Za tjedan dana će građani Srbije ponovo izaći na birališta. Aleksandru Vučiću istječe petogodišnji predsjednički mandat, a odlučio je svoje izbore spojiti s onima za parlament, premda su se redovni trebali održati tek 2024. Vučić vodi predizbornu kampanju u karakterističnom stilu, neprestano kuka da mu je teško jer se Srbija, zbog rata u Ukrajini, nalazi u iznimno osjetljivoj situaciji, ali obećava da će on ipak to sve riješiti. Na izborima za Narodnu skupštinu nastupit će i stranka koja predstavlja hrvatsku nacionalnu manjinu, Demokratski savez Hrvata u Vojvodini. Budući da, unatoč međudržavnom sporazumu starom 17 godina, Hrvati u Srbiji još nemaju zajamčeno zastupničko mjesto, njihova je obveza, sukladno izbornim pravilima za manjinske liste, dobiti približno 12 tisuća glasova kako bi osvojili jedan mandat.

Da bi povećali šanse lidera DSHV-a Tomislava Žigmanova da se vrati u Narodnu skupštinu, odlučili su stoga koalirati s predstavnicima Ukrajinaca i Rusina, a njihov savez »Zajedno za Vojvodinu« uživa i podršku Lige socijaldemokrata, koja je odustala od sudjelovanja na ovim izborima.

– Socijaldemokrati su prepoznali u nama autentične glasove Vojvodine, zastupamo slične vrijednosti i političke platforme. Mi nismo mogli samostalno ići na izbore jer su Hrvati u Srbiji malobrojni i disperzirani, a za mandat bismo sami morali dobiti čak 40 posto glasova naše manjinske zajednice, što je praktično nemoguće. Zato smo dogovorili ovu koaliciju. Nažalost, u Srbiji, za razliku od Hrvatske, Slovenije, Rumunjske ili Kosova, nema zajamčenih mandata za nacionalne manjine. Oni kažu da je Srbija šampion kada su u pitanju manjinska prava, da Europa o tome treba učiti od nje, što je narativ koji je daleko od istine, ali tema zastupljenosti manjina sasvim je izvan fokusa javnosti. I tako smo, ponavljam, osuđeni na koalicije prije izbora, rekao nam je Žigmanov.

Dvije stranke

Postoji u Srbiji još jedna hrvatska stranka, Demokratska zajednica Hrvata, i oni su nudili izbornu suradnju DSHV-u, ali su odbijeni. Žigmanov tvrdi da su im poziv za koaliciju uputili preko medija i to na dan kada su donosili odluku o savezu Ukrajincima i Rusinima, pa je sve to došlo prekasno. No, Žigmanov i inače ima rezerve prema DZH-u.

– To je zapravo fantomska organizacija, nikad ih nema u javnosti niti priređuju svoje skupove. Do 2021. im je predsjednik bio Đorđe Čović, a onda su ga smijenili u nerazjašnjenim okolnostima, bez da su održali javnu skupštinu. Stranku su potom preuzeli ljudi koji prethodno nisu s njom imali nikakve veze, priča se za pet tisuća eura. Riječ je, dakle, o subjektu s puno nepoznanica i nismo htjeli s njima ići na izbore, otkriva Žigmanov pozadinu odbijanja suradnje sa sunarodnjacima iz DZH-a.
Njih, međutim, podupire Hidajet Biščević, hrvatski veleposlanik u Beogradu, i to ovoj priči daje posebnu zanimljivost, čak određenu dimenziju bizarnosti. Krajnje je, naime, neuobičajeno da se strani diplomatski predstavnik prilično izravno miješa u političke odnose u zemlji koja mu je domaćin, kako to Biščević čini u Srbiji. On je prije mjesec dana objavio u Večernjem listu izrazito negativan tekst o Žigmanovu, zamjerajući mu, između ostalog, da je »doveo do sadašnje razjedinjenosti i apatije u hrvatskoj zajednici«. Ponuda DZH-a Žigmanovu bila je, smatra hrvatski veleposlanik, »razborit i odmjeren poziv na zajedništvo i uspostavu snažne vertikale političkog djelovanja hrvatske zajednice u Srbiji«. Žigmanov je, pak, za Biščevića »ego-etnobiznismen« i prokazuje ga kao čovjeka koji »teži biti politički čimbenik koji javno i postojano kritizira srpsku vlast od koje zatim traži osiguranje boljeg položaja Hrvata«.

– Biščević je napisao paskvilu još neviđenu u povijesti diplomacije. Potpuno je nezamislivo da veleposlanik Srbije u Zagrebu napiše u dnevniku Politika tekst protiv Milorada Pupovca. Biščević se na ovaj način umiješao u poslove u državi u kojoj je veleposlanik, a još na temelju lažnih informacija. Obračunao se sa mnom, a ja o njemu nisam ništa rekao. Poguban je to tekst za Hrvate u Srbiji. Biti politički predstavnik Hrvata u Srbiji je nešto što možete poželjeti samo onome koga ne volite. U Srbiji su Hrvati najomraženija zajednica, više od 40 posto srpskih građana ima negativne stavove o nama. Ministri se gotovo natječu što će sve loše reći o Hrvatskoj. Dobivamo prijetnje da će doći u naše prostorije i sve nas pobiti, kako kažu, u ustaškom, smrdljivom leglu, kao stoku. Podnosim prijave policiji, ali bez reakcije i onda me još hrvatski veleposlanik napada da sam etnobiznismen. Zaista nevjerojatno, ogorčen je Žigmanov.

Nedavno je, nakon Biščevićevog teksta, Željko Turk, gradonačelnik Zaprešića i član Predsjedništva HDZ-a, boravio u Subotici, potpisao je sporazum o suradnji s Hrvatskim nacionalnim vijećem i tom prilikom podržao DSHV uoči predstojećih izbora na srpsku Narodnu skupštinu. Prisutni Žigmanov je tom prilikom, kako je izvijestila Hina, izjavio da je HDZ njima »sestrinska stranka«. Ipak, Biščević ga je desetak dana ranije ukorio da »javno hvali hrvatsku politiku, a istodobno koketira s dijelom hrvatske oporbe«. Zamolili smo Žigmanova objašnjenje njegovog navodnog približavanja opoziciji Andreja Plenkovića.

Sporazum o suradnji

– Jednom sam kao politički lider Hrvata u Srbiji sudjelovao u radu sjednice saborskog Odbora za Hrvate izvan Republike Hrvatske o položaju hrvatskih manjinskih zajednica u europskim državama. Bio je tamo i Miro Bulj iz Mosta, prišao mi je kasnije i želio je da se slikamo zajedno, naravno da sam pristao. On je tu fotografiju stavio na Facebook, uz izraze podrške Hrvatima u Srbiji, ali i kritiku vlastima u Hrvatskoj da ne čini dovoljno za nas i tako dalje. I to su onda neki interpretirali da sam ja tobože suradnik Mosta, da preko njih šaljem poruke i pomažem im da ruše Plenkovićevu vladu. Zar netko misli da bih se ja zaista na taj način kockao sa svojom ulogom prvog čovjeka hrvatske zajednice u Srbiji? Sada bih ja trebao dokazivati Biščeviću da nisam mostovac, pa to je sumanuto. Biščević vodi protiv mene hibridni rat, što je nedopustivo za diplomatskog predstavnika, kazao nam je predsjednik DSHV-a.

Nije ni Žigmanov bez primjedbi na način na koji Biščević obavlja svoj veleposlanički posao, koji su mu, svojom prvom zajedničkom odlukom, povjerili predsjednik Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković. Već se prije godinu i pol dana pismom žalio Ministarstvu vanjskih poslova na Biščevićevo djelovanje.

– Nikad nije došao niti na jednu priredbu kulturnog karaktera od značaja za hrvatsku zajednicu. Izostanak je to elementarne ljudske pristojnosti. S nama ne komunicira, ali zato pregovara s Vučićem o tome da bismo mi dobili neka mjesta u državnim strukturama, o čemu smo doznali iz medija. Na prijem koji je organizirao, Biščević je zvao čovjeka koji je 1991. bio dio zločinačkog pothvata u napadima na Vukovar. Radi se o Zvonimiru Perušiću, lideru Hrvatskog demokratskog foruma koji je pisao novinske izvještaje s ratišta u Hrvatskoj kao da su JNA i rezervisti stigli na običan izlet. Isključiva je Biščevićeva misija da iz svog ladanjskog zdanja u Beogradu diskreditira mene i DSHV, pa makar netočna slika što je šalje u Zagreb imala i pogubne posljedice za našu hrvatsku zajednicu. Nisam ni svetac ni blaženik, ali ne pristajem niti na to da zauzimam prvo mjesto do đavla. Žalio sam se na Biščevića ministru Gordanu Grliću Radmanu, ali ništa se nije promijenilo. Nešto ne funkcionira u toj strukturi, ne znam kako u Ministarstvu vanjskih poslova toleriraju to Biščevićevo kabadahijsko ponašanje, pita se Žigmanov. S ostalim institucijama hrvatske države, naglašava, ima vrlo pozitivna iskustva. Ugostio je prije nekog vremena i HDZ-ovku Zdravku Bušić, predsjednicu Odbora za Hrvate izvan Republike Hrvatske, s još petero saborskih zastupnika.