Razgovor

Stjepo Bartulica o skandalima u Crkvi i slučaju Zambija: ‘Hrvatske institucije su ovdje zakazale’

Dražen Ciglenečki

Hrvatske institucije zakazale u slučaju posvojenja djece iz DR Konga - Stjepo Bartulica / Foto PATRIK MAČEK/PIXSELL

Hrvatske institucije zakazale u slučaju posvojenja djece iz DR Konga - Stjepo Bartulica / Foto PATRIK MAČEK/PIXSELL

Treba, naravno, ukazivati na ove pojave, ali isto tako objektivno izvijestiti kada svećenici čine dobro. To mediji često ignoriraju. Na primjer, na afričkom kontinentu borave mnogi hrvatski misionari koji nesebično služe tamošnjim ljudima, ali njihovo djelovanje nije u hrvatskim medijima



Saborski zastupnik Domovinskog pokreta Stjepo Bartulica istaknuti je protagonist na hrvatskoj konzervativnoj političkoj sceni.


Zanimalo nas je zato smatra li da su posljednji događaji, oslobađajuća presuda hrvatskim posvojiteljima djece u Zambiji, protiv koje su se izjašnjavali hrvatski konzervativci, kao i slučajevi seksualnog zlostavljanja maloljetnika u Riječkoj i Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, naštetili ovom dijelu političkog spektra.


– Prvo bih rekao da ono što se događa u pojedinim biskupijama nema veze s konzervativnim ili liberalnim, nego se radi o ozbiljnim ljudskim propustima. Crkva se mora suočiti s činjenicom da neki svećenici nisu bili spremni ni dostojni za ređenje, a kasnije vidimo kakvu štetu mogu napraviti neki pojedinci. Pojedini svećenici su očito zloupotrijebili svoju poziciju i duboko ranili svoje žrtve. Jedino je rješenje nulta stopa tolerancije prema takvom ponašanju.


Drama u Zambiji


Jeste li razočarani odlukom zambijskog suda?




– Nisam iznenađen presudom i dobro da je ova drama završena. Cijelo vrijeme sam upozoravao da ne postoji »pravo na dijete« te da nije jasno kakvu su ulogu u ovoj priči odigrale hrvatske institucije. Činjenica da su optuženi nedavno bili spremni napustiti Zambiju bez djece nije dobar znak jer interes djece mora uvijek biti u središtu pažnje. Lijeva scena slavi ovu odluku, ali primjećujem jednu veliku kontradikciju u njihovom razmišljanju. S jedne strane, ističu kako su namjere optuženih bile plemenite jer su htjeli postati roditelji, a s druge, pak, nagrađuju ženu koja je ubila svoje nerođeno dijete u sedmom mjesecu trudnoće. To je dobar primjer kognitivne disonance.


Kako ocjenjujete angažman Ivana Pernara u tom postupku?


– Očito ima potrebu za privlačenjem pažnje. Izjave nekih političara, koji ga sad žele dehumanizirati, smatram ipak potpuno neprimjerenima.


Jesu li se hrvatske vlasti ponašale primjereno prema hrvatskim državljanima uhićenim u Zambiji?


– Ne znam gdje bih počeo. Prvo, posvajanja djece u Kongu su zabranjena od 2016. god., pa se postavlja pitanje kako naši sudovi i MUP nisu znali taj podatak. Hrvatske su institucije zakazale u ovom slučaju, ali su svakako dužne pomoći našim građanima u nevolji. Međutim, kako je to bilo, primjerice, u slučaju Tomislava Salopeka koji je bio otet i kasnije ubijen od strane islamista u Egiptu? Hrvatska diplomacija mora biti jednako dostupna svima, ne samo onima koji imaju političku zaštitu.


Mogli smo imati blagostanje

 


U skoro svim novim članicama EU-a zabilježen je značajan odljev stanovništva, jesu li ga baš vlasti u Hrvatskoj mogle spriječiti?


– Točno je da su i druge zemlje imale odljev stanovništva, ali nemaju sve komparativne prednosti kao Hrvatska. Mogli smo biti zemlja koja ima veće blagostanje nego što trenutno imamo. Uvjeren sam u to. Postavlja se pitanje zašto Hrvati uspijevaju u svim krajevima svijeta, od Skandinavije do Australije, ali teško mogu u samoj Hrvatskoj? Zašto mi poduzetnici govore da je teško poslovati mimo politike? Ona je sveprisutna. Vladajući žele da tako ostane jer u suprotnom gube utjecaj. Ono što je Hrvatskoj potrebno je razvlastiti političare koji na kraju svojim odlukama prouzrokuju više štete nego koristi. Drugim riječima, dovesti nove ljude kojima egzistencija ne ovisi o politici.

Odgovornost biskupa


I u hrvatskoj javnosti se sada dosta govori o problemu pedofilije unutar Katoličke crkve, kako to doživljavate, osim da je riječ o ljudskim propustima?


– To je pojava već dulje vrijeme i u drugim zemljama, tako da je pokojni Papa Benedikt XVI. još 2005., u prvoj godini pontifikata, odobrio upute za katolička sjemeništa s naglaskom na osobe s homoseksualnim sklonostima. Taj dokument jasno kaže da Crkva ne može primiti u sjemeništa ili zarediti one koji »prakticiraju homoseksualnost, imaju duboke homoseksualne sklonosti ili podržavaju takozvanu gay kulturu«. Ovo je, ponavljam, pitanje za odgovorne osobe u Crkvi koje moraju bolje prosuditi tko je dostojan za svećeničku službu. Treba, naravno, ukazivati na ove pojave, ali isto tako objektivno izvijestiti kada svećenici čine dobro. To mediji često ignoriraju. Na primjer, na afričkom kontinentu borave mnogi hrvatski misionari koji nesebično služe tamošnjim ljudima, ali njihovo djelovanje nije u hrvatskim medijima.


Podržavate li namjeru riječkog nadbiskupa Mate Uzinića da odlučno krene u rješavanje ovog problema?


– Svaki biskup je odgovoran za stanje u njegovoj biskupiji. Rekao sam ranije da je jedino rješenje nulta stopa tolerancije prema svećenicima koji zloupotrebljavaju svoju poziciju. Ako ima indicija da postoji problem, sigurno nije rješenje premjestiti ga u novu župu. Kako, kazao sam, problem nastaje već u sjemeništima, veliku odgovornost imaju i oni zaduženi za formaciju svećenika.


Elite zakazale


Koliko će se sve ovo odraziti na ugled Crkve u Hrvata?


– Aktualni slučajevi sasvim sigurno čine štetu Crkvi koja mora opravdati povjerenje ljudi ili će ga izgubiti. Ne smije biti mjesto gdje će pojedinci ostvarivati svoje ambicije s ciljem da steknu moć. To nije poslanje Crkve. Svećenici su pozvani, prije svega, služiti Isusu Kristu, pa onda i ljudima.


U subotu je u Slavonskom Brod skup Domovinskog pokreta »Ustani i ostani«, je li to prosvjed protiv Vlade?


– To je pokušaj da se motivira naše ljude da ustraju i ostanu u Hrvatskoj, bez obzira na mnogobrojne teškoće. Hrvatska je demografski vrlo ranjiva zemlja s velikim prostorima koji su prazni ili poluprazni. Političke elite su potpuno zakazale u upravljanju našom zemljom zadnjih dvadeset godina. Često čujemo o milijardama koje Hrvatska ima na raspolaganju kao članica EU-a, ali očito ne trošimo taj novac na dobar način. Članstvo u EU-u nije jamstvo za blagostanje, nego moramo prvo osigurati povoljno okruženje za poslovanje. Nažalost, Hrvatska nije provela nužne reforme da bi naše gospodarstvo moglo konkurirati s najboljima. Uvođenje eura nije reformska mjera jer naše strukturne slabosti ostaju i dalje. Ustrajno govorim da se utjecaj politike na svim razinama mora smanjiti kako bi ljudi mogli lakše poslovati, ali velike stranke to ne žele učiniti. Hrvatska je hiperregulirana zemlja s puno propisa koji ne služe ničemu. Kad se analiziraju brojke, ispada da naši porezni obveznici subvencioniraju školovanje dobro kvalificirane radne snage za Njemačku i druge zemlje. To je neodrživo.