Od kriminalne organizacije smo čuli da će nas hapsiti, ova priča je tek počela… Nakon izbora Turudić će dobiti nogu u guzicu, kao i Plenković – u potpisu oporba protiv Plenkovića i kriminalne organizacije. Doslovce tako glasi jedna od objava SDP-a na društvenim mrežama uoči oporbenog skupa protiv izbora Ivana Turudića za šefa DORH-a koji se održava ove subote.

Rječnik je to koji vjerojatno s pravom sablažnjava dio javnosti, a koji je samo preslika načina na koji gotovo cijeli svoj mandat komunicira predsjednik Republike Zoran Milanović. On je uveo takvu komunikaciju u javni prostor, a u nedavnom velikom tv razgovoru objasnio je da namjerno koristi hiperbole – nazivajući tako psovke i vulgarizme – jer jedino tako može skrenuti pažnju na ono što želi reći oko karaktera vlasti HDZ-a.

– U današnje vrijeme možeš se samo skinuti gol do pasa, pokazati neki dio svoga tijela, skočiti s prvog kata na glavu ili kao ja koristiti hiperbole, rekao je Milanović objašnjavajući zašto se koristi vulgarizmima i uvredama te zašto premijera Andreja Plenkovića ili njegove ministre naziva »opušcima«. On kaže da nije ni za koga rekao da je »smeće«, jer bi to bilo dehumanizirajuće, ali da opušak znači da te netko popušio i odbacio, da je to metafora ili metonimija, koje voli koristiti.

Srozana razina

Ipak, politički analitičari i komunikacijski stručnjaci zgroženi su takvim diskursom, i misle da će to SDP-u svakako štetiti, a ne pomoći na ovim izborima.

– Nažalost, ovo je tek početak prljavština koje nas čekaju u ovoj kampanji. Puno sam kampanja ja ispratila, ali čini mi se da ćemo se ovog puta svi zajedno valjati u blatu. A uvijek je tako ako nema argumenata za političku raspravu, onda se prelazi u uvrede, psovke ili floskule, kaže ekspertica za odnose s javnošću Ankica Mamić.

Ankica Mamić / Foto PETAR GLEBOV/PIXSELL

– S Milanovićevim mandatom razina javnog diskursa je jako srozana, i zbog same politike, a i zbog utjecaja društvenih mreža. Tamo su riječi na »j…« normalna pojava. Očito vrijede neke nove »vrijednosti«, ali to po meni opet ne znači da moramo zaboraviti svaki bonton i poštovanje prema drugomu, pa i polemici. Po meni, jedan od velikih problema naše politike jest i to da na izbore izlazi samo starija populacija, ali ni ovo podilaženje ležernom načinu komuniciranja mlađe generacije očito ne donosi efekt, jer mladi još manje nego stariji idu na birališta. Dakle, cilj nije postignut, kaže Mamić.

Utoliko, uvjerena je da ni SDP neće profitirati ovakvom promjenom retorike.

– Kad idem na neki poslovni sastanak ili se obraćam svojim klijentima, uvijek idem s nekim ciljem, dakle komunikacija mora biti podređena tom cilju. Ovdje vidimo da s ovakvom komunikacijom SDP sigurno neće postići cilj da pridobije više birača. Samo će pojačati percepciju da su svi u politici isti, da su svi ispod razine i bezvrijedni, i dapače, pridonijet će tome da odaziv birača bude manji. A to im valjda nije cilj, kaže Ankica Mamić.

Prvi »iskorak« im je bio štrik kojim su pozvali umirovljenike na suicid, a ovo je valjda drugi iskorak u sličnom smjeru. Kad se 2000. godine išlo na izbore, u društvu je postojala neka nada za promjenom, danas uoči izbora toga nema. Opća je klima da su svi isti i da se ništa ne može promijeniti, kaže ona.

»Smeće« i »opušci«

O Milanovićevim primjedbama o »smeću« i »opušcima«, ona kaže da se poruka sigurno snažnije čuje ako je sazdana od psovke, ali to ne znači da je to i primjereno.

– Pa to su riječi koje i u privatnoj komunikaciji rijetko koristimo, čak i kad smo najviše ljuti. Predsjednik je osoba maksimalnog političkog kapitala, on svaki dan ima pozornicu i mikrofone, i nema razloga služiti se ovakvim diskursom da bi dobio pažnju. Ako želi dramatizirati, pa i to se može potezima ili na neki pristojniji način. Biti predsjednikom, to podrazumijeva i strpljenje i demokratičnost. Ovdje to ne vidimo, ističe Mamić.

Slično smatra i analitičar prof. Žarko Puhovski.

– Netko je od PR-genija očito natjerao SDP na »muževniji« pristup izborima, ne bi li nadoknadili organizacijski kolaps i programsku nestašicu. Domaćim prilikama primjereno, ispao je – agresivni primitivizam. Od mizoginih viceva Hajdaša Dončića, preko besmislica SDP-ove Majde Burić, tj. Mirele Ahmetović, do tragikomičnog pokušaja Peđe Grbina da se novokomponiranim, valjda simboličkim, vritnjakom transformira u pravaša Josipa Gržanića za 21. stoljeće. Nad svima njima s brežuljka bdije capo di tutti capi lokalnoga komunikacijskog primitivizma, Zoran Milanović. Naobrazba mu, svemu citiranju unatoč, ne doseže do poimanja davne Hegelove spoznaje – primitivci govore apstraktno. Probisvijet je, naime, jednako apstraktna oznaka kao i reducirani izričaj. No, prostakluk je nasilju nešto bliži, pa ispada, nažalost, da SDP pokušava – nadajmo se, kao i obično, samo figurativno – igrati nekadašnju HDZ-ovu ulogu, kaže Puhovski.