U Hrvatskoj su u prvih 11 mjeseci prošle godine izdane 147.593 dozvole za rad stranim državljanima, dok je još 2.901 zahtjev u obradi, pokazuju podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, tako da bi ukupan broj radnih dozvola strancima u cijeloj 2023. godini trebao iznositi 150.494. Taj je broj mogao biti još veći jer je tijekom prošle godine zaprimljeno gotovo 177 tisuća zahtjeva stranih radnika, no 21.495 zahtjeva je dobilo negativno mišljenje. U odnosu na 2022. godinu, broj izdanih radnih dozvola veći je za 38.352.

Pritom je najviše zahtjeva, 24.936, odobreno na području grada Zagreba, slijedi Istarska županija, gdje je u prvih 11 mjeseci zaposleno nešto više od 20 tisuća stanaca, zatim Zagrebačka županija u kojoj je izdana 14.251 radna dozvola, Splitsko-dalmatinska sa 16.620 odobrenih radnih dozvola i Primorsko-goranska županija s 12.511 odobrenih radnih dozvola stranim državljanima; najmanje radnih dozvola zatraženo je za Požeško-slavonsku županiju, tek 567.

Oduzimanje putovnica

Udio stranih radnika u ukupnom broju zaposlenih u Hrvatskoj tako je u prošloj godini dosegnuo 9 posto, a ove će godine po svemu sudeći premašiti 10 posto, odnosno svaki 10. radnik u Hrvatskoj će biti stranac, upozorava predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever napomenuvši da sindikati nisu protiv stranih radnika niti su ksenofobični kako se kroz javnost ponekad provlače takve teze. Pritom skreće pozornost na činjenicu da nam ne dolaze visokoobrazovani radnici jer su nam plaće za takve poslove daleko niže nego u ostataku Europske unije.

Strani radnici koji dolaze u Hrvatsku isključivo ciljaju nekvalificirane poslove ili poslove koji iziskuju srednju stručnu spremu i tu domaća radna snaga nema konkurenciju. Prema podacima HZZ-a, najtraženija zanimanja kod stranih državljana su radnici u visokogradnji, konobari, pomoćni kuhari, zidari, radnici u niskogradnji (cestogradnja), čistači i tesari, a tek onda sllijede ona zanimanja u kojima smo navikli gledati strane radnike – dostavljač, fasader i vozač. U prvih 11 mjeseci prošle godine tako je u graditeljstvu zaposleno više od 23.700 stranaca, dok ih je posao vozača dobilo najmanje, tek njih dvije i pol tisuće.

– Sindikati već godinama upozoravaju na liberalan uvoz radne snage. Prije smo imali kvote pa su one ukinute jer to nije odgovaralo poslodavcima pa sad imamo varijantu testa tržišta rada gdje poslodavac ima mogućnost pri traženju stranih radnika obratiti se HZZ-u da vidi ima li tražitelja posla za poslove koje nudi. Ako nema, u tom slučaju je test tržišta rada proveden i poslodavac može uzeti strane radnike, a vrlo često su se već povezali s agencijama za zapošljavanje koje se bave uvozom radne snage. Postoji i druga mogućnost, a to je popis deficitarnih zanimanja pa ako je posao koji poslodavac traži radnike na popisu deficitarnih zanimanja, u tom se slučaju čak ne provodi test tržišta rada i pozivajući se na taj popis može uvesti strane radnike, pojašnjava Sever dodavši da stranci tada uđu u vrlo nesigurnu situaciju jer su se prijavili za jedan posao, a na kraju rade nešto sasvim drugo, što je nerijetko utvrdila i inspekcija rada. Također, strani su radnici često smješteni u nehumanim uvjetima, a nije rijedak slučaj ni da im poslodavac uzima putovnicu.

Prihvaćanjem slabo plaćenih poslova strani radnici nehotice pomažu poslodavcima da ne dižu cijenu rada za takve poslove i time postaju konkurencija domaćim radnicima, jer u zakonu o radu stoji da poslodavac stranom zaposleniku ne smije ponuditi nižu plaću od one koja je definirana za to radno mjesto. A budući da stranci, koji dolaze iz daleko siromašnijih zemalja od Hrvatske, pristaju na tako male plaće, a hrvatski radnik ne da neće, nego ne može raditi za tako malu plaću, ističe Sever, to širom otvara vrata zapošljavanju stranaca iz siromašnih zemalja.

Prepušteni sebi

Stranci koji se zaposle u Hrvatskoj prosječno su lani zarađivali 603 eura neto, a najveću plaću primali su oni koji su se zaposlili kao kuhari (935 eura bruto), konobari (890 eura bruto), armirači (859 eura bruto) ili elektroinstalateri (858 eura bruto), dok su najmanje zarađivali stranci koji su radili kao dostavljači (714 eura bruto i ima ih ukupno 5.211), čistači (758) ili pomoćni konobari (778). I pored tako malih plaća, strani radnici ipak uspiju svaki mjesec nešto poslati obiteljima u domovinu, a prema posljednjim podacima HNB-a, u prvoj polovini prošle godine uplatili su 607 milijuna eura, što je dvostruko manje od iznosa koji su Hrvati na radu u Njemačkoj doznačili obiteljima u Hrvatsku.

U nezavisnim sndikatima zaključuju da je Hrvatska u uvoz radne snage ušla poprilično nespremna jer čitav niz preduvjeta nije ispunjen pa poslodavci jeftino dobiju radnu snagu, a sve ostalo je prepušteno društvu, koje bi trebalo tražiti modele suživota stranih radnika s domicilnima, ali bez asimilacije i segregacije, nego da postanu dio našeg društva na način da se u njega integriraju, što pak iziskuje solidna javna sredstva za njihovu integraciju. A problem je što poslodavci imaju samo obvezu isplatiti plaću dok na teret poreznih obveznika pada sve ostalo, poput tečaja hrvatskog jezika za strane radnike, upozorava Sever dodavši da su strani radnici u Hrvatskoj prepušteni samima sebi.