Što će se promijeniti 1. srpnja 2013.: "101 pitanje o utjecaju EU na živote građana"

Mjesec dana prije referenduma objavljena je knjižica u izdanju Delegacije EU-a koja se detaljno bavi vrlo konkretnim pitanjima iz područja gospodarstva, zapošljavanja, socijalnih, obiteljskih i mirovinskih prava, putovanja, kupovine i tome slično 

Ako Hrvatska 1. srpnja 2013. pristupi Europskoj uniji, pa se onda neki njezin građanin nađe u Milanu ili Parizu bez novca i krene na bankomat podići eure, naknada za tu transakciju ne smije biti viša od one koju bi taj isti građanin platio na bankomatu u Zagrebu ili Rijeci. No, ako se nađe u, primjerice, Londonu – i na bankomatu podiže britansku valutu, funtu – onda o visini naknade odlučuje sama banka iz čijeg se bankomata podiže novac. 

U utorak, na 11. obljetnicu pobjede SDP-HSLS na parlamentarnim izborima, Vlada Zorana Milanovića održat će drugu sjednicu. Iako je bilo najavljivano kako će toga datuma Vlada održati svoju prvu sjednicu, prošloga četvrtka odrađena je prva sjednica na kojoj su imenovani većina zamjenika ministara. Na drugoj sjednici zasigurno će biti riječi o kampanji za referendum o ulasku Hrvatske u Europsku uniju, zakazanog za 22. siječnja. Ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić najavila je da će upravo 3. siječnja biti prvi dan kampanje kada će ona započeti u elektroničkim medijima gdje će se objavljivati poruke najviših državnih dužnosnika o ulasku Hrvatske u EU, a prikazivat će se i emisije o hrvatskom članstvu u Uniji. U sklopu kampanje na internetskim stranicama Ministarstva vanjskih i europskih poslova objavljen je pregled pregovaračkih poglavlja »Što donosi članstvo u EU« koji na razumljiviji način objašnjava što je ispregovarano, kakve obveze Hrvaska preuzima i što može očekivati od članstva u Uniji. (T. P.)

    Ovo je samo jedna od točno 101 praktične informacije koju je hrvatskim građanima u novoj publikaciji ponudila Delegacija EU-a u Hrvatskoj. Publikacija je objavljena u prosincu, mjesec dana prije referenduma, a cilj joj je pojasniti građanima kako će članstvo u EU utjecati na njihov svakodnevni život. Za razliku od većine publikacija proizašlih iz radionica hrvatske Vlade, knjižica pod naslovom »101 pitanje o utjecaju EU na živote građana« u izdanju Delegacije EU-a detaljno se bavi vrlo konkretnim pitanjima iz područja gospodarstva, zapošljavanja, socijalnih, mirovinskih i obiteljskih prava, putovanja, kupovine i tome slično.     Tako se, primjerice, može doznati da u EU ne postoji jedinstveni model kojim se regulira minimalna plaća. Zato je minimalna plaća u Europskoj uniji ove godine varirala od svega 123 eura mjesečno u Bugarskoj do čak 1.758 eura u Luxembourgu. Kakav će, pak, porez plaćati radnik, ne ovisi o tome gdje čovjek živi, nego prvenstveno o tome gdje mu je radno mjesto jer, kako je objašnjeno u publikaciji, u EU se uglavnom primjenjuje pravilo da se porez plaća u zemlji članici u kojoj se radi.      »Također, ukoliko u nekoj državi građanin EU-a ne boravi tijekom cijele godine, ali boravi više od šest mjeseci godišnje, država u kojoj radi može se smatrati njegovim prebivalištem. Time građanin EU-a može postati porezni obveznik te zemlje uz obvezu plaćanja propisanih poreza. Pri tom građanin EU-a ima jednaka prava i porezne obveze kao i stanovnici te države«, pojašnjavaju autori ovog praktičnog vodiča.     Građani EU-a koji se zaposle u nekoj drugoj zemlji i u njoj borave dulje od tri mjeseca moraju se prijaviti nadležnim vlastima uz potvrdu da imaju dovoljno sredstava za život. Inače je za boravak kraći od tri mjeseca u bilo kojoj državi članici dovoljno imati važeću osobnu iskaznicu ili putovnicu, a samo je u pojedinim državama nužno prijaviti boravak, ali ne i registrirati boravište.    

   Nova prava

    Za dobivanje stalnog boravišta dovoljno je, pak, da je građanin radio ili bio umirovljenik u nekoj zemlji dulje od pet godina u kontinuitetu. Nakon isteka tog roka, automatski dobiva pravo na stalno boravište. »Tijekom pet godina kontinuiranog boravka, dozvoljeno je izbivati godinu dana ako je riječ o trudnoći, ozbiljnoj bolesti, školovanju ili zaposlenju u drugoj zemlji. Izvan te zemlje može se boraviti i u slučaju vojne službe. Kontinuirani boravak podrazumijeva i boravak izvan te države manje od šest mjeseci godišnje«, objašnjeno je u publikaciji. Statistika, pak, pokazuje da je u prošloj godini na području zemalja članica EU-a živjelo 32,5 milijuna stranih državljana, a više od trećine tog broja bili su Europljani koji su živjeli u nekoj drugoj zemlji članici. 

PROMJENE BIRAČKIH PRAVA

Ulaskom u Europsku uniju mijenjat će se jednim dijelom i biračka prava građana. Državljani bilo koje zemlje članice EU-a koji žive u drugoj državi članici mogu glasovati i kandidirati se na lokalnim izborima, ali to pravo ne ostvaruju kad su u pitanju nacionalni parlamentarni izbori. To znači da se, primjerice, hrvatski državljanin sa stalnim boravkom u Sloveniji može kandidirati za gradonačelnika Maribora, ali ne i za Državni zbor. Vrijedi, naravno, i obrnuto: Slovenac može postati načelnik općine u Hrvatskoj, ali ne i zastupnik u Hrvatskom saboru. 

Osim toga, državljani EU-a svakih pet godina izlaze na izbore za Europski parlament. Hrvatski građani moći će birati 12 svojih zastupnika u Europskom parlamentu, Međutim, ako se odsele u, primjerice, Njemačku, pravo glasa na izborima za Europski parlament moći će ostvariti u toj zemlji, pod uvjetom da se prethodno prijave u registar birača. U tom bi slučaju umjesto 12, birali 99 zastupnika.  

PUTOVNICA I DALJE POTREBNA

Iako se danom ulaska u EU ukida carinska kontrola na granicama prema državama članicama EU-a, a ulaskom u schengenski prostor praktički i sama granica, za putovanje po Europskoj uniji i dalje bi bilo dobro imati pri ruci putovnicu. Neke države zahtjevaju da osoba ima osobnu iskaznicu ili putovnicu cijelo vrijeme boravka na njihovom teritoriju. »U slučaju neposjedovanja osobne iskaznice ili putovnice, plaća se kazna. U zemljama EU-a koje nisu unutar schengenske zone nužno je pokazati putovnicu po izlasku odnosnu ulasku u zemlju. U takve države spadaju Bugarska, Cipar, Irska, Rumunjska i Ujedinjena Kraljevina«, navodi se u publikaciji. No, do ulaska Hrvatske u EU, moguće je da će u schengenski prostor ući i Bugarska i Rumunjska.

U slučaju da osoba izgubi putovnicu u zemlji u kojoj njegova domovina nema veleposlanstvo ili konzulat, za pomoć se može obratiti diplomaciji bilo koje druge zemlje članice EU-a. To pravo državljani EU-a imaju i u slučaju većih problema, uhićenja, nesreće, bolesti i slično.

KUPNJA VOZILA U INOZEMSTVU

Jedno od pitanja na koja odgovara Delegacija EU-a jest kako kupiti automobil u drugoj državi članici i dovesti ga u matičnu državu. Ono što je neupitno je da osoba može kupiti vozilo gdje god u Europskoj uniji poželi i na njega ne plaća carinu. Međutim, moguće je da će morati platiti PDV. 

Ako građanin kupuje novi automobil, PDV će platiti u onoj državi članici u kojoj ga registrira. Ako, pak, kupuje rabljeni auto od privatne osobe, neće platiti PDV, ali ako ga kupuje od ovlaštenog prodavača, PDV plaća u državi u kojoj ga je kupio. U državi u kojoj će ga registrirati u tom slučaju ne plaća PDV. 

Za vožnju kupljenim automobilom do doma, odnosno do svoje matične države, nužno je imati osiguranje i privremene registarske pločice koje se mogu nabaviti ili u domovini ili u zemlji u kojoj je auto kupljen. No, prethodno treba provjeriti vrijede li privremene tablice u svim zemljama kroz koje osoba namjerava proći.

BRAČNA PITANJA

Brak sklopljen bilo gdje na području Europske unije automatski se priznaje u svim državama članicama. »Izuzetak su istospolni brakovi koji su trenutno priznati u pet država Europske unije – Belgiji, Nizozemskoj, Portugalu, Španjolskoj i Švedskoj. Odluka o eventualnom priznanju istospolnih brakova u nadležnosti je država članica«, navodi se u publikaciji. 

Ako se, pak, dvoje Hrvata vjenča u veleposlanstvu Hrvatske u Rimu, njihov brak spada pod zakonodavstvo Hrvatske, a ne Italije, čak i ako u Italiji žive. 

EUROPSKA POTROŠAČKA PRAVA

Ako u bilo kojoj državi članici potrošač kupi neispravan proizvod, ima pravo unutar dvije godine popraviti ili zamijeniti neispravnu robu, a ako se proizvod ne može zamijeniti, kupac ima pravo na povrat troškova, tvrdi se u publikaciji Delegacije EU-a. No, nije nemoguće da će prodavač odbiti sve te varijante. U tom slučaju Delegacija preporuča da se potrošač obrati Europskom potrošačkom centru u svojoj zemlji ili u zemlji u kojoj je proizvod kupio.

    Ako Hrvatska odluči pristupiti Europskoj uniji, od 1. srpnja 2013. godine građani će imati i neka nova prava koja se tiču zdravstvene skrbi. Građani EU-a, Islanda, Lihtenštajna, Norveške i Švicarske imaju pravo na Europsku iskaznicu zdravstvenog osiguranja koja im omogućava medicinsku skrb u svim zemljama pod istim uvjetima kao i »matičnim« državljanima. »U slučaju da neka članica Europske unije naplaćuje određene medicinske usluge (boravak u bolnici, farmaceutske usluge i sl.), nositelj iskaznice navedenu će uslugu platiti povoljnije i troškovi će mu biti nadoknađeni ili u zemlji u kojoj boravi ili po povratku kući. Iskaznica ne pokriva zdravstvene troškove ukoliko je svrha putovanja bila liječenje. Iskaznicu besplatno izdaje država u kojoj građanin ima prijavljen stalan boravak, odnosno zdravstveno osiguranje te države«, objašnjava se u publikaciji. Europska iskaznica zdravstvenog osiguranja pokriva i troškove operacije ako se radi o »iznenadnom zdravstvenom stanju«. No, ako se radi o operaciji koja je bila predviđena i koja se mogla obaviti u matičnoj državi pacijenta, naknadu troškova mora odobriti nacionalno zdravstveno osiguranje. »Tada se plaća samo razlika u cijeni bolničkog liječenja. Primjerice, ukoliko je cijena bolničkog liječenja za određeno razdoblje u Hrvatskoj 1.000 eura, a u Njemačkoj 1.500 eura, platit će se 500 eura razlike«, navode autori publikacije.    

   Socijalno osiguranje

    Delegacija EU-a pojasnila je i pravila koja se tiču socijalnog osiguranja, porodiljnih naknada te naknada za nezaposlene. Tako se iz vodiča može doznati da u slučajevima kad samo jedan supružnik radi, socijalno osiguranje ide preko one države u kojoj je on ili ona zaposlena. Ako, pak, rade oba bračna partnera, a jedan od njih ima posao u domovini, socijalno osiguranje za obitelj plaća onaj koji radi u matičnoj državi. U takvim slučajevima, razliku u visini dječjeg doplatka, plaća ona država koja ima veću naknadu. »Kada Hrvatska postane članica EU-a, ako bi se, primjerice, otac nekog djeteta zaposlio u Francuskoj, dok bi majka s djetetom ostala zbog posla u Hrvatskoj, majka bi plaćala osiguranje, ali bi francusko socijalno osiguranje platilo razliku u iznosu dječjeg doplatka između te dvije zemlje«, primjer je iz europske publikacije. Što se tiče porodiljne naknade, u situacijama kada suprug radi u jednoj, a supruga živi u drugoj zemlji članici, buduća majka primat će naknadu u onoj zemlji u kojoj je osigurana. Za njezinu medicinsku zaštitu bit će, pak, zadužena država u kojoj je majka za stalno prijavljena. Ako dođe do razvoda, o skrbništvu odlučuje sud u zemlji u kojoj dijete ima stalno prebivalište, a ako jedan od supružnika ne plaća alimentaciju, drugi se roditelj može javiti sudu u zemlji svog prebivališta ili sudu u zemlji u kojoj boravi bivši supružnik. Naknade za nezaposlene vežu se također uz mjesto prebivališta, a to znači da se onaj tko izgubi posao može prijaviti na burzu rada u bilo kojoj državi članici u kojoj je radio i nastavio živjeti. 

    S obzirom da je u Europi sve više uobičajeno da se umirovljenici, kad dočekaju zasluženu penziju, sele u druge države, osobito one na jugu kontinenta, publikacija i njima objašnjava neka prava. Primjerice, ako sele u državu u kojoj nisu ostvarili mirovinu, moraju se prethodno javiti nadležnim tijelima države u kojoj imaju zdravstveno osiguranje. »Selidbom u drugu državu prestaje zdravstveno osiguranje u matičnoj zemlji i prebacuje se na državu boravka. Ukoliko umirovljenik ne prima mirovinu u državi u kojoj živi, za njegovo zdravstveno osiguranje nadležna je zemlja u kojoj je najdulje radio, bez obzira gdje živi«, objašnjava Delegacija EU-a.