“Šut deset kuna! I to mi je nezavisno novinarstvo!” Uzvici koje je na turbulentnoj tribini građana o izgradnji nogometnog igrališta uz pulski Lungomare zbog koje bi trebalo stradati visoko raslinje na površini od dvije tisuće četvornih metara SDP-ova saborska zastupnica Sanja Radolović u petak na večer uputila glavnom uredniku portala Istra24 Draženu Majiću izazvao je najprije popriličnu nevjericu, kasnije na društvenim mrežama i pravu poplavu komentara koji su temu skrenuli u sasvim drugom smjeru.

Neočekivana i nadasve nervozna reakcija zastupnice Radolović bila je uvjetovana pitanjem koje je Majić uputio gradonačelniku Pule Filipu Zoričiću, koje bi se također moglo svrstati na sam rub zone oko pojasa ispod kojeg pravi borci nikad ne udaraju protivnika.

Majić je, naime, Zoričića upitao bi li on dopustio da se na splitskom Marjanu posječe dvije tisuće metara šume, što je dakako direktna aluzija na njegovo porijeklo, odnosno konstatacija u kojoj se može iščitati i svojevrsnu Majićevu konstataciju kako prvi čovjek najvećeg istarskog grada “Split voli više od Pule”.

Kako nam je naknadno pojasnio Zoričić on, istinski povrijeđen Majićevim pitanjem, nije ni čuo komentar Sanje Radolović, no koliko god njezina reakcija bila “iznuđena”, našla se u zoni kojoj se nije smjela naći.

Gdje je problem sa “šutom”? Taj se pojam uobičajen u narkomanskom svijetu odnosi na uzimanje doze droge, najčešće heroina. Kako je naime poznato Majić, novinar s više od tri desetljeća rada u raznim medijima, najviše kao istraživački novinar u Glasu Istre te pomoćnik glavne urednice HTV-a Hloverke Novak Srzić, u mladosti je proživio pakao narkomanskog ovisništva, no nakon liječenja u komuni uspio se oduprijeti povratku na put koji najčešće završava preranom smrću.

Svojevremeno je bio hvaljen potez Glasa Istre koji je Majića zaposlio nakon povratka iz komune što je bio odličan primjer resocijalizacije nakon koje se značajno smanjuju opasnosti od povratka narkomaniji. Majić ne samo da taj dio svog života ne krije, štoviše jako se potrudio dokumentirati ga, a predavanjima u školama iznimno sugestivno, eudkativno djeluje u smislu odvraćanja mladih od tog poroka. Većina je stoga nervoznu reakciju Sanje Radolović doživjela kao oduzimanje mogućnosti da liječeni narkoman danas bude – neovisni novinar što je, blago rečeno, krajnje netolerantno i u totalnom neskladu s proklamiranim društvenim vrijednostima za koje se zalaže i naše društvo. Uredno pohranjena prošlost naprosto nikad i nikako ne smije biti zapreka za korisni i kvalitetni rad u budućnosti.

Inače, priča o pulskom Lungomare se zahuktava, ustali su u obranu današnjeg stanja te eko zajednice brojne pulske udruge, jedna od njih – Žućo udruga savjesnih građana – se pismom obratila i našoj redakciji. U njemu, između ostalog ističu “Lungomare je jedini neizgrađeni obalni pojas u neposrednoj blizini grada Pule, a koji kao javna gradska površina već generacijama nudi svim građanima prirodne i uređene plaže, čisto more, šetalište te sportsko i rekreacijske površine uz obalu i u šumi. Sveukupna planirana izgradnja nepovratno bi izmijenila prirodnu obalu i drastično smanjila šumski zeleni pojas čime bi prouzročila devastaciju ovog vrijednog prostora.”, ističe se u njihovom priopćenju kojem se, kako tvrde, priklanja i Društvo arhitekata Istre.

Reakcije na postupak Sanje Radolović najavila je redakcija portala Istre24, a još nema reakcija HND-a i SDP-a.