Nova uredba o koeficijentima plaća u javnim službama ogorčila je i primalje, čije su strukovne udruge jučer prozvale Vladu zbog ignoriranja ove profesije.

Tvrde da su primalje već ionako potplaćene, zanemarene i neprepoznate u sustavu te upozoravaju da to vodi desetkovanju struke.

Primaljstvo se nalazi na margini po mnogočemu već dugi niz godina, a primalje su ignorirane i u postojećoj, a i u budućoj uredbi o koeficijentima, upozorili su iz Hrvatske komore primalja.

Loša politika

– Važećom Uredbom o koeficijentima ne propisuju se ni radna mjesta ni koeficijenti primalja u zdravstvenim ustanovama, a prema neslužbenom prijedlogu nove Uredbe, ona ne spominje primalje niti jednom riječju što čini izuzetno velik problem u praksi, s obzirom na to da zdravstvene ustanove ne postupaju na jednak način prema svim zdravstvenim djelatnicima, poručuju iz Komore primalja.

Objašnjavaju kako se primalje koje rade na vodećim pozicijama unutar zdravstvenog sustava ne mogu kandidirati za radna mjesta na isti način kao medicinske sestre, s obzirom na to da se magisterij primaljstva ne prepoznaje.

Unatoč tome što je magistra primaljstva definirana Zakonom o primaljstvu, to se zanimanje ne nalazi u uredbi o koeficijentima, što se reflektira na visinu njihovih plaća.

Prema trenutno važećoj uredbi, magistra ima bruto plaću od 1.657 eura, dok je bruto plaća prvostupnice tek 1.102 eura.

Da bi istražili položaj magistri primaljstva u zdravstvenim ustanovama, u Hrvatskoj komori primalja obratili su se kliničkim bolničkim centrima s upitom koliko je magistri sestrinstva i magistri primaljstva zaposleno u pojedinoj ustanovi, na kojim su radnim mjestima i s kojim koeficijentom.

Iz odgovora koje su dobili proizlazi da u KBC-ima radi sedam magistri primaljstva, a sve su na radnim mjestima prvostupnica primaljstva.

– Našeg ministra očigledno nije briga za natalitet i činjenicu da primalje nestaju iz našeg sustava, zahvaljujući lošoj politici. Zanemarivanje primaljstva nije novina, to je praksa već duže vrijeme.

Primalje koje rade u rađaonicama nemaju adekvatan koeficijent i dodatak, iako je u rađaoni ponekad potreban intenzivan nadzor nad majkom i budućim djetetom.

Trebaju li primalje u slučaju kada »zagusti« i kada je potrebna dodatna intenzivna skrb za rodilju jednostavno reći da one nisu plaćene za to jer ministar to nije omogućio, pitaju se u Komori.

Bez perspektive

Evidentan je, kažu, značajan pad broja primalja koje napuštaju struku. Neusklađenost između rada i plaća ne samo da demotivira postojeće primalje, već odvraća i potencijalne nove primalje, što vodi u potencijalni kolaps primaljske skrbi u Hrvatskoj, poručuju primalje.

Prema projekcijama Komore, kroz 10 godina uvjete za mirovinu ostvaruju 993 primalje, što čini više od trećine našeg članstva, te se time nameće pitanje tko će pružati primaljsku skrb za 10 godina, upozoravaju iz Komore, tvrdeći da je primaljstvo u Hrvatskoj danas struka na rubu izumiranja.

S druge strane, žene priželjkuju adekvatnu primaljsku skrb u trudnoći i porođaju, trudničke tečajeve i educiranu podršku kod dojenja.

Zanimljivo je da Ministarstvo zdravstva ne prepoznaje primalje iako je to jedna od reguliranih profesija, a planira se treća generacija sveučilišnog diplomskog studija primaljstva te diplomski studiji u Splitu i Zagrebu.

Zbog toga je Komora primalja podnijela pritužbu Europskoj komisiji. Žalili su se i ministru zdravstva, ali povratne informacije, kažu, nisu obećavajuće.

– Nadamo se da će naš apel da se hitno djeluje radi očuvanja primaljske skrbi u Hrvatskoj odjeknuti, jer ovo više nije samo pitanje struke; ovo je pitanje zdravlja žena i budućnosti generacija koje dolaze, zaključuju.

Misli li Vlada da djecu donose rode?

Iz Hrvatske udruge za promicanje primaljstva, ironično pozivaju ministra Beroša i Vladu da ih prestanu tretirati kao sporedne likove u njihovom teatru.

– Možda Vlada misli da djecu donose rode?! Dok ostatak svijeta napreduje, mi smo odlučili ostati zakopani u prošlosti, ignorirajući činjenicu da imamo magistre primaljstva već tri godine.

Ali naravno, tko treba stručnjake u porođajnim dvoranama, zar ne? Neki od nas rade na vodećim pozicijama u zdravstvenom sustavu, ali tko brine?

Mi, naravno, imamo svoj specijalni status – nepriznate superheroje, ili možda čarobnjake koji rade čuda s trudnicama, ali ne zaslužujemo adekvatno priznanje.

Možda bismo trebali uvesti natjecanje za najbolju nevidljivu zdravstvenu struku – vjerujte, bili bismo prvaci, poručuje predsjednica Udruge, Maja Rečić.