Dječji »kreativni kutići« formiraju se i u zahodima, kaže zagrebačka odgajateljica te upozorava da bi i prema pedagoškom standardu iz 2008. njezina skupina od 32 djece trebala biti u prostoru od 100, a ne 60, odnosno 30 »kvadrata« kad se uključi i namještaj
ZAGREB »Radim u vrtiću i vodim mješovitu skupinu koja broji 32 djece. U boravku, koji bi za toliko djece trebao imati stotinjak četvornih metara slobodnog prostora, a ima ukupno 60, odnosno tridesetak kad se ubroji namještaj, sva ta djeca jedu i spavaju, igraju se, skaču. Javnosti se podastiru lažne statistike, fotografije sretnih odgajateljica i prekrasnih vrtića, a prava je istina da za djecu ima manje kvadrata negoli što europske norme propisuju prostora za uzgoj domaćih životinja!«, govori nam, uz uvjet anonimnosti, dugogodišnja »teta« jednog zagrebačkog vrtića, započinjući priču o, veli, katastrofalnim uvjetima u kojima vrtićka djeca u gradovima borave.
Gužva za ručak
Kad se, predizborno, sakupljaju politički bodovi, kaže, ne grade se novi vrtići, već se sve veći broj djece nagurava u stare kapacitete, a »tetama« se o nemogućim uvjetima zabranjuje govoriti.
Jedan tipični američki vrtić, kojim također upravlja lokalna zajednica, u grupi najmanjih, djece stare do tri godine, smije imati najviše osmero mališana, s kojima rade dvije odgajateljice odjednom, a ne, kao kod nas, po jedna u svakoj smjeni, i s puno više djece.
Svakom američkom djetetu pripadaju 3,3 četvorna metra slobodnog prostora, što znači da osam mališana boravi u najmanje 26 kvadrata, ne računajući pomoćne prostorije. Kod nas na toliko praznog prostora boravi i po 25 djece.
Američki vrtići, osim toga, moraju imati osiguran parking za roditelje, sobu za dojenje, sobu za izolaciju bolesnog djeteta, sandučiće za roditelje i dnevni boravak za njihovo međusobno druženje, i tako redom. Tamošnji normativi propisuju čak i kolika mora biti posebna prostorija za odlaganje dječjih kolica.
»Da bi, barem na papiru, sve izgledalo pristojno i dovoljno prostrano, dječji ‘kreativni kutići’ formiraju se u miomirisnim zahodima, na hodnicima, u garderobama. Da, u našem je vrtiću ‘kreativni kutak’ za likovno izražavanje u zahodu, uz objašnjenje kako je tako djeci voda nadohvat ruke! Ipak, najzabavnije je vrijeme ručka, kad se dječici spuste kreveti na onih preostalih 30 kvadrata koje nisu zauzeli ormari, stolovi i ostali namještaj, a tete između tih krevetića onda hodočaste s punim zdjelicama ručka i priborom«, kaže zagrebačka odgajateljica, moleći da se, »u ime djece iz tih ‘kokošinjaca’, i odgajateljica ‘kokica’, javno progovori o stvarnom stanju u hrvatskim vrtićima«.
Kako nam priznaje druga odgajateljica, ona se, kao i mnoge druge njene kolegice, osjeća isfrustrirano, jer svoje zadaće, s toliko djece u grupi, ne može izvršavati temeljito. U pravilu, u velikim gradskim vrtićima prijepodne s toliko djece radi samo jedna odgajateljica, druga joj se pridružuje u vrijeme posluživanja ručka, i sama opet preuzima popodnevnu smjenu. U grupama mališana od godine do dvije, upisano bude i 20 djece, pri čemu ravnatelji vrtića često naglašavaju kako je u praksi gužva manja, jer dio djece zbog bolesti uvijek izbiva iz vrtića!
Prebukirane grupe
Državni pedagoški standard predškolskog odgoja država je donijela u svibnju 2008. godine, no još ga, kad su »kvadrati« u vrtićima, i broj djece po grupama, ne primjenjuje. Prema tom standardu, u skupinu djece u redovitom programu u dobi od šest do 12 mjeseci može se uključiti najviše petero djece, od 13 do 18 mjeseci njih osmero, najviše 12 djece smije biti u grupi djece od 19 do 24 mjeseca starosti, djece u trećoj godini može biti maksimalno 14, u četvrtoj godini 18, u petoj godini do 20, u šestoj najviše 23 djece, a u sedmoj godini najviše 25.
U Dječjem vrtiću Rijeka djeci su za igru na raspolaganju svi prostori, pa tako i hodnici. Naime, prema riječima ravnateljice Gordane Rena, odgojno-obrazovni rad u Dječjem vrtiću Rijeka koncipiran je tako da su djeca uključena u niz različitih aktivnosti koje onda iziskuju i različite prostore.
– Svi prostori vrtića moraju biti u u funkciji djeteta pa se tako različite aktivnosti u našim vrtićima provode u različitim prostorijama. Tako je, primjerice, primjerenije i, prije svega sigurnije, fizičke ativnosti provoditi u hodnicima ili pak igre koje podrazumijevaju upotrebu vode i pijeska provoditi u predprostorima sanitarnih prostorija čiji su podovi obloženi keramičkim pločicima i odvodima, napominje Gordana Rena dodajući da, izuzev tijekom kišnih dana, djeca svakodnevno borave i u otvorenom prostoru, odnosno u vrtićkim dvorištima.
– Čak i u dane poznate riječke bure, djeca starije vrtićke dobi oko sat vremena borave na zraku, napominje Gordana Rena dodajući da Dječji vrtić Rijeka nema problema s nedostatkom prostora.
– Ove pedagoške godine ukupan broj upisane djece iznad je pedagoškog standarda, no uzmemo li u obzir činjenicu da prosječna prisutnost djece iznosi 70 posto, ulazimo u okvir pedagoškog normativa, objašnjava ravnateljica Dječjeg vrtića Rijeka najavljujući da bi već sljedeće godine Dječji vrtići Rijeka trebali započeti s proširenjem svih kapaciteta što će onda omogućiti i upis većeg broja djece u DV Rijeka.
Ako je skupina mješovita, kao u slučaju »tete« s početka naše priče, u dobi od, recimo, četiri godine do polaska u školu, grupa može brojati najviše 22 djece, nipošto 32, koliko ih broji naša »teta«. Prema standardu, svako dijete jasličke dobi mora u jaslicama imati na raspolaganju pet četvornih metara slobodnog prostora, dijete vrtićke dobi pak tri »kvadrata«, što znači da bi grupa od, primjerice, 20 petogodišnjaka trebala boraviti u prostoru, ne računajući hodnike, sanitarni čvor i namještaj u tom dnevnom boravku, od najmanje 60 četvornih metara.
Standard iz 2008. godine predvidio je da se u roku tri godine, dakle do svibnja 2011. godine, smanji broj djece u grupama, a da se najkasnije do svibnja 2013. godine po djetetu omogući pet, odnosno tri kvadrata slobodnog prostora. Drugim riječima, gradovi su trebali graditi nove vrtiće ili širiti stare, no kako pomaka nema, primjena ovih standarda odgođena je do kraja 2013. godine. Gradnja novih vrtića, kojima upravljaju gradovi, u Hrvatskoj je prava rijetkost, a zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, primjerice, u gradu kojem vrtića kronično nedostaje, umjesto vrtića, gradi nove fontane.
Zanemareni standardi
»Budući da su osnivačka prava nad vrtićima 1993. godine prenesena na tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, u brojnim gradovima i općinama se ne poštuju ni postojeći standardi, iz davne 1983. godine«, piše na stranicama resornog Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Gužva je u vrtićima ogromna, a još oko pet tisuća djece svake godine ostaje neupisano.
»Svi dječji vrtići trebali su se početi usklađivati s odredbama novog standarda odmah 2008. godine, što je većina i učinila, a svi novi dječji vrtići su primijenili ove standarde i normative. Na žalost, veći gradovi – Zagreb, Rijeka, Split, Vinkovci i drugi, to nisu učinili, i sad su shvatili da su u problemima jer neće moći ispoštovati sve njegove odredbe, a osobito one koje se odnose na broj djece. Ovo je ministarstvo od 2008. godine upozoravalo dječje vrtiće da usklade svoj ustroj, organizaciju rada i prostorne uvjete s odredbama novog standarda, a početkom 2013. opet će poslati dopis osnivačima i uredima državne uprave u županijama o obvezama usklađivanja vrtića s odredbama standarda. Bez obzira na sadašnju prostornu uvjetovanost u kojoj borave djeca rane i predškolske dobi, upitno je mogu li aktivnosti provoditi u prostorima koji nisu namjenski opremljeni za odgojno-obrazovni rad«, odgovor je Ministarstva našem listu.
Iako trenutna gospodarska situacija nije najpovoljnija, zaključuju, nadaju se da će se odredbe predškolskog standarda ispoštovati u zadanom roku, tim više što je djeci to zajamčeno brojnim deklaracijama i konvencijama.
