Foto Damir ŠKOMRLJ
Nadzor koji provodi Ministarstvo ima cilj kazniti one za koje se ustanovi da su trupce dobivali za finalnu proizvodnju, a izvozili su ih kao poluproizvod. Ukoliko su samo preprodavali trupce, ostat će bez sirovine koja će otići stvarnim finalistima koji je do sada nisu dobivali dovoljno
ZAGREB – Ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić, u čijem je resoru i šumarstvo, odlučio je, neslužbeno doznajemo, stati na kraj dugogodišnjoj devastaciji šume, opustošene prekomjernom sječom Hrvatskih šuma koje su trupce jeftino prodavale pilanama da bi ih one, u najvećoj mjeri, skupo prodavale u inozemstvo. U problemu je zbog toga određeni manji broj pilana, odnosno tvrtki koje u Hrvatskoj same proizvode namještaj i druge proizvode, jer do njih nije dolazilo dovoljno sirovine.
Postoje dugovi
Kako doznajemo, Ministarstvo poljoprivrede zato provodi nadzor koji bi trebao rezultirati smanjenjem isporuke trupaca pilanama koje od njih samo proizvode daske, ili pak cijele trupce prodaju u inozemstvo, dok bi više sirovine ubuduće trebale dobivati tvrtke koje se bave proizvodnjom finalnih proizvoda – namještaja, vanjske stolarije i ostalog.
Pritom, sječa stabala ne smije više biti povećavana, kao što je praksa bila proteklih godina, jer je 2009. godine ukupna sječa trupaca za drvnu industriju i ogrjevno drvo iznosila 4,2 milijuna kubika, da bi 2015. posječeno bilo preko pet milijuna kubika. Podaci za prvih devet mjeseci prošle godine kažu da je u izvoz otišlo drva i drvnih proizvoda vrijednosti 530 milijuna eura, dok je izvezeno gotovog namještaja za samo 257 milijuna eura. Nadzor koji provodi Ministarstvo ima cilj kazniti one za koje se ustanovi da su trupce dobivali za finalnu proizvodnju, a izvozili su ih kao poluproizvod, odnosno kao trupce. Ukoliko su samo preprodavali trupce, ostat će bez sirovine koja će otići stvarnim finalistima koji je do sada nisu dobivali dovoljno.
U Hrvatskoj je registrirano 657 finalista – tvrtki koje se bave proizvodnjom namještaja; stolariju proizvodi njih 320, dok je 318 tvrtki kojima je djelatnost piljenje odnosno blanjanje trupaca. Proizvodnjom ploča, odnosno furnira bavi se 27 tvrtki, a proizvodnjom parketa njih 16. Sa svima njima će biti revidirani ugovori pa će neki ubuduće dobivati manje li ništa sirovine, a neki više, ovisno o njenom stvarnom iskorištenju, i uz poštovanje kriterija završenosti proizvoda.
Ove godine Hrvatske šume smiju posjeći 2,26 milijuna kubika. Međutim, zbog ranije sklopljenih ugovora, HŠ pilanama duguju još oko 120 tisuća kubika za 2016. One traže i dodatnih više od 320 tisuća, novi kupci pak još oko 206 tisuća kubika. S obzirom na sve te dodatne zahtjeve, ukupna potražnja drvoprerađivača za trupcima u 2017. veća je za 636,6 tisuća kubika u odnosu na količinu koja je planirana, i koja se ove godine smije posjeći.
Ograničeni resurs
»Šume su ograničeni resurs kojima se mora gospodariti na održiv način, a ne prema tržišnim potrebama. Posljednjih godina se nije kvalitetno gospodarilo raspoloživim resursima na dugi rok i po načelima potrajnosti pa se šumarstvo svelo na pravo za raspodjelu drvne sirovine, što je totalni apsurd, nespojiv s elementarnim pravilima struke. U proteklom razdoblju u pravilu se godišnje ugovaralo više drvnog sortimenta, trupaca, u odnosu na stvarno raspoložive količine sukladno planovima proizvodnje Hrvatskih šuma. Godinama se povećavao i broj novih kupaca – ne vodeći uopće računa o planovima proizvodnje Hrvatskih šuma potpisivali su se posebno pogodovani ugovori. Dok je 2009. godine posječeno dva milijuna kubika trupaca, 2015. već 2,24 milijuna«, kažu nam upućeni u Ministarstvu poljoprivrede.
Pritom, cijena trupaca je, napominju, u Hrvatskoj izuzetno niska, podcijenjena, od 30 do čak 70 posto manja nego vani. Zahvaljujući tome, hrvatska šuma, a posebno hrast, postala je lakom metom stranog kapitala pa se u samo nekoliko posljednjih godina broj pilana koje samo prepile trupce i naprave poluproizvod, dasku, ili čak samo izvoze cijele trupce, značajno povećao. Te pilane ostvaruju brzu zaradu, bez puno rizika, a sve na račun hrvatskih tvrtki koje su razvile finalnu proizvodnju. Također, druga polovica oko pola posječene drvne mase, oko 2,6 milijuna kubika, odlazi na tržište kao ogrjevno drvo, također po niskoj cijeni.
I u Ministarstvu poljoprivrede zaključuju kako su kod nas, zbog niske cijene trupaca i prostornog drva, ali i jeftine radne snage, hrvatski drvoprerađivači postali meta stranog kapitala. Mnoge inozemne kompanije ciljano dolaze u Hrvatsku i preuzimaju lokalne tvrtke zbog drvne sirovine, trupaca. Mnogi domaći drvoprerađivači, može se čuti, sirovinu koju su dobili po povlaštenoj cijeni ne prerađuju u visokodohodovne proizvode nego trupce ili daske preprodaju u izvozu po značajno višim cijenama. Država je tome godinama pogodovala, dosad. Određenom broju kupaca, kažu neslužbeno u Ministarstvu, tolerirano je odstupanje u prijavljenim razredima finalizacije, a pojedinim kupcima nisu isporučivane količine ugovorene za pripadajuću godinu te se dug prebacivao u iduću godinu, što je pak za posljedicu imalo njegovu kumulaciju.
Loše postupanje
Posljedica višegodišnjeg lošeg postupanja i načina sklapanja ugovora je golem nedostatak drvne sirovine za ugovore koji se vežu uz 2017., pa je nužno smanjenje isporuke ugovorenih količina. Hrvatske šume će u ovoj godini morati povećati iskoristivost drvne mase, ali sukladno pravilima. »Obveza svake tvrtke pa tako i Hrvatskih šuma je kvalitetno gospodarenje koje donosi dobit, ali ne po svaku cijenu. U realizaciji planova HŠ-a visoka dobit nije, i ne smije biti glavni cilj poslovanja. Ona dijelom mora biti u funkciji razvoja ruralnih prostora, očuvanja radnih mjesta i zadržavanja radno aktivnog stanovništva u tim područjima«, zaključuju u Minstarstvu.
Iz tog je razloga nova uprava Hrvatskih šuma s Udruženjem drvno-prerađivačke industrije pri HGK-u u veljači potpisala izmjene pravila o kupoprodaji trupaca iz 2012. godine. Prema tim izmjenama, maksimalna količina po godišnjem ugovoru ograničava se na najviše 20.000 kubika hrasta te 40.000 kubika bukve i jele. Kupci koji su u 2016. imali veće ugovorene količine, zadržat će ih samo ako ih budu mogli opravdati proizvodnjom i prodajom gotovih proizvoda. Prodaja drvnog sortimenta »na panju« po novom će biti moguća samo u iznimnim slučajevima.
Proteklih godina je značajno povećan udio prodaje drvne sirovine »na panju«, što znači da je kupac trebao sam sjeći i izvlačiti trupce iz šume, umjesto da to rade kvalificirani radnici HŠ-a. Kupci, drvoprerađivači, za taj su posao angažirali druge tvrtke pa u Ministarstvu napominju da, kako nije bilo pravog nadzora, »ima indicija o zloporabama, krađama sirovine, uništavanju šuma i prometnica, što je zapravo Hrvatskim šumama uzrokovalo dugoročne probleme koji bi ih mogli skupo stajati«. Iz HŠ-a su otpušteni brojni sjekači, a istovremeno je ovdje povećavana prodaja »na panju«, što bi moglo imati trajne posljedice.
HŠ nisu radile u funkciji ruralnog razvoja i održavanja zaposlenosti pa se može govoriti i o suodgovornosti bivše uprave zbog odlaska izvan Hrvatske – kako radnika iz HŠ-a, tako i proizvodnih radnika iz mnogih tvrtki drvne industrije, zaključuju u Ministarstvu.