Ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs najavio je zaokret u obrazovnoj politici: broj polaznika gimnazija trebao bi se značajno povećati jer podaci govore da u Hrvatskoj samo 30 posto učenika nakon osnovne škole školovanje nastavlja u gimnazijama, dok je prosjek EU-a oko 60 posto.

U Hrvatskoj, naime, čak 70 posto srednjoškolaca upisuje strukovne škole, a među njima 65 posto nastavlja školovanje i upisuje studij. Osim što im je teže položiti državnu maturu, nakon što su odslušali program strukovne škole, tako dobar dio njih ima poteškoća i u nastavku školovanja jer im općeobrazovni predmeti nisu bili dovoljno jaki.

Različita mišljenja

Dok se već godinama govori o tome da u Hrvatskoj nemamo dovoljno majstora te da nitko neće u zanimanja poput tokara, zidara ili dimnjačara, kako nam fali učenika u STEM područjima, sada ispada da zapravo imamo premalo gimnazijalaca.

Provjerili smo što o ministrovom planu kaže struka. Ni ona se, međutim, ne slaže u pogledu toga treba li upisivati više gimnazijalaca, ili zapravo bolje ustrojiti čitav obrazovni sustav i povezati ga konačno s tržištem rada.

Gimnazijsko je obrazovanje izuzetno važno, a povećanje broja gimnazijalaca našu državu sigurno će učiniti bogatijom, smatra ravnateljica Klasične gimnazije u Zagrebu prof. Zdravka Martinić Jerčić.

– Gimnazijsko je obrazovanje važno za općeobrazovnu situaciju u državi jer ono najbolje priprema učenike za visoko školstvo i stvara bazu građanskog društva.

Trendovi pokazuju da su učenici jako zainteresirani za prirodoslovne gimnazije, odnosno gimnazije s pojačanim prirodoslovno-matematičkim granama, no moje je osobno mišljenje da je što šire opće obrazovanje zapravo osnova za bolju mogućnost izbora u životu, ističe ravnateljica.

Klasično obrazovanje kakvo nudi njena gimnazija pruža najširi temelj u obrazovanju, a iako neki misle da će im biti teško i naporno, ipak se pokaže da se sve to može naučiti i dobiti širinu obrazovanja iz koje učenici mogu odabrati ono što ih najviše zanima.

– Trebaju nam prirodoslovci koji će isto tako znati nešto i o glazbi, kulturi, književnosti, povijesti, i koji će zbog toga putovati, ići na koncerte, kazališne predstave, izložbe, dodaje.

Danas je u Hrvatskoj, naprotiv, veći pritisak na strukovne škole nego na gimnazije, pa nisu sve popunile mjesta u prvom upisnom roku. To je zato, smatra ravnateljica Martinić Jerčić, jer mnogi roditelji smatraju da učenik treba školovanjem dobiti neku konkretnu vještinu s kojom može dobro i brzo zaraditi.

– Vrlo malo se gleda na razvoj općeg duha jer to, kao, mogu uvijek, a to nije točno. Ako učenici to ne razviju u zadnjim razredima osnovne škole i u gimnaziji, vrlo vjerojatno će u tom segmentu ostati zakinuti veći dio života.

Znam za puno takvih slučajeva da su poslije požalili što ih nastavnici nisu natjerali da čitaju lektire ili nisu imalo dovoljno širok program, i bili su nesretni jer to nikad nisu uspjeli dostići kroz život, navodi ravnateljica.

Ipak, smatra da se samim povećanjem upisnih kvota za gimnazije neće puno postići. Treba, kaže, raditi na boljem profiliranju gimnazijskih programa i njihovoj prezentnosti jer će u protivnom kod upisa gimnazijska mjesta i dalje ostajati prazna.

Poboljšati motivaciju

Drukčiji stav zastupa Tomislav Babić, ravnatelj Gimnazije Lucijana Vranjanina iz Zagreba, koji smatra da se, umjesto povećanjem broja mjesta u gimnazijama, prosvjetne vlasti trebaju pozabaviti boljim uređenjem obrazovnog sustava.

– Mislim da nema potrebe za tim. Povećanje broja gimnazijalaca u državi gdje nedostaje dobra struka, stručnjaci u pojedinim zanimanjima, mislim da je to krivi put, tvrdi Babić. Trebalo bi, kaže, poboljšati uvjete rada i motivaciju u strukovnim školama, jer ih danas upisuju djeca koja ne znaju što bi sa sobom ili djeca koja nisu uspjela upisati gimnaziju.

– To je negativna selekcija, i to je loše. Treba motivirati učenike kroz neku profesionalnu orijentaciju već u osnovnoj školi i vidjeti za što je dijete spremno kako bi ušlo u školu s voljom i postalo stručnjak koji se odmah može zaposliti.

Trpati ih u gimnazije, a znamo da na fakultetima imamo ekonomista i pravnika za koje u našoj državi nema nikakve potrebe, nije dobar put, uvjeren je ravnatelj Babić.

Većina djece koja završi u strukovnoj školi danas nije na pravom mjestu, ili zbog loših ocjena, neupućenosti o tome što ih čeka u toj školi ili manjka potrebe za tim zanimanjem na tržištu rada, a takvi se razredi i dalje pune, tvrdi ravnatelj Tomislav Babić.

Loša infrastruktura strukovnih škola

– Infrastruktura naših strukovnih škola je loša, najlakše je trpati učenike u gimnazije, gdje trebaš samo klupu i ploču. Jasno mi je da je ulaganje u infrastrukturu strukovih škola veći financijski zalogaj, ali mislim da treba popraviti motivaciju učenika da završe u željenoj struci, adekvatnoj struci i potrebnoj struci, ističe.

Ako se povećava broj gimnazijalaca, podsjeća, treba korigirati i upisne kvote na fakultetima, ali one koje su doista potrebne na tržištu rada, primjerice logopede, a ne koje produciraju kadrove koji nikome ne trebaju, kazao je Tomislav Babić