Končar, koji ove godine slavi stotu obljetnicu rada, zasigurno je jedna od najvrednijih hrvatskih kompanija. Ako je netko dosad u to sumnjao, sadašnja kriza vjerojatno ga je razuvjerila. Pandemija je preko noći dovela do preispitivanja gospodarskih vrijednosti i prioriteta u svakoj zemlji. Nagnala je vlasti i poduzeća da se preusmjeravaju na djelatnosti koje su otporne na poremećaje nastale zbog ograničavanja kretanja ljudi i zbog promjene njihovih navika.

Brojne su uslužne firme u kolapsu, a zdravstvena, ekonomska i klimatska kriza otvaraju prostor za jačanje proizvodnje i razvoj novih tehnologija, koji dobivaju prioritet u odnosu na djelatnosti koje ovise o neposrednim ljudskim kontaktima.
U tom sklopu, kompanije poput Končara, koje industrijsku tradiciju njeguju i razvijaju iz jednog naraštaja u drugi, pokazale su se kao najsigurnije, najstabilnije uporište za predstojeće ekonomske promjene, koje zahtijevaju ubrzanu digitalizaciju proizvodnje i prelazak na zeleno gospodarstvo. Iskustvo pandemije u samo godinu dana pokazalo je da se proizvodna kompanija poput Končara tijekom krize razmjerno dobro snalazi. Također, pokazalo se da se sva nacionalna gospodarstva koja imaju snažnu industriju – za razliku od onih koja pretjerano ovise o turizmu i ostalim uslugama – lakše oporavljaju od zdravstvene, gospodarske i klimatske krize, koja će zasigurno potrajati još godinama. U okolnostima koje su se počele naglo mijenjati Končar je bez sumnje jedna od lijepih i nadobudnih priča u hrvatskom gospodarstvu, kojem također predstoji preslagivanje.

Mnogi u Hrvatskoj nisu svjesni golemih promjena u Končaru koji je iz malog pogona tijekom stotinu godina stasao u jedno od najvećih poduzeća u nekadašnjoj Jugoslaviji, a potom i samostalnoj Hrvatskoj. Stariji građani još i danas nerijetko ga povezuju s proizvodnjom kućanskih aparata, koja je bila aktualna prije nekoliko desetljeća. No, Končar je bijelu tehniku odavno napustio, jer mu se nije isplatila. Ta je kompanija desetljećima imala vrlo široku ponudu ponudu i za nju je karakteristično da je svako malo neke proizvode odbacivala. Usporedno s time stalno je stvarala nove proizvode, prilagođavala se i činila iskorake – kako bi bila konkurentnija na domaćem i svjetskom tržištu.
Temeljna djelatnost Grupe Končar danas je izrada opreme i postrojenja za proizvodnju, prijenos i distribuciju električne energije, tračničkih vozila, kao i opreme za željezničku infrastrukturu te za industriju.

Končar je nastao 1921. u Zagrebu, gdje je najprije registriran kao mala radionica za elektrotehničku i strojarsku industriju, pod nazivom Elektra. Počeo je u maloj zgradi na zagrebačkoj Trešnjevci, gdje se i danas nalazi sjedište te kompanije. Iste godine Elektra je postala sastavni dio Siemensa, koji je u radionicu uložio svoj kapital i preimenovao je u “Jugoslavenski Siemens”. Bavila se isprva trgovinom, isporukom i popravkom Siemensovih uređaja, a tek 1939. godine počela je s proizvodnjom dijelova za elektromotore.
Najveće promjene u kompaniji uslijedile su nakon Drugoga svjetskog rata, u rujnu 1945., kada su vlasti socijalistične Hrtvatske nacionalizirale tvornicu, promijenile joj ime u Rade Končar te je priključile novoutemeljenoj Elektroindustriji Hrvatske (ELIH), također sa sjedištem u Zagrebu. U sastav te grupe ušle su i tvornice AEG, Elka, Noris, Kontakt i Croatia.

Izgradnja Končareve hale 1945.

Serijska proizvodnja transformatora napona do 35 kilovolta u Končaru je počela 1947. Svoj najveći dotadašnji pothvat Končar je napravio 1948. godine, kada je vlastitim snagama – u doba međunarodne blokade bivše države – sagradio generator za hidroelektranu Mariborski otok, snage 24 megavata i težak 220 tona. Taj je generator postao simbolom Končara, radio je 40 godina, a danas je izložen u muzeju. S vremenom je Končar generatore i opremu za hidroelektrane počeo izvoziti diljem svijeta. Jedan od prvih i najznačajnijih inozemnih poslova bila je isporuka triju transformatora za hidroelektranu Chichoki Mallian u Pakistanu. Sljedećih desetljeća Končar je u svijetu sagradio i obnovio 375 hidroelektrana te proizveo oko 700 generatora, što je zaista vrijedno poštovanja.

Končar – Izgradnja hale E s jamom 1950.

Godine 1952. Končar je počeo s isporukom prvih serijskih elektromotora u Tursku, što mu je otvorilo vrata za plasman tih proizvoda u ostale zemlje, primjerice u Argentinu, Libanon, Siriju, Brazil i Paragvaj. Usporedno s razvojem novih proizvoda, Končar je širio svoje pogone, pa je 1965. na zagrebačkoj lokaciji Jankomir otvorio tvornicu za sve tipove transformatora, s najsuvremenijom tehnologijom i organizacijom proizvodnje u ono doba. Končar je u svojoj povijesti proizveo čak 400 tisuća transformatora različitih veličina.

Iako je automobilska industrija našu zemlju zaobišla, Hrvatska ima tradiciju u proizvodnji električnih vozila, dugu 70 godina, što uvelike može zahvaliti upravo Končaru. U toj kompaniji razvijani su tramvaji, trolejbusi, napredne lokomotive. Za potrebe jugoslavenske vojske Končar je čak razvio podmornice na električni pogon, ali njihova je proizvodnja nakon raspada bivše države napuštena.

Električni tramvaji

U proizvodnji vozila važan trenutak bio je početak izrade električnih tramvaja u Končaru. Njegovi su stručnjaci u suradnji sa Zagrebačkim električnim tramvajem najprije konstruirali tramvajski motor od 60 kilovata, za nazivni napon od 600 volta istosmjerno te s 860 okretaja u minuti. Prototip tramvaja TMK 101 izrađen je 1953. godine u Đuri Đakoviću, s dva spomenuta Končarova motora. Ti su tramvaji vozili ulicama Zagreba oko pola stoljeća, a posljednji od njih povučeni su iz uporabe prije petnaestak godina. Sve je to uglavnom bilo rezultat znanja Končarovih stručnjaka.

– Tvorničko znanje, većim dijelom nenapisano, prešutno znanje, neprekinuto se prenosilo kroz generacije, kazao je prof. dr. Zvonko Benčić s Fakulteta elektrotehnike i računarstva. Diodna lokomotiva, na primjer, omogućila je razvoj tiristorske lokomotive, tiristorska lokomotiva modernizaciju i tiristorizaciju diodnih lokomotiva, a tranzistorski tramvaj omogućio je razvoj tranzistorskog elektromotornog vlaka. Lako je inovirati, ako se ima što inovirati, napisao je Benčić govoreći o Končaru, u članku “Razvoj i proizvodnja električnih vozila u Hrvatskoj”.
Trolejbusi koji su se pojavili na ulicama Rijeke, Dubrovnika, Ljubljane, Novog Sada i Beograda počevši od 1955. godine, također su potekli iz Končara. Ta je kompanija pokrenula montažu trolejbusa, kao i proizvodnju njihova električnog pogona. Izrađivali su se u suradnji s tvornicama u Priboju i Ljubljani, prema licenciji kompanije Oerlikon. Končar je gradovima bivše države isporučio više od stotinu trolejbusa.
U vrtoglavom poslijeratnom usponu Končara važan trenutak bila je i 1961. godina kada je utemeljio vlastiti institut za znanstvena istraživanja i razvoj proizvoda. Danas taj institit nosi ime Končar – Institut za elektrotehniku. Stručnjaci instituta zaista su se mogli pohvaliti uspjesima u radu, a u nekim stvarima bili su među vodećima u svijetu. Primjerice, početkom 1958. izradili su i isporučili 10 specijalnih magnetskih četveropolnih leća za protonski sinkrotron u Nuklearnom institutu CERN u Švicarskoj, poznatom po tome što se bavio istraživanjem tzv. Higgsove čestice. Bile su to prve magnetske leće te vrste izrađene u Europi. Zadovoljstvo kupaca i povoljne reference koje je Končar dobio otvorile su mu put za nove poslove, s nuklearnim institutima u Velikoj Britaniji, Francuskoj, Njemačkoj, Švicarskoj i ostalim zemljama. Njima je Končar sljedećih desetljeća isporučio više od 300 specijalnih magneta za nuklearna istraživanja.

Končar je u međunarodnim poslovnim krugovima privukao pažnju 1963. godine, kada je smislio dizelsko-električni vlak s aluminijskom oplatom, prvi takve vrste u Europi. Vlak je bio predviđen u za prometovanje normalnom širinom kolosijeka uz najveću brzinu od 120 kilometara na sat. Duljina vlaka bila je 82 metra, a imao je sjedišta za 192 putnika. Iako je u projektu surađivao s Jankom Gredeljom, Končar je obavio lavovski dio posla s električnom opremom. Vlak je vozio između Zagreba i Beograda te između Zadra i Zagreba, kao i uskotračnom prugom od Zagreba do Samobora, pod nazivom “Srebrna strijela”. No, njegova je proizvodnja, usprkos zanimanju u inozemstvu, napuštena.

Novi izazovi

Končar se 1960-ih godina bacio na novi posao, proizvevši prvu domaću električnu (diodnu) lokomotivu, koja je početkom 1971. isporučena jugoslavenskim željeznicama. I ona je rađena prema licenci švedske kompanije ASEA, a u suradnji s proizvođačima u Janku Gredelju, Đuri Đakoviću, Mašinskoj industriji Niš, Energoinvestu iz Sarajeva te Elektrosrbiji iz Beograda. Končar se, naravno, opet pobrinuo za pogon, izradivši četiri vučna motora snage 850 kilovata, asinkrone pomoćne motore, uz cjelovitu električnu montažu te ispitivanje lokomotive. Sljedećih 20 godina prozveo je više od 330 četiriosovinskih diodnih električnih lokomotiva, dijelom i za zvoz u Rumunjsku.

Početkom 1980-ih godina Končar se latio novog izazova, napravivši prestižnu tiristorsku lokomotivu snage 4.400 kilovata, s brzinom od 160 kilometara na sat, kakvu su u to doba imali samo Švedska, Francuska, Njemačka i Sovjetski Savez. Lokomotiva je u cijelosti projektirana, konstruirana i proizvedena vlastitim znanjem Končarovaca, uključujući i mehaničke dijelove lokomotive, kao što su okretna postolja, sanduk, pneumatska instalacija i uređaji. Proizvodnja tiristorske lokomotive napuštena potkraj 1980-ih godina, u doba kada je Jugoslaviju zahvatila politička i ekonomska kriza.

Inovativna tradicija

Raspad Jugoslavije i nametnuti rat negativno su se odrazili na industrijska poduzeća u neovisnoj Hrvatskoj. Mnoga od njih ostala su bez tržišta i propala, ali Končar je uspio opstati, iako je većina od njegovih 20 tisuća zaposlenika, koliko ih je u tom trenutku imao, izgubila posao. Od početka 1991. godine počeo je djelovati pod nazivom Končar – Elektroindustrija d.d. Nastavio je svoju inovativnu proizvodnu tradiciju, iako sa smanjenim kapacitetima. Da bi opstao u uvjetima sve teže međunarodne konkurencije, uz stare proizvode morao je smišljati nove.

Končarovo društvo Mjerni transformatori, na primjer, napravilo je koncept kombiniranog transformatora s otvorenom jezgrom tipa VAU, za koji je 1995. dobilo zlatnu medalju na svjetskoj izložbi Eureka u Bruxellesu. U sljedećih 20 godina kombinirani transformator tipa VAU bio je najkonkurentniji proizvod te tvrtke.

Istodobno je Končar modernizirao svoja vozila za gradski prijevoz. Godine 2005. predstavio je i zajedno s kooperantima isporučio prvih 10 niskopodnih tramvaja serije TMK 2000. Ti udobni tramvaji danas voze Zagrebom, a trenutačno se isporučuju i gradu Liepaja u Letoniji (Latviji). Končar je i tu bio mozak operacije. Razvio je računalne sustave za cijeli tramvaj, isporučio elektroničke i energetske pretvarače te vučne motore.

Usporedno s novim tramvajem, Končar je za Hrvatske željeznice od 2011. počeo raditi niskopodni elektromotorni vlak za regionalni i prigradski promet. Političari i novinari koji su pozvani na probnu vožnju bili su iznenađeni udobnošću putovanja u Končarevom niskopodnom vlaku. Rekli su kako su se osjećali kao da se voze po oblacima, a ne po šinama. U veljači 2016. Hrvatske željeznice pustile su u promet i prvi dizelsko-električni vlak, također razvijen i proizveden u Končaru.

Končarev elektromotorni vlak / Foto Borna Filic/PIXSELL

Zeleno gospodarstvo

Uz nastavak podizanja hidroelektrana, poput one u Lešću, uz gradnju transformatora i neke druge stare poslove, Končar se posljednjih godina prilagodio novim zahtjevima tržišta. Bacio se na digitalne tehnologije i na opremu za zeleno, održivo gospodarstvo. Godine 2014. napravio je sistem za vođenje elektroenergetskog sustava Hrvatske. Napravio je i podlogu za digitalizaciju automatiziranih elektroenergetskih sustava (Proza Net), koja je 2019. postala prvi sustav u svijetu certificiran za kibernetičku sigurnost kritične infrastrukture.

Končar je 2012. završio prvu fazu gradnje vjetroelektrane Pometeno brdo pokraj Dugopolja, instaliranjem i priključivanjem na mrežu šest vjetroagregata vlastite proizvodnje. Prošle godine puštena je u rad najveća sunčana elektrana u Hrvatskoj snage 3,5 megavata, na otoku Visu, koju je također uglavnom sagradio Končar, po sistemu “ključ u ruke”.

Jasno je da se svi dugogodišnji iskoraci na razvojnom putu Končara mogu pripisati ponajprije stručnjacima i ostalim zaposlenima u toj kompaniji, koji su neprekidno smišljali i stvarali nove proizvode te organizirali njihovu izradu. Riječ je o generacijama ljudi koji uglavnom nigdje nisu imenovani, ni u kakvim monografijama ili dokumentima, ali su marljivo pridonosili dobru njihove firme. Danas Končar zapošljava oko 3.500 ljudi, među kojima njih 1.350 ima visoku stručnu spremu, uz 39 doktora znanosti i 45 magistra. Zalaganju Končarovih ljudi svih generacija posebno je zahvalan predsjednik uprave Gordan Kolak, koji je na toj dužnosti nedavno zamijenio dugogodišnjeg prvog čovjeka Končara, umirovljenog Darinka Bagu.

– Najveće značenje u uspjehu Končara maju svi zaposlenici koji su svojom stručnošću, znanjem i predanošću pridonijeli da ova kompanija postane ono što danas jest, kaže Gordan Kolak. S ponosom mogu reći da smo u 100 godina poslovanja isporučili svoje proizvode i usluge na gotovo 130 tržišta diljem svijeta. Isporučili smo 400.000 transformatora raznih vrsta, naponskih nivoa i snaga na sve kontinente, sagradili samo i revitalizirali 375 hidroelektrana, proizveli i revitalizirali 700 generatora. Izradili smo i isporučili 180 niskopodnih tramvaja i vlakova, podsjeća prvi čovjek kompanije.

O žilavosti i vrijednosti Končara u hrvatskom gospodarstvu svjedoči i činjenica da ta inovativna i proizvodna kompanija tijekom pandemije nije doživjela gubitak kupaca poput mnogih firmi koje žive od ugostiteljstva, turizma, ili trgovine. Naprotiv, Končar je tijekom prošlogodišnje krize uspio povećati prodaju i svoje prihode povisiti za šest posto, na oko tri milijarde kuna. Pritom, više od 60 posto prihoda ostvario je izvozom. Najvažnije izvozne zemlje lani su mu bile Švedska, Njemačka, Austrija, Bugarska, Finska, Ujedinjeni Arapski Emirati, Mađarska, Letonija, Velika Britanija i Sjedinjene Američke Države.

Kralježnica ekonomije

Vrijednost je Končara i u tome što kao velika kompanija sa sofisticiranim proizvodima veže uz sebe brojne male kooperante i partnere, kojima osigurava posao. Iako su male tvrtke najbrojnije u svakom gospodarstvu, činjenica jest da one ne mogu napredovati bez velikih kompanija, koje čine kralježnicu svake ekonomije. S druge strane, za budućnost velikih kompanija poput Končara također je važna suradnja s javnim poduzećima kao što su Hrvatske željeznice i HEP, koji svojim projektima i narudžbama mogu ubrzati razvoj ne samo Končara, nego i velikog dijela domaćega gospodarstva.

Kolak je optimist u pogledu budućnosti Končara. Tijekom stoljeća rada ta je kompanija pokazala vitalnost, inovativnost i konkurentnost, razvijajući visokotehnološke proizvode za tržišta po cijelome svijetu. “Teško je izdvojiti dostignuća koja su obilježila poslovanje Grupe Končar te nam otvorila brojna nova tržišta na kojima danas djelujemo. Mi imamo jedinstven pristup svakom kupcu, što nas razlikuje od nekih većih svjetskih kompanija”, primjećuje predsjednik uprave.

Grupa Končar, koju danas čini njezina matična Elektroindustrija s 13 ovisnih društava i jednim pridruženim, u ovoj godini planira poslovne prihode povećati još desetak posto, na oko 3,4 milijarde kuna. Čak 58 posto od planiranih novih poslova Končar bi ove godine trebao obaviti za inozemstvo, ponajprije za Njemačku, Švedsku, Austriju, Letoniju, Mađarsku, Makedoniju i Ujedinjene Arapske Emirate. Tako uspješnoj firmi kao što je Končar u povodu jubilarne obljetnice ne preostaje drugo nego poželjeti još stotinu vitalnih godina.