Ako mi se nešto gadi, onda je to sposobnost čovjeka da iskoristi poziciju nadmoći nad drugim čovjekom i da uzme ono što mu ne pripada ni po jednom pravu. Od tog zla gotovo da nema struke koja je izuzeta, od obrtnika, novinara, profesora, ali najgadljivije je kada tu poziciju iskorištavaju osobe na javnim funkcijama – liječnici, političari, policajci, odvjetnici, suci…

Mito i korupcija postali su gotovo pa dio tradicije i mnogo je onih koji u tome ne vide nikakav problem, ono, snašao se čovjek, tko ne bi da je na njegovom mjestu. Na taj način hrani se opasna zvijer, jako opasna, koja je po prirodi proždrljiva, vazda gladna i čeka razjapljenih čeljusti da ju se nahrani. A godišnje se za hranjenje te koruptivne zvijeri potroše milijarde kuna. Riječ je o nezamislivoj novčanoj svoti koja bi bila dostatna, na primjer, da se na Baniji svim ljudima koji su ostali bez doma izgrade kuće s bazenima koje bi posramile i one koji su podmitili koga je trebalo podmititi da bi na pomorskom dobru izgradili razne nakaradne dvore.

Zato je dobro da se pojavio spot Ministarstva unutarnjih poslova u kojemu Goran Navojec na šaljiv način priča o lošim navikama u Hrvata. Stvarno u njemu ima super fora, a super su zbog toga što govore šaljivo o našoj svakodnevici. Spot je snimljen kao promotivni spotovi za akcije u trgovačkim centrima – odijelo od sicilijanskog pamuka s dodatkom elastana za duga ročišta, švicarski ručni sat otporan na ljubomorne poglede (sjeća li se itko više Ive Sanadera), rođin pršut dostupan i u listićima za bolje prijanjanje na čelo (svaka aluzija na bivšega gradonačelnika Splita je zlonamjerna), XXL pakiranje kuverti dostupno u više nijansi plave, diplome 3+1 gratis – posao zagarantiran.

U svakom slučaju, spot MUP-a itekako točno govori o jednoj od najgorih bolesti hrvatskoga društva i radi to na crnohumoran način. Mnogi će reći da tu ništa nije smiješno, nego je žalosno, jer i taj MUP dio je sustava koji je korumpiran. Nije da neće biti u pravu.

​Ipak, sve reklamne kampanje i pozivi na borbu protiv korupcije postaju karikaturalni kada se pojavi priča o bivšem radniku zagrebačke gradske tvrtke URIHO (Ustanove za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom) i zviždaču Vlatku Klariću koji je dobio otkaz, a što su hrvatski sudovi potvrdili jer je davanjem informacija medijima narušio ugled tvrtke. Kako mediji navode, Klarić je posumnjao na kriminal s javnom nabavom, prijavio je sve policiji, a dokumentirane materijale dao medijima koji su o tome opsežno izvještavali. A onda je dobio otkaz. Valja naglasiti da se medijima obratio dvije godine nakon što je podnio kaznene prijave, ali DORH nije u to vrijeme poduzeo ništa. Na Općinskom sudu izgubio je radni spor, Vrhovni sud mu je odbio reviziju, pa je u siječnju 2016. godine pokrenuo ustavnu tužbu. I Ustavni sud ju je nedavno prihvatio i vratio predmet na ponovni postupak. Deset godina nakon što je Klarić dobio otkaz.

Prema ocjeni Ustavnog suda, u slučaju Vlatka Klarića niži sudovi propustili su ispitati razmjernost izrečene mjere otkaza ugovora o radu te prema razlozima koje su sudovi podastrli nije postignuta pravična ravnoteža između URIHO-vog prava na zaštitu poslovnog ugleda i Klarićevog prava na slobodu mišljenja i izražavanja misli. Stoga, miješanje u njegovo pravo na slobodu izražavanja kroz otkaz nije bilo nužno u demokratskom društvu radi zaštite poslovnog ugleda i prava URIHO-a. Ustavni sud je prethodno mišljenje sudova da se Klarić nije trebao obraćati medijima kada je već sve prijavio policiji ocijenio neprihvatljivim jer bi moglo negativno utjecati na radnike tako što bi ih obeshrabrilo u prijavljivanju nezakonitog rada poslodavca.

U ovom trenutku svatko ima pravo primijetiti što je tom Klariću trebalo da postane žvizdač, da se deset godina povlači po sudovima kada je mogao biti kuš i svaki mjesec primati sigurnu plaću. Nikakvu društvenu zahvalu on neće dobiti i dalje će koračati trnovitom putem pravdoljublja i samo će rijetki pročitati njegovu priču. A još rjeđi će reći bravo, majstore, svaka ti čast. Zbog slučaja Klarić i svih onih bezimenih ljudi čiji se slučajevi još uvijek vuku po ladicama hrvatskih sudova, a oni su stigmatizirani kao budale koje su se odlučile s rogatima bosti, vrlo dobar i potreban spot MUP-a je karikaturalan.

Jer, borba protiv korupcije u Hrvatskoj nije stvar sustava, ona je stvar odluke pojedinca koji će između dvije ponuđene opcije svojim unutrašnjim razlozima izabrati da bude Rimljanin, a ne barbar, iako zna da je sve više barbara, a sve manje Rimljana.