Europska komisija osigurala je priručnik »Spremni ste za promjenu?« o životu i radu u inozemstvu, sa savjetima koji uključuju i pravila ponašanja pri susretu s potencijalnim poslodavcem, savjete o »škakljivim« i osobnim pitanjima i kako na njih odgovoriti, o tome kako pregovarati o plaći i povlasticama, pa i o tome kako se odjenuti za razgovor za posao.
Više od dva milijuna slobodnih radnih mjesta bilo je ovoga tjedna oglašeno na portalu EURES-a, europske mreže institucija koje posreduju u zapošljavanju, koju otkad je Hrvatska u Europskoj uniji sve više koriste i hrvatski građani i tvrtke. U ovome tjednu tako je osam domaćih poslodavaca tražilo radnike putem EURES-a, za popunjavanje 14 radnih mjesta: tražilo se soboslikare, fasadere, ekonomiste pa i jednog glavnog kuhara.
Njemačka najtraženija
U toj se knjižici tako može doznati da je u Njemačkoj, koja je prema statistici EURES-a trenutno najtraženija lokacija na njihovoj internetskoj stranici, uobičajeno da poslodavac pridaje veliku pozornost načinu na koji se tražitelj posla predstavlja, što uključuje odjeću, frizuru, nakit, stav, kontakt očima. Njemačka je jedna od država koja ima zakon protiv diskriminacije koji brani postavljanje strogo osobnih pitanja, poput pitanja o planiranoj trudnoći, financijskoj situaciji ili vjeri. Njemačkim poslodavcima vrlo je važna točnost pri dolasku na razgovor, odjeća mora biti u skladu s traženim poslom – primjerice, zaposlenici banke moraju nositi kravatu – a trebalo bi izbjegavati i upadljiv nakit.
Seljenje ljudi iz siromašnijih u bogatije države članice EU-a u potrazi za poslom i boljim životom u posljednje vrijeme izaziva velike napetosti unutar EU-a i osobito između Velike Britanije i ostatka Unije. Britanija želi ograničiti broj nekvalificiranih radnika iz drugih članica koji dolaze na njezino tržište, no uvođenje kvota bilo bi suprotno slobodi kretanja ljudi, koja je jedna od temeljnih sloboda na kojima počiva EU. Unatoč višekratnim upozorenjima iz Bruxellesa, London ne odustaje od svojih namjera, pravdajući ih, među ostalim, željom da se suzbije tzv. socijalni turizam. Socijalni turizam podrazumijeva da ljudi dolaze u neku bogatiju državu pod krinkom traženja posla, a zapravo da bi iskoristili socijalne beneficije koje ta država nudi.
Njemačka se usprotivila britanskom planu o ograničavanju slobode kretanja, mada su se svojedobno i u Njemačkoj vodile žustre rasprave o tome kako spriječiti građane siromašnijih članica da se naseljavaju u Njemačkoj i koriste socijalne povlastice. No, njemačka kancelarka Angela Merkel odgovor ne vidi u ograničavanju temeljnih europskih principa, nego u ciljanoj borbi protiv zlouporaba.
Za razliku od Nijemaca, Francuzi nisu jako točni kad treba doći na sastanak, »posebno u velikim gradovima poput Pariza«, ali se tražiteljima posla ipak savjetuje da dođu 15 minuta ranije. Pri dolasku na razgovor kao i nakon razgovora treba se rukovati s ispitivačem – Francuzi se ponose bontonom te cijene uljudnost i lijepe manire, pojašnjava se u priručniku. Prilikom prijave za posao preporuča se da tražitelj posla u životopisu spomene ako je neko vrijeme živio u Francuskoj, a često se uz životopis prilaže i fotografija, »posebno za poslove koji obuhvaćaju kontakt s klijentom«.
Kad je posrijedi fotografija kandidata, europske zemlje jako se razlikuju: u Belgiji, tvrdi se u priručniku, uopće nije preporučljivo uz životopis priložiti svoju fotografiju. U Bugarskoj se to preporučuje, ali nije obavezno. Životopisi s fotografijom uobičajeni su u Češkoj, Luxembourgu, Mađarskoj, na Cipru. U Danskoj je to sve popularnije, u Austriji su poslodavci naviknuti na fotografije u životopisima, u Grčkoj je mogu tražiti poslodavci u turističkom sektoru…
Talijani ne žele o plaći
Italija je jedna od europskih država koje su možda i najbolje prošle u opisu autora priručnika: Italija ima sve, piše u knjižici, od zavidne klime, različitih krajolika te povijesnih i umjetničkih vrijednosti do omiljene nacionalne kuhinje. Pri traženju posla kod talijanskih poslodavaca jedna od stvari koju kandidat treba znati je da uglavnom nema pregovora o financijskim i ugovornim uvjetima, odnosno o plaći, godišnjem odmoru, bonusima, jer je to propisano najčešće kolektivnim ugovorima. Nepropisane povlastice, kako ih nazivaju u priručniku, u Italiji obuhvaćaju kupone za jelo, poslovni mobitel ili automobil. Što se tiče odijevanja, opći savjet za Italiju glasi ako ne znate posebna pravila odijevanja u nekoj tvrtki, izaberite elegantnu, ali ležernu odjeću.
Ako je suditi prema savjetima iz priručnika, i hrvatski poslodavci preferiraju uredno odjevene kandidate, a ne one koji nose traperice i majicu, ili imaju pretjeran nakit ili ekstremne frizure. U Švedskoj je, pak, prihvatljivo nositi traperice i jaknu, kravate više nisu uobičajene, a opći je savjet – koji vrijedi bez obzira na državu – čista i uredna odjeća koja je u skladu s prilikom, a ne najnovijom modom.
