Istraživanje o političkoj pismenosti maturanata u Hrvatskoj kojim se provjerava politička znanja, sklonost predrasudama i stereotipima, vrijednosne stavove i afinitete mladih, njihovu medijsku pismenost, građansku kulturu i navike, po ocjeni autora istraživanja dalo je nešto bolje rezultate od prethodnih.

​Stručnjaci s kojima smo razgovarali, međutim, ne vide pozitivne pomake kod mladih na kraju srednjoškolskog obrazovanja, među kojima su i oni za koje ta stepenica znači kraj obrazovanja i ulazak u svijet rada. Štoviše, strahuju da bi se, ako prosvjetna vlast ne poduzme korake prema kvalitetnijem građanskom odgoju i obrazovanju, zbog toga u dogledno vrijeme moglo patiti čitavo hrvatsko društvo.

Spora modernizacija

Rezultati istraživanja prilično su porazni za prof. dr. sc. Branku Galić, voditeljicu Katedre za sociologiju roda Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Premda autori generalno procjenjuju da su socio-politički stavovi mladih u 2021. godini nešto demokratičniji nego što je to pokazalo istraživanje iz 2015. godine, osobito u pogledu stavova prema homoseksualnim osobama, u smanjenom priklanjanju autoritarnim tendencijama, kod stavova prema medijima te u odnosu prema vlastitoj i tuđoj naciji, pokazalo se da i dalje ima prostora za razvoj demokratske kulture mladih, ističe Galić.

– Tako su, recimo, donekle primjetni pomaci u toleranciji prema osobama homoseksualne orijentacije, ali kod jednog dijela su negativni stavovi i diskriminatorne težnje i dalje prisutni. Konkretni rezultati pokazuju da trećina ispitanih smatra da je homoseksualnost »poremećaj ili bolest« te da homoseksualne osobe »ne bi trebale javno istupati zbog opasnosti od lošeg utjecaja na mlade«, a gotovo 50 posto smatra da se homoseksualna orijentacija ne bi trebala javno isticati, osim u privatnoj sferi, ilustrira Galić.

Upozorava i na prilično uočljive rodne predrasude te podršku tradicionalnim rodnim ulogama i stereotipima, kojih se današnji maturanti nisu uspjeli riješiti.

– Oko 25 posto ispitanih smatra da su odabir i uspjeh u poslu »biološki zadati«, a oko 20 posto ih se slaže da je muškarac taj koji mora zarađivati kako bi prehranio obitelj. Zanimljivo je i to da su na svim tvrdnjama o rodnoj ravnopravnosti učenice osvještenije od učenika i više podržavaju rodnu ravnopravnost, što je još jedna potvrda da se i kod mlađih generacija žene brže emancipiraju od muškaraca u pogledu tradicionalnih stajališta i rodnih uloga, ističe ova sociologinja.

Photo: Jurica Galoic/PIXSELL

Istraživanje je pokazalo da više od 90 posto mladih može zamisliti da im osoba druge rase, vjere ili nacionalnosti postane prijatelj, ali isto tako, dodaje, da su nacionalnoj isključivosti skloniji učenici nego učenice, odnosno da postoji rodna razlika u nacionalnoj isključivosti, odnosno toleranciji.

– Ustrajna prisutnost stavova netolerancije prema homoseksualnim pojedincima, kao i perzistencija rodnih predrasuda prema tradicionalnim rodnim ulogama pokazuje da se hrvatsko društvo u svijesti mladih ljudi prilično sporo modernizira, pogotovo kad njihove stavove usporedimo sa stavovima mladih u nekim drugim zemljama EU-a, koji su puno progresivniji, konstatira Galić.

Zbunjenost i neodlučnost

Posebno je zanimljiv odnos maturanata prema upotrebi pozdrava i znakova »Za dom spremni« te poimanje NDH kao (ne)fašističke tvorevine. Njihov je odnos prema tome ili krajnje ambivalentan, ili čak dobrohotan. Sociologinju Galić ne čudi što 45 posto učenika podržava upotrebu tog pozdrava, s obzirom na to da to radi i službena državna politika.

Politolog prof. dr. Berto Šalaj s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu pak smatra da mladi pokazuju veliku razinu zbunjenosti i neodlučnosti kad je riječ o pitanjima vezanima uz Drugi svjetski rat.

– Kad pogledate odgovore na ta pitanja, daleko najveći postotak izabire opcije »nisam siguran, ne znam«. To mi sugerira da su izloženi različitim informacijama iz okoline, očito ne dobivaju jednoznačnu poruku da je NDH bila fašistička tvorevina. To je sasvim sigurno loše za našu političku kulturu, kad oko tako neupitne činjenice među mladima postoji takvo nesnalaženje, smatra Šalaj.

– To govori o nedostatku osviještenosti kakva je zapravo to autokratska, totalitarna i nedemokratska tvorevina bila. To nas treba zabrinjavati kao društvo, upozorava.

Treba spomenuti i da tek trećina maturanata pobjedu u antifašističkoj borbi iz Drugog svjetskog rata smatra temeljem državne suverenosti Hrvatske, dok je većina oko toga neodlučna – 52 posto. Otprilike istih 53 posto je neodlučno oko toga je li NDH bila fašistička tvorevina, 17 posto smatra da su se za hrvatske nacionalne interese borili partizani, a gotovo dvostruko – njih 30 posto – da su to činili ustaše. Isto tako, 53 posto mladih neodređeno je u pogledu Bleiburga.

Photo: Sandra Simunovic/PIXSELL

– Ovo istraživanje pokazuje kakve posljedice ostavlja prilično zastarjeli obrazovni sustav u tradicionalnoj državi, gdje učenici ne dobivaju adekvatne i točne informacije o našoj povijesti, na temelju čega i stječu prilično izokrenute stavove. Budući da ni službena politika u Hrvatskoj još uvijek nije zauzela jasna stajališta oko suprotstavljenih strana i pitanja iz hrvatske povijesti, nego stalno koketira s poraženom stranom iz Drugog svjetskog rata, a nerijetko tolerira i sijanje nacionalne mržnje u javnom prostoru, onda nije nikakvo čudo da i mladi preuzimaju takve stavove i ponašanja, smatra sociologinja Galić. Dio takvih stavova, ističe, dodatno se pothranjuje i crkvenim sadržajima po školama, a očito je da još uvijek »nije napravljen adekvatan pomak u razvoju i implementaciji građanskog odgoja i obrazovanja koji je trebao smanjiti razlike i povećati političku pismenost učenika.

Povjesničar prof.dr. Neven Budak, jedan od autora nacionalne Strategije razvoja znanosti i obrazovanja, podsjeća da su najnovija povijesna razdoblja u nastavi locirana na kraj 4. razreda srednje ili 8. razreda osnovne škole, kada su djeca okupirana drugim pitanjima, maturom ili brigom oko upisa u srednju školu.

– Pitanje je li se to gradivo uopće stiglo obraditi. Predlagali smo da se te teme ipak rade početkom četvrtog razreda, a ne krajem. Nažalost, taj prijedlog nije prošao, ističe Budak. Još je veći problem, dodaje, da djeca ne usvajaju osnovna znanja o povijesti u školi, nego u obitelji i u socijalnom okruženju te preko društvenih mreža.

– Ako ljudi potpadaju pod utjecaj toga što mogu vidjeti na društvenim mrežama, i misle da je to točnije od onog što uče u školi, onda će to biti loše. Ali to je i pitanje građanskog odgoja, koji ne mora biti poseban predmet, ali je nužno da se provodi. A s druge stane, tu je i pitanje medijske pismenosti, gdje bi djeca trebala shvatiti čemu se treba i može vjerovati, a čemu ne, zaključuje.

Loši trendovi

Jedno od pitanja koja se postavljaju nakon što se pokazalo da maturanti imaju prilično nisku razinu političke pismenosti, nemaju jasne stavove o novijoj nacionalnoj povijesti, još uvijek su podosta patrijarhalni, a informiraju se mahom s društvenih mreža, jest i ono kakvu će Hrvatsku kreirati takve generacije mladih.

– To je nešto o čemu treba razmišljati, ali veliko je pitanje i gdje je to dno koje se može dodirnuti, ocjenjuje Šalaj. Na zadnjim je izborima, podsjeća, odaziv birača bio niskih 47 posto, a ubuduće bi moglo biti i gore. U društvu gdje manji dio građana prakticira taj najjednostavniji oblik političkog sudjelovanja, s ovakvim stavovima i znanjima mladih stanje po njegovom sudu može ići samo na gore. Tako mu se čini mogućim da će u boljoj varijanti najveći dio tih mladih biti potpuno pasivan, apatičan, otuđen od politike, a u lošijoj varijanti bi mogli biti podložni nekim vještim manipulatorima i demagozima, koji ih mogu zavesti jeftinim pričama.

– Situacija nije dobra. Ne mislim da će se dogoditi neki definitivan slom naše demokracije, ali ona funkcionira s vrlo niskim razinama aktivnosti građana i veliko je pitanje možemo li nešto mijenjati u društvu. Vodećim strankama u Hrvatskoj, prije svega HDZ-u, ovakva situacija odgovara. Ako hladno pobjeđujete na izborima s odazivom od 47 posto, nećete se previše zabrinuti oko ovih rezultata, ističe Šalaj.

Cilj je ovakvih istraživanja, kaže, ukazati da su promjene nužne, ali političkim elitama to nije u fokusu. Tako Hrvatska ostaje jedna od rijetkih europskih država koja ne samo da nema sustavno razvijen građanski odgoj i obrazovanje, nego se oko toga uopće ne trudi.

Sociologinja Galić boji se da će se teško moći očekivati porast tolerancije u hrvatskom društvu ako se s opismenjavanjem mladih u pogledu građanskog odgoja bude previše čekalo. A takvu će toleranciju buduće društvo, kaže, nasušno tražiti.

Prof. Budak smatra pak da istraživanje ukazuje na potencijalnu političku pasivizaciju mladih, što nije dobar trend.

– Teško je predvidjeti što će Hrvatskoj donijeti današnje generacije. Možda njima ove teme koje su nama važne budu potpuno nebitne i o tome se više neće raspravljati. O Drugom svjetskom ratu, na primjer. Ni mi ne raspravljamo o Prvom svjetskom ratu i Napoleonskim ratovima. Ali pitanje je opće pripremljenosti mladih za participaciju u građanskom životu, temeljem čega će oni donositi odluke, upozorava Budak.

Treba reagirati

Jedini način na koji se država može pobrinuti za politički aktivnije i pismenije generacije jest da im tijekom školovanja osigura kvalitetan program građanskog odgoja i obrazovanja. Stručnjaci se s tim u potpunosti slažu, ali ne i oko toga treba li to biti zaseban predmet ili ne.

Za Šalaja, međupredmetni oblik građanskog odgoja nije dovoljan, jer je u takvom obliku »zadaća svih nastavnika, ali nije ničija odgovornost«.

– Nastavnici imaju neke svoje druge teme, hrvatski jezik, povijest, a naročito je u uvjetima pandemije upitno koliko su vremena i prostora uspjeli posvetiti temama iz građanskog odgoja. Ne mislim da bi uvođenje jednog predmeta riješilo sve naše probleme, ali to bi bio simbolički korak koji bi dao do znanja da su nam te teme važne, ističe. Međupredmetni pristup bio bi dobar, smatra, kad bi barem jednu do dvije godine u osnovnoj i još toliko u srednjoj školi postojao i kao zasebni predmet.

Budak pak kaže kako se u pretrpanoj satnici to ne može očekivati jer bi neki predmet trebalo najprije ukinuti.

– Ali provoditi građanski odgoj kroz nastavu povijesti, književnosti, politike i gospodarstva, ima prostora. Pitanje je samo jesu li nastavnici pripremljeni i educirani za to i je li to uneseno u kurikulume da im bude obveza, a ne samo dobra volja, i kontrolira li netko uopće provedbu.

Ovo istraživanje govori da se ne provodi. Netko bi na to trebao reagirati, a kod nas nas nitko ne reagira. Državna matura godinama pokazuje da stvari nisu dobre, ali na to se također ne reagira, eventualno se malo snize kriteriji da rezultati ispadnu formalno bolji, navodi Budak.

Ako država funkcionira, nije važno znati tko je premijer

To što visok postotak maturanata ne zna tko je hrvatski premijer ne smatra tako poraznim podatkom, kao što je, recimo, nezainteresiranost za izbore.

– Znaju li Švicarci tko im je premijer? Ako država funkcionira, onda to vjerojatno i nije bitno, ako ne funkcionira, onda jest, da biste mogli napadati, prigovarati. Puno je važnije da se mladi aktivno uključe, opasno je to da su pasivizirani i da ne sudjeluju. Ako se mlađi isključuju iz politike, sve veću težinu dobivaju stariji. Koliko vidim u svojoj okolini, mladi nisu zainteresirani, niti idu na izbore. To nije dobro. Ako su loše educirani i išli bi na izbore, to bi moglo biti opasno, ali nije dobro ni da ne idu na izbore, jer onda će penzioneri odlučivati, ističe Budak.