ZAGREB  Alternativna optička mreža, koja bi trebala poboljšati internetsku ponudu u Hrvatskoj, posljednjih dana izaziva brojne prijepore, a dovela je čak i do međudržavnog incidenta, kako bi se moglo okarakterizirati uplitanje njemačke kancelarke u ovo pitanje.

  Kad se na stranu stavi odgovor hrvatske predsjednice Angeli Merkel, kojeg zapravo nije ni bilo pa je samim time posredno podržala njemačku poziciju, jasno je kako se u ovom slučaju radi o klasičnom lobiranju zbog novca.

Koliko god se dio medijskog tržišta trudio dokazati kako je proširenje mreže višak, prava je istina da takvo što ne odgovara samo za dva trenutno najveća igrača kad su internetske usluge u pitanju. HT-u i VIP-u, koji bi novom infrastrukturom dobili nove tržišne suparnike te bi možda morali spustiti i cijenu usluga fiksnog interneta.

Za sada ove dvije tvrtke preko svojih servisa drže pristojno visoku cijenu usluge širokopojasnog interneta te im nikako ne može odgovarati moguća pojava novih manjih ponuđača, koji pri tome ne ovise o kanalnoj infrastrukturi koju uglavnom kontroliraju ove velike tvrtke.

  Prije svega, treba znati da je dobar dio nove infrastrukture već zapravo izgrađen, jer se radi o staroj vojnoj kanalnoj mreži, u kojoj će se tek instalirati nova optička oprema. Cilj je iz europskih fondova izvući novce za dovršetak ovog projekta, a to očigledno ne odgovara djelu sadašnjih operatera do te mjere da su spremni lobirati čak i do njemačke kancelarke.

  Što bi nova mreža, ukoliko se uopće može nazvati novom, mogla donijeti? Ponajprije, ona će internet dovesti u krajeve gdje trenutno gotovo pa nema fiksnog pristupa internetu. Iako se operateri hvale da im je pokriveno više od devedeset posto gradova u Hrvatskoj, kratki pogled na pokrivenost pokazuje kako su teže dostupni krajevi, prije svega planine i otoci, zapravo skoro pa bez mogućnosti fiksnog interneta.

Upravo ova nova mreža omogućit će krajevima koji nikad nisu imali fiksni pristup internetu da vide i tu »novotariju«, koja u ostalim krajevima zemlje postoji već nekoliko desetljeća. Jasno je da velikim operaterima ovo ne odgovara, jer znači direktan gubitak novca.

Oni, osim što su najveći fiksni operateri, drže i najveći udjel bežičnog interneta (3G i 4G signal), na koji su ljudi iz zabačenijih djelova države do sada bili osuđeni.

  Nadalje, država dobija mogućnost pojačati tržišnu utakmicu i u već pokrivenim naseljima, što bi u konačnici prema pravilima slobodnog tržišta trebalo značiti nižu cijenu za konačnog korisnika.

Uz sve to, kod nove mreže je pitanje vlasništva unaprijed riješeno – vlasnik je država, koja iznajmljuje mogućnost korištenja operaterima. Prijepori oko vlasništva nad postojećom mrežom trajali su godinama, jer nije bilo jasno pripada li ona HT-u, državi ili gradovima.