Sumnjiva smrt dvojice štićenika Doma Motovun

Nakon odlaska mrtvozornika, posumnjala sam u radnje i postupke odgovornih osoba. Korisniku je ukinut lijek protiv epilepsije, priča sestra Araranković

Medicinska sestra iz Doma za psihički bolesne odrasle osobe Motovun, Riječanka Dijana Araranković koja u toj ustanovi čiji je osnivač Republika Hrvatska radi zadnje tri godine, Općinskom Državnom odvjetništvu u Pazinu podnijela je dvije kaznene prijave protiv dvije osobe za koje smatra da su pogrešnim liječenjem i ignoriranjem zdravstvenih problema dvojice korisnika direktno utjecali na njihovu smrt. Druge dvije kaznene prijave podnijela je protiv odgovornih za koje također smatra da su liječili korisnike na krivi način, no bez smrtne posljedice. Zbog zaštite digniteta preminulih osoba, kao i zbog poštovanja prema njihovim obiteljima, naš je list odlučio ne objavljivati podatke o bivšim korisnicima Doma za koje Dijana Araranković smatra da su umrli zbog nedovoljne liječničke pažnje i zakidanja prava na zdravstvenu zaštitu. Obzirom da su u tijeku istražne radnje, naš je list zbog delikatnosti situacije procijenio da do okončanja pravosudnog postupka nema potrebe i nije uputno izlaziti u javnost s imenima osoba koje je Dijana Araranković kazneno prijavila.

Medicinska sestra Dijana Araranković je mjesec i pol dana nakon podnošenja kaznenih prijava dala iskaz u ODO Pazin gdje je objasnila svoje tvrdnje i saznanja. Mjesec dana potom, ovog ljeta, pozvana je na razgovor u policiju u Pazinu.   

Neozbiljan razgovor u policiji

»Razgovor je bio neozbiljan, policajac provokativan i s elementima zastrašivanja u ponašanju. Rekao mi je da će se postupak okrenuti protiv mene«, kaže Araranković. Dodaje kako joj Dom sada prijeti otkazom jer je kao savjestan građanin i medicinska sestra odana postulatima posla kojim se bavi, da su interesi, zdravlje i životi pacijenata iznad svega, dokumentaciju vezanu za smrt korisnika dostavila Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi te ODO u Pazinu.

S ravnateljicom Doma Motovun Milenom Hrvatin razgovarali smo u petak nakon duljeg inzistiranja da nas primi, na što je teško pristala pravdajući se stalnim nedostatkom vremena. U razgovoru koji smo vodili postavili smo joj nekoliko pitanja na koja je više ili manje konkretno odgovorila. No naknadno je, u subotu, tijekom autorizacije povukla je sve svoje izjave. Optužila nas je za pristranost, tendencioznost i neobjektivnost, što je, potpuno krivo, mogla zaključiti samo iz naših pitanja, a nikako iz teksta koji nije vidjela, a u kojem naš list bez arbitriranja iznosi dvije strane priče o istim događajima koje procjenjujemo važnim i od javnog interesa te zato priču i objavljujemo. Iznosimo dijelove dopisa u kojem se ravnateljica Hrvatin distancira od onoga što je rekla u razgovoru u Domu Motovun.

»Prigodom razgovora s novinarom bila sam upoznata s izjavama djelatnice D.A., djelatnice ovog Doma, pa sam detaljno odgovorila na iste, stavljanjem na uvid, ali bez prava objave nepravomoćnih odluka protiv iste djelatnice, te stavljanjem na uvid pravomoćnih rješenja s pravom objave. Tako npr. pravomoćna presuda u radnom sporu kojom je odbačena njezina tužba zbog izrečene opomene na radu, posl. br. P- 383/10 koju presudu uopće ne navodite, vjerojatno ne želeći omalovažiti Vaš izvor informacija. Nadalje, iako sam vam pokazala pisano, stručno mišljenje, Hrvatske komore medicinskih sestara, nakon obavljenog izvanrednog stručnog nadzora, o postupcima iste djelatnice, vi isto interpretirate kao moj NAVOD, a ne kao nepobitnu pravnu činjenicu . Očekujem takvo Vaše dosljedno i namjerno negativno postupanje i u ostalom dijelu teksta, koji nije bio predmet našeg razgovora. U tekstu koji ste poslali nemam uvida, kako pišete o smrtima starijih osoba na skrbi ovog Doma, nego samo navode iz prijave iste djelatnice, što može uznemiriti javnost i obitelji korisnika, a zasigurno naštetiti ugledu ove javne ustanove.

Podsjećam Vas, da je naš Dom ustanova socijalne skrbi, a ne zdravstvena ustanova. Dr. Komazec kojeg spominjete, navršio je 65. godina te po sili zakona mora u mirovinu.

»Kako bih potkrijepila ono što govorim, dokumentaciju koja je dokaz mojih tvrdnji dostavila sam ODO Pazin i Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi. Time doista nisam prekršila nijedan zakon ni tajnost podataka obzirom da sam dokumentaciju dostavila institucijama države koje se bave provođenjem zakona«, kaže Dijana Araranković.   

Smrt epileptičara

Prvu kaznenu prijavu Dijana Araranković podnijela je zbog smrti jednog korisnika Doma koji je preminuo u njenoj smjeni.

»Nakon odlaska mrtvozornika, posumnjala sam u radnje i postupke odgovornih osoba protiv kojih podnosim kaznenu prijavu. Korisniku je, naime, u Domu ukinut lijek protiv epilepsije, Phemiton. Tri mjeseca nakon toga dobio je epi napad što sam evidentirala, kao što su i druge medicinske sestre evidentirale njegove epi napade. Nakon jednog epi napada, kada korisnik više nije dolazio k svijesti, uputilo ge se na bolničko liječenje. Po dolasku u bolnicu korisniku je ustanovljena i upala pluća i urinarni infekt. Četiri dana nakon otpuštanja iz bolnice korisnik je u Domu umro za vrijeme hranjenja tijekom kojeg mu je bilo pozlilo. O svemu je bila obaviještena Hitna pomoć Pazin koja je brzo reagirala, ali do njihovog dolaska korisnik je preminuo. Šokirana i potresena brzinom razvoja događaja nisam naslućivala da se radi o epi napadu, jer je korisnik prethodno bio u bolnici upravo zbog epi napada. No po povratku iz bolnice otpušten je bez terapije za epilepsiju! Tek kad sam s dolaskom mrtvozornika dobila uvid u otpusno pismo iz ustanove iz koje je korisnik došao u Dom Motovun, a to je Psihijatrijska bolnica Popovača, shvatila sam da se radi o registriranom bolesniku od epilepsije. U periodu između ukidanja lijeka i smrti, korisnik nijednom nije poslan kod specijaliste neurologa, niti je njegova bolest tretirana adekvatnom neurološkom terapijom.«, kaže Dijana Araranković.   

Upozoravajući EKG

Drugu kaznenu prijavu Dijana Araranković podnijela je zbog smrti korisnika Doma kod kojeg su se uočili simptomi bolesti srca. »Snimljen je i EKG nalaz koji je utvrdio odstupanja od normalnog nalaza. Korisnik je liječen nešto više od dva mjeseca svakodnevnim uzimanjem lijekova za izmokravanje. Za to vrijeme niti jednom nisu bili kontrolirani elektroliti. Na dan kad je preminuo, liječnik ga je pregledao zbog općeg lošeg stanja. Snimljen je EKG nalaz na kojem je od samog aparata ispisana dijagnoza stanja sa zaključnom kvalifikacijom da je EKG nenormalan. Korisnik nije bio upućen u bolnicu na daljnje liječenje, gdje je jedino mogao dobiti adekvatnu zdravstvenu zaštitu, već je zadržan u ustanovi, gdje je isti dan i preminuo. Da je bio hospitaliziran, a to bi bilo logično i odgovorno, adekvatno bi ga se zbrinulo”, kaže Dijana Araranković.   

Pomogla i sreća

Naredne dvije kaznene prijave protiv odgovornih osoba podnijela je zbog neodgovarajuće zdravstvene skrbi za još dva korisnika Doma.

»Igrom slučaja, isključivo srećom, oba korisnika Doma koji su bili životno ugroženi, izvukli su se i ostali živi«, kaže Dijana Araranković. Ona se odlučila na kaznene prijave, jer jednostavno nije imala drugog izbora.

»Radilo se i radi se o korisnicima koji su bili i još uvijek su lišeni poslovne sposobnosti i kao takvi nesposobni da se izbore za vlastita prava. S uvidima u njihovo stanje koje sam zadobila tijekom svog rada nisam ni mogla ništa drugo napraviti nego sve prijaviti nadležnim službama. Jedna od sestara me je pitala zašto se nerviram oko smrti dvaju korisnika kad ionako ja kao sestra ne mogu za to biti odgovorna, te mi zamjerila da sam se s korisnicima previše zbližila«, kaže Dijana Araranković.

U zapisniku sastavljenom u ODO Pazin 11. svibnja 2011. zapisano je da u »Domu postoji niz nepravilnosti u radu zbog čega se događaju stvari gdje se korisnicima pogoršava zdravstveno stanje, a neki od njih zbog toga čak i umru«.   

»Sestra prekršila kodeks«

Ravnateljica Doma Milena Hrvatin kaže da nitko nije kriv za smrt dvije osobe u Domu zbog čega je Dijana Araranković podnijela kaznene prijave.

»To su bili teški, kronični duševni bolesnici kod kojih je dugogodišnja bolest naprosto učinila svoje«, kaže ravnateljica Hrvatin. Prema njenim tvrdnjama, nadležna stručna institucija, Hrvatska komora medicinskih sestara, obavila je nedavno izvanredni stručni nadzor u kojem se izjasnila da je jedna od osoba koju je Dijana Araranković kazneno prijavila postupala sukladno uputama liječnika, stanju bolesnika i svojim kompetencijama te da stoga nema osnove za poduzimanje bilo kakvih postupaka.

»No što se tiče medicinske sestre Dijane Araranković, ona je nažalost prekršila, što je utvrdio HKMS, niz propisa: Zakon o sestrinstvu, odredbe o profesionalnoj tajni i Etički kodeks medicinskih sestara. Ona ne surađuje s ostalim članovima tima, ne štiti pacijente od rizika te je prekršila i Zakon o zaštiti prava pacijenata«, kaže Milena Hrvatin.

Dijana Araranković pak ima sasvim drugačije mišljenje.

»Ja ne znam da li je i što je o meni zaključila HKMS-a budući od njih nisam nikad ništa zaprimila, a također me o tome ništa nije obavijestila niti ravnateljica Hrvatin. Mislim da joj je dužnost nalagala da mi proslijedi taj dokument budući sam još uvijek medicinska sestra Doma Motovun pa kao stručna radnica imam pravo na uvid dobiti nalaze nadzora koji se provode u Domu«, kaže Dijana Araranković koju nitko iz HKMS-a nikada nije kontaktirao.

»Sumnjam da je ravnateljica Hrvatin izvijestila HKMS-a da je za vrijeme ključnih događanja koja su navedena u kaznenim prijavama, voditeljica tima zdravstvene njege u Domu bila medicinska sestra sa srednjom stručnom spremom i s par godina radnog staža«, kaže Araranković.   

Liječnik – četiri sata tjedno

Ravnateljici Hrvatin, koju smo posjetili u Domu Motovun, upitali smo zašto u Domu u posljednje vrijeme nije angažiran dr. Slobodan Komazec, specijalist koji živi i radi u Motovunu te je ustanovi mogao svakodnevno biti na dispoziciji za razliku od liječnika koji dolazi samo četiri sata tjedno i nije specijalist. Definitivno je nejasno zašto Dom za zdravstvenu skrb čak 89 svojih korisnika nije angažirao dr.Komazeca, specijalistu koji bi po logici trebao biti osposobljeniji od liječnika koji nema specijalizaciju. Pravi odgovor od Milene Hrvatin nismo dobili.

Medicinska sestra Dijana Araranković smatra da samo 4 sata tjedno za 89 korisnika Doma nije dovoljno da se korisnicima pruži adekvatna zdravstvena zaštita.

»Naravno da to nije dovoljno. Primarna zdravstvena zaštita mora biti dostupna stalno, svakodnevno, a ne samo 4 sata tjedno«, kaže Araranković.

Ravnateljica Milena Hrvatin tvrdi kako je u ovoj situaciji, teškoj u gospodarstvu i za društvo u cjelini, četiri sata tjedno dovoljno za boravak liječnika u Domu.

»Ima prostora i za više dolazaka, uvijek može više i bolje, no u okviru resursa kojima Dom raspolaže četiri sata tjedno je optimalno.

Pitate je li to premalo, a ja vam mogu reći da je dovoljno. Zdravstvena zaštita u Domu je dovoljna. Uz liječnicu, u Dom dolaze tjedno po četiri sata i tri psihijatra koja se izmjenjuju. No mora se znati da Ministarstvo zdravstva ne odobrava sredstva za dolazak liječnika u Dom, već putem programa dodatnih mjera zdravstvene zaštite tražimo i dobivamo dodatna sredstva od Istarske županije te općina i gradova iz kojih nam korisnici dolaze. Ovisno o tome koliko nam se sredstava uplati, toliko mi angažiramo liječnika da dođe u Dom«, kaže ravnateljica Hrvatin. 

VSS, a iznimno VŠS

U rujnu 2010. Viša inspektorica Uprave za socijalnu skrb Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Ljubica Štabler napisala je Rješenje temeljem provedenog izvanrednog inspekcijskog nadzora Doma za psihički bolesne odrasle osobe. Tada je utvrđeno da Dom zastupa ravnateljica Milena Hrvatin, inače VŠS, medicinska sestra, imenovana odlukom Upravnog vijeća 8. svibnja 2009. na mandat od 4 godine. Na natječaj se, međutim, javila i osoba s VSS-om koja ispunjava sve uvjete propisane Zakonom o socijalnoj skrbi. Uvidom u tekst natječaja za izbor i imenovanje natječaja utvrđeno je da taj tekst nije u skladu s jednom odredbom Zakona o socijalnoj skrbi. Naime, u tekstu natječaja navedeni su sljedeći uvjeti za ravnatelja: VSS i najmanje 3 godine radnog iskustva u djelatnosti socijalne skrbi ili drugoj društvenoj djelatnosti ili VŠS i najmanje 5 godina radnog iskustva u djelatnosti socijalne skrbi ili u drugoj društvenoj djelatnosti i najmanje trogodišnje iskustvo u voditeljskim poslovima. U navedenom tekstu natječaja nije navedeno da kandidat VŠS može samo iznimno biti imenovan za ravnatelja, iako to Zakon o socijalnoj skrbi upravo tako propisuje.

Obzirom da nemamo informacije da su izboru ravnatelja postojale okolnosti koje se mogu nazvati iznimnima, može se postaviti pitanje, a to i proizlazi iz donesenog Rješenja, da li je Milena Hrvatin izabrana mimo odredbi Zakona o socijalnoj skrbi.

Ravnateljica Hrvatin, međutim, to ne smatra ispravnim tumačenjem.   

Portir – socijalni radnik

»Posjedujem licencu za menadžera za rad u neprofitnim organizacijama. Smatram da mi je to dovoljno. Ovo je treća godina mog zadnjeg mandata. Da je netko imao argumenata kako nisam kvalificirana, vjerujem da bi se pokrenuo moj opoziv«, kaže Hrvatin.

Nakon provedenog izvanrednog inspekcijskog nadzora u rujnu 2010, već 14. siječnja 2011. proveden je novi nadzor. Viši inspektor Uprave za socijalnu skrb Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Dominik Turšić donio je Rješenje kojim se utvrđuje da su u Pravilnik dodani poslovi i zadaci portira za koje Ministarstvo nije dalo suglasnost. Ispada, dakle, kako je portir u Domu Motovun radio što nije smio raditi. Konkretno: tijekom inspekcijskog nadzora utvrđeno je kako je portir, iako nije stručni radnik, obavljao poslove socijalnog radnika po nalogu ravnateljice Milene Hrvatin.

Ona pak tvrdi, suprotno Rješenju nadzora, kako je portir student na trećoj godini socijalnog rada te je samo pomagao u određenim situacijama. Slijedom svega navedenog te utvrđenih propusta, napisao je Viši inspektor Dominik Turšić, u primjeni Zakona o radu, Statuta Doma, Pravilnika o unutarnjem ustroju, Upravno vijeće obvezno je preispitati odgovornost ravnateljice Milene Hrvatin u svezi nepostupanja po propisima. Ravnateljica Hrvatin smatra kako je medicinska sestra Dijana Araranković doslovno izvršila pritisak na inspektora Ministarstva zdravstva te ga brojnim optužbama i dezinformacijama dovela u zabludu.  

»Upravo zbog toga pred Upravnim sudom bili smo prisiljeni pokrenuti tužbu za ukidanje nekih mjera iz Rješenja Ministarstva zdravstva«, objasnila je Hrvatin. Araranković pak tvrdi kako je inspektor s još četiri kolege i kolegice samostalno proveo nadzor, bez njenog utjecaja bilo kakve vrste.

Obzirom da ravnateljica Doma Milena Hrvatin i Upravno vijeće nisu postupili po naređenim mjerama iz inspekcijskog nadzora od 22. prosinca 2010. godine, 11. ožujka 2011. godine inspektor Ministarstva zdravstva je radi otklanjanja nedostataka u Domu podnio Prekršajnom sudu u Pazinu optužni prijedlog protiv ravnateljice Milene Hrvatin i Upravnog vijeća.

»Ja na Prekršajni sud još nisam pozvana«, kaže Hrvatin te dodaje kako se zato protiv medicinske sestre Dijane Araranković vodi nekoliko postupaka koje ona ne može komentirati jer su u tijeku.   

Zastrašivanje i montiranje

Araranković kaže da su protiv nje podnesene kaznene prijave za nesavjestan rad, otuđenje dokumentacije i zlouporabu položaja i ovlasti.

»Ne znam tko je podnio kaznene prijave protiv mene, možda je to napravio policajac koji mi je prijetio na obavijesnom razgovoru ili su to napravile ključne osobe Doma. Zanimljivo kako su te kaznene prijave podnesene nakon što sam se odlučila istupiti protiv njih. Ovako mi uzvraćaju i očito pokušavaju sve relativizirati, a mene zastrašiti«, kaže Dijana Araranković. Hrvatin, s druge strane, tvrdi kako medicinska sestra Dijana Araranković pokušava montirati proces protiv nje osobno, stručnog osoblja, Doma i vanjskih suradnika i samih korisnika.

»Najviše štete od ovoga imaju naši korisnici koji su ionako stigmatizirani svojom bolešću. Ovo je Dom u kojem se poštuju visoki standardi i zato ne dozvoljavamo da konfliktni ljudi upropaštavaju ono što smo stvorili«, kaže Hrvatin.