Iako se danas bori sa slabašnim rejtingom i ima samo jedan saborski mandat, HNS je stranka koja sudjeluje u vlasti kroz podršku Vladi HDZ-a, i jedan je od kotačića u saborskoj većini. Što Vlada još treba odraditi do kraja mandata, ali i ima li spasa za nekad moćne stranke kakva je bila i Hrvatska narodna stranka, razgovarali smo s predsjednikom HNS-a Stjepanom Čurajem, koji je danas državni tajnik u Ministarstvu financija.

Rezultati i očekivanja

Hrvatska narodna stranka danas je dio vladajuće koalicije, kako biste ocijenili funkcioniranje koalicije, a samim time i Vlade? Što su zadaci ili procesi koji još stoje kao prioritetni pred Vladom do kraja mandata, što je pritom za HNS najvažnije kao cilj?

– Funkcioniranje koalicije temeljimo na suradnji, a ne na podjelama. Rezultati su vidljivi, ali naša očekivanja su i dalje visoka, i o tome redovito razgovaramo. Sve dok se provode reforme i realiziraju projekti koji doprinose stabilnosti i razvoju, ova Vlada imat će potporu HNS-a. Naši projekti ugrađeni su u četverogodišnji program rada Vlade. Riječ je o programu besplatnog predškolskog odgoja, stambenom zbrinjavanju mladih, digitalizaciji, ukidanju bespotrebnih nameta, ulaganja u infrastrukturu… Sve u cilju boljeg života građana.
U proteklih sedam, osam mjeseci, koliko ja sudjelujem u sastancima vladajuće većine, mislim da sve bitnije teme prolaze uglavnom bez razmimoilaženja kod ključnih i strateških stvari. U konačnici, to nam je i cilj, ne samo na razini Vlade i koalicije već i na razini društva. Trenutni nam je prioritet ulazak u eurozonu i Schengen i to ćemo ostvariti. Istovremeno, uspješno balansiramo ekonomsku i zdravstvenu stabilizaciju zemlje. Uz sve prigovore koji dolaze s jedne i druge strane političkog spektra, mislim da to Vlada vrlo dobro radi. Uostalom, to pokazuju i rezultati, ekonomski pokazatelji i podaci o brojevima zaraženih, a prije svega smrtnost. Osim toga, kad govorimo o kvaliteti života građana, svjesni smo da je to često rezultat procesa na koje se može utjecati i zato kroz politike u različitim resorima pokušavamo ubrzavati procese koji utječu na rast i jačanje gospodarstva. Jedan od prioritetnih ciljeva je i obnova te stavljanje u pogon svih resursa koji su nam na raspolaganju. To je najučinkovitiji odgovor na tezu da smo bogata zemlja siromašnih ljudi. I na kraju, činjenica je da se u Hrvatskoj danas, unatoč pandemijskoj krizi, živi bolje nego prije dvadeset, prije deset, pa čak i prije pet godina. To je dokaz da je smjer dobar. Pri tome, nema tu nikakvog skrivanja, komunikacijske tehnologije danas su takve da ljudi u realnom vremenu mogu vidjeti i usporediti život u Hrvatskoj sa životom bilo gdje drugdje na svijetu.

Središnja figura

Dojam je da političkom scenom dominira lik i djelo premijera Plenkovića, da on kontrolira sve procese i diktira tempo. Sastaje li se koalicija dovoljno često, u kolikoj mjeri se u obzir uzimaju stavovi partnera, kako ocjenjujete stvarni utjecaj HNS-a u aktualnoj politici?

– Premijer je uvijek središnja figura. On predstavlja Vladu, a Vlada koncipira smjer u kojemu idemo. S druge strane, imamo više tzv. oporbenih šefova koji koriste medijski prostor kako bi razvodnjavali učinke Vlade pod premijerovim vodstvom. To je dnevna politika. No, u okruženju te stalne paljbe mi svakodnevno radimo i komuniciramo oko generalnog smjera i oko pojedinačnih tema. I to vrlo često. Dogovori su konstruktivni i osjećam da nas se kao partnera uvažava. U konačnici, s jednim zastupnikom ne možemo imati presudan utjecaj, niti su nam građani za to dali pravo, ali možemo djelovati korektivno. Možemo predlagati ideje i koristiti svoje stručnjake. Primjerice, jedan od glavnih stručnjaka za pitanja obnove nakon potresa je naš državni tajnik u Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja, Željko Uhlir. Nacrt zakona koji je predlagao HNS razlikovao se od konačno usvojenog u nekoliko bitnih elemenata. Nije prihvaćen naš prijedlog o europskim pragovima javne nabave. Zatim, nije osnovano novo državno tijelo za provedbu obnove, ali je osnovan Fond za obnovu. I na kraju, konstrukcijsku obnovu zgrada trebalo bi promatrati kao javni interes, zaštitu života i zdravlja ljudi koji borave u tim zgradama kao i slučajnih prolaznika kao što su djeca koja idu u školu, turisti i svi drugi prolaznici, te bi je trebalo financirati iz proračuna, kako države, tako i grada. Ti su elementi ključni za brzinu obnove. Dakle, to su sadržaji partnerskih suradnji, izravnih razgovora i konstruktivne razmjene u interesu građana. Uvažavamo međusobne razlike, ali ispred njih stavljamo dobrobit građana.

U manjinama je snaga

Kako gledate na činjenicu da su HDZ i SDSS, odnosno cijela Vlada prošle godine zajedno obilježavale godišnjicu Oluje u Kninu i Gruborima, a ove godine ne? Ukazuje li to na probleme u koaliciji, ili što je razlog tome?

– Prošlogodišnje zajedničko obilježavanje obljetnice Oluje uistinu je veliki iskorak u izgradnji trajnog pomirenja i politika uključivosti na kojima se temelji rad ove Vlade. A ovogodišnja zbivanja oko proslave Oluje ne smatram narušavanjem odnosa unutar koalicije. Naprosto, riječ je o teškoj povijesti. Iz nje svakodnevno učimo, a najmanje što možemo naučiti je da ne ponavljamo iste greške u budućnosti. Standardi međusobnog uvažavanja i uključivosti danas su mnogo viši nego jučer.

U Saboru imate zajednički klub s manjincima. Kako ocjenjujete politiku po kojoj manjinski zastupnici drže Vladinu većinu?

– Za nas u HNS-u svaka je demokracija snažna onoliko koliko su snažna prava manjina u društvu. Zato podupiremo rad i aktivnosti manjinskih zajednica u ostvarivanju njihovih prava i ciljeva. One su dobrodošao korektiv i upravo zbog njih često postajemo svjesni koliko su neke naizgled male teme zapravo velike i važne za cijelo društvo.

Istovremeno, na desnici se događa raskol u Domovinskom pokretu, a na ljevici u SDP-u. Očekujete li »podebljavanje« većine u Saboru? Ljudi su jako osjetljivi na pojavu »žetončića«, može li to vladajućoj koaliciji donijeti više štete nego koristi na kraju?

– Da, »žetončići« su uvijek loša priča, a vruća politička jesen je vrlo izvjesna. Možda bi instant političari trebali shvatiti da srž bavljenja politikom nije izgradnja obrazaca koji definiraju tko je s kim i protiv koga, osobito na valu populizma, već je bit u iznalaženju rješenja za bolje društvo. Vrlo bliska povijest nas je naučila kako je i na desnici i na ljevici jednako nepredvidivo tko će kome pristupiti kad je u pitanju bitka za osobni interes. Ali nekako mislim da će s vremenom biti sve više onih koji, neovisno o dnevnim interesima, razmišljaju o kvaliteti zakonskih prijedloga, izmjenama zakona i općoj koristi za društvo, pa stoga ne očekujem da će mnogi od onih koje držite »žetončićima« raditi na tome da se dugoročno priklone vladajućoj većini, ali će možda povremeno podržavati kvalitetne projekte i bolja rješenja.

Kakva je vaša ocjena tih zbivanja u DP-u. Zašto su se raspali nakon samo godinu i nešto dana? S druge strane, što je problem SDP-a danas? Odnosno, može li Možemo! po vašem mišljenju preuzeti dominaciju na ljevici?

– Nerado komentiram zbivanja unutar drugih stranaka. Zapravo, javno to nisam nikada radio. To što se događa unutar njihovih organizacija je njihova stvar. Kao dio vladajuće koalicije mi se bavimo problemima građana, a ne problemima opozicije. Naš posao je građanima isporučiti rezultat koji smo obećali.

​Stručnost ispred forme

Kakva je vaša ocjena funkcioniranja nove gradske vlasti u Zagrebu? Jesu li javni natječaji na kojima će se birati nestranački ljudi samo iluzija, ili se praksa namještanja natječaja može zaista promijeniti?

– Nitko vam ne može jamčiti da su baš nestranački ljudi uvijek najstručniji, niti je moguće tvrditi obrnuto, da su samo stranački ljudi dovoljno stručni za javne pozicije ili vodstva gradskih poduzeća. U pravilu je to pitanje smjera politike i vizije. Stručnjaci koji znaju rješavati probleme i upravljati segmentima gradske administracije i komunalne operative trebali su preuzeti odgovornost zajedno s onima koji su politički iznijeli priču tako da su im građani dali potporu. U tom kontekstu pitanje natječaja je bespredmetno. Primarno je pitanje odgovornosti. Osobno sam pobornik preuzimanja odgovornosti i postizanja rezultata, a ne ostvarivanja forme. Jer svi natječaji ovoga svijeta potpuno su bezvrijedni ako tako zaposlimo osobe s kojima se ne može surađivati. A često upravo takve osobe imaju izvrsne životopise i prebogata iskustva. Konačno, biti menadžer u javnom sustavu podrazumijeva upotrebu potpuno drukčijeg kompleta alata nego kada upravljate poduzećem na tržištu. Ovdje je puno značajniji politički aspekt i ne možete se oslanjati samo na minus ili plus rezultat koji je temelj zakona tržišta. Konkretno, za funkcioniranje nove gradske vlasti u Zagrebu prerano je davati bilo kakve ocjene. Mora proći još vremena.

Što učiniti s obnovom Zagreba i Banije? Kako je ubrzati?

– Kod obnove nakon potresa imperativ je brzina. HNS je pripremio amandman na ovaj zakon koji je imao cilj ubrzati i proceduru i radove. Govorio sam o tome ranije kad sam istaknuo stručnost kolege Uhlira. Namjeravali smo stvoriti preduvjete za preskakanje administrativnih prepreka zbog kojih cijeli upravni postupak predugo traje. Također, trebamo govoriti i o europskim pravilima nabave, a ne o hrvatskim. Ponovit ću, konstrukcijsku obnovu treba promatrati kao javni interes te, zaštitu života i zdravlja ljudi. Ako bi se barem omogućilo sufinanciranje konstrukcijske obnove od strane države/grada, bez participacije građana, onda bi se formalni administrativni postupak donošenja Odluka o pravu na obnovu drastično ubrzao, jer se tako svaka zgrada tada promatra u cjelini, a ne posebno svaki stan i njegov vlasnik sa svojim pravima i obvezama. Tada nije potrebno uvoditi hipoteke na stanove koje se i tako vrlo vjerojatno nikada neće naplatiti, nije potrebno ispitivati suvlasničke omjere i cijeli upravni postupak se može zamijeniti neupravnim što je neusporedivo manje administracije. To je jedini način da se postigne princip brzog djelovanja i brzog popravka. HNS je predlagao zakonski amandman kojim bi se postigao taj efekt, ali nažalost nije u Saboru naišao na razumijevanje. Da nas se poslušalo, obnova bi već uvelike bila pokrenuta. I naravno, u postupku provedbe radove je potrebno ugovarati za cijele blokove zgrada, a ne pojedinačno. To je konkretno rješenje koje očekujem da će vrlo skoro u suradnji više ministarstava odnosno više izmjena zakona biti i napravljeno.

Problem je u brodu

Podaci koji su ovaj tjedan objavljeni pokazuju snažan rast hrvatskog BDP-a. On je najprije drastično pao u 2020. godini, pa je onda rastao za čak 16 posto u jednom trenutku, a na razini cijele godine bit će viši od 5, možda i 6 posto. Što govore ti podaci i kakve su projekcije Ministarstva financija za naredne godine? Dojam je da se Hrvatska dobro nosi s krizom na toj makroekonomskoj razini, da smo možda »žilaviji« nego smo i sami očekivali? Koji su to sektori koji nas drže na životu, i kakva je njihova perspektiva za naredne godine?

– Podaci su ohrabrujući, naročito rast BDP-a u ovom kvartalu. Mi se, doduše, nadamo i većem rastu od ovoga koji je projiciran, ali moramo biti oprezni jer nam je pred vratima 4. val epidemije. I to nas obvezuje gospodarstvo promatrati i sa zdravstvenog aspekta. U makroekonomskom smislu, držimo se programa konvergencije. To će nam omogućiti stabilnost i sigurnost ulaskom u eurozonu. Zapravo, upravo nas je tako promišljena makroekonomska politika i održala u periodu epidemijske krize. Naravno, pomogle su i intervencije s EU razine i pomoći koje su dobile sve države. Kad govorimo o sektorima, sada se pokazalo da nismo ovisni tek o turizmu, nego smo jednim dijelom učinkoviti i u izvozu. A uvijek ostaje prostora za okretanje prerađivačkoj industriji i informatičkim tehnologijama kod kojih bi se trebalo raditi o izvozu naše pameti, a ne naših pametnih ljudi.

Istovremeno, ministar financija Zdravko Marić ovih dana se susretao s optužbama da kao dužnosnik ne bi trebao prihvaćati poklone kao što je korištenje jahte prijatelja. Koliko takvi primjeri utječu na povjerenje građana u političare i sustav?

– Mislim da je baš u tom predmetu sve jako krhko i ovisi isključivo o percepciji javnosti. Ako, recimo, postavimo pitanje smije li dužnosnik prihvaćati poklone, onda će svi automatski reći da ne smije. I to je u redu. Međutim, svi mi imamo živote izvan politike i prije politike, svi se družimo s prijateljima koje smo stekli ranije ili u međuvremenu i onda je jako teško povući tu granicu, a da ne ispadne da nešto ne skrivaš ili da nisi transparentan. Zato mislim da je najbolje da se ta nekakva granica zapravo dobro vidi. I u tom kontekstu mislim da ministar nije napravio ništa krivo kad se s prijateljima provozao brodom, bez skrivanja. Svi imamo prijatelje koji nas zovu u posjete, na druženja i ručkove. I to je većini građana jasno, ali im se teško poistovjetiti kad je riječ o prijateljima koji, recimo, imaju brod i pozovu vas na druženje na brodu. Upravo zbog broda. U brodu je problem. Brod je dokaz nečijeg uspjeha. Odnosno, kao društvo nismo spremni prihvatiti da je ovdje riječ o prijateljstvu jer sve možemo oprostiti, ali uspjeh nikada. Da skratim, mislim da u slučaju ministra Marića nema nikakve priče, riječ je o sadržaju koji služi za popunjavanje medijskih platformi u vrijeme kiselih krastavaca.

Hrvatska se, kao i druge zemlje, zadnje dvije godine suočava s velikom zdravstvenom i ekonomskom krizom, no istovremeno društvo se modernizira i mijenja, a Hrvatska je danas dio EU-a. Prije nekoliko dana obilježena je godišnjica smrti Savke Dabčević-Kučar, što mislite koliko bi ona bila zadovoljna današnjom Hrvatskom. Postiže li naša zemlja one ciljeve koji su bili upisani i u programe HNS-a, kad je osnivan?

Savkinim tragom

– Kad sam preuzimao dužnost predsjednika HNS-a istaknuo sam da nam je ključno vratiti se korijenima. Smatrao sam da je ideje za budućnost najispravnije crpiti iz razdoblja u kojemu je Savka definirala primarne interese u okviru kojih se svakodnevno krećemo – dakle, uvijek najprije državni interes, pa interes sredine iz koje dolazite, onda interes stranke i tek onda neki vlastiti interes. To nam je ostavila i toga se trebamo držati. O Savki uvijek govorim s dubokim poštovanjem i divljenjem jer ona je uistinu bila političarka ispred svog vremena, a cijeli njen život poruka da politika može i mora biti časna profesija. Znala je prepoznati trenutak za rješavanje nacionalnih problema njegujući istinske vrijednosti politike čistih računa. A rješenja za boji život tražila je i predlagala unutar okvira političkog sustava kojemu je tada pripadala. Upravo to je ostavila u naslijeđe i svima nama u HNS-u, da ne gledamo pasivno sa strane što će se dogoditi već da aktivno sudjelujemo. Hrvatska je danas zasigurno bolje uređena, politički i gospodarski stabilnija i demokratski zrelija država nego što je to bila prije tridesetak godina. A za ostvarenje Savkine vizije gospodarski jake i razvijene zemlje, zemlje bez podjela u kojoj su svi jednaki pred zakonom – za to još ima puno posla.

Je li ostvarenje tih ciljeva, jer Hrvatska se u 30 godina ipak znatno promijenila, razlogom i zašto neke nekad velike stranke, poput HNS-a, HSLS-a i sada vidimo i SDP-a, počinju padati po svom rejtingu? Jesu li na dnevnom redu sada neke potpuno drukčije teme, poput zelenih politika, i kako HNS namjerava odgovoriti na te izazove?

– Okolnosti se mijenjaju i upravo dobro rezonirate da smo danas gdje smo mi govorili da trebamo biti prije 20, 10 i čak pet godina. Vidite kakve je izazove pred nas stavila pandemija, zatim izražene klimatske promjene i elementarne nepogode. Za sve se očekuju brza, konkretna i učinkovita rješenja. No, mi smo se tu dobro snašli. HNS je uvijek činio ono što drugi nisu htjeli ili su tvrdili da je nemoguće, poput reforme obrazovanja i nametanja reformskog tempa svima vladama u kojima smo sudjelovali. Danas to naprosto i dalje činimo, naročito kad su u pitanju zelene politike. Živimo u 21. stoljeću i prvi put imamo prilike zabilježiti sve što je čovječanstvo učinilo prirodi i koje posljedice ima djelovanje čovječanstva na svijet u kojemu živimo. Ovo vrijeme zahtijeva ljude koji su sposobni promišljati unaprijed. U sljedećim tjednima, mjesecima i godinama radit ćemo na modernim zakonskim prijedlozima, podizanju svijesti i problematiziranju određenih zelenih tema. Tako da građani razumiju da se uvijek i o svemu treba i može razgovarati kako bismo uvijek bili na pragu onog što je prihvatljivo svima. A to je moguće samo ako razumijemo kako doista građani žive.

Što vam se čini, postoji li u redovima članova HNS-a, s kojima se svakodnevno susrećete, razočaranje zbog toga što je HNS od birača kažnjen zbog suradnje s HDZ-om 2016. godine, zbog čega je znatno »potonuo«, a danas isti taj HDZ više praktički i nema prave oporbe – Možemo! je koncentriran na Zagreb i pritom još mora zbog obnove surađivati s Vladom, a SDP i DP bilježe loše dane i drastičan pad rejtinga. Je li ta odluka, s odmakom od pet godina, na kraju za vas bila dobra ili loša? Dobili ste vlast, izgubili birače.

– Nakon 20 godina pokrenuta je reforma obrazovanja, osigurani su besplatni udžbenici za sve učenike osnovnih škola, 25 strukovnih škola imenovano je regionalnim centrima kompetentnosti, provedena je snažna antikorupcijska mjera provjere svih diploma i svjedodžbi u školama. Više od 20 tisuća obitelji osiguralo je vlastiti dom uz subvencionirane stambene kredite i POS, energetskom obnovom obuhvaćeno je više od 1.400 bolnica, škola, dječjih vrtića, dvorana, učeničkih domova te više od 17 tisuća kućanstava, a projekt eDozvole donio je brži, jednostavniji i jeftiniji sustav izdavanja dozvola. To su rezultati HNS-a koji je prije četiri godine stavio državu ispred stranke donoseći prijeko potrebnu stabilnost. Ta odluka definitivno je promijenila percepciju HNS-a među biračima i članovima. Našim ulaskom u Vladu ona je uistinu postala stabilnija, ali i efikasnija. Koliko god to zvučalo kao kliše ili priča za smokvin list, za većinu nas to je učinjeno za dobrobit ove zemlje, za projekte, za nastavak reforme obrazovanja i za sprečavanje izbora koji ne bi donijeli ništa dobro, ali bi nas skupo koštali. Pokazali smo i da smisao politike nije baviti se sama sobom već služiti građanima. I što je najvažnije, iza sebe smo ostavili rezultat. Vjerujemo kako će birači s vremenom prihvatiti naš politički kredo prema kojemu je interes države i njezinih građana apsolutno na prvom mjestu. Umjesto sitnih, stranačkih, partikularnih interesa kojih barem u našoj zemlji ne nedostaje.

Prepoznatljivi i razjedinjeni

Još je jedan problem koji je bio obilježio funkcioniranje HNS-a u tim vremenima, a to su bili sukobi jakih ličnosti, lidera, pa je tako danas od HNS-a nastalo nekoliko stranaka – Reformisti, GLAS, tu je i Matija Posavec kao nezavisni, te bazični HNS, koji je danas nažalost po rejtingu na niskim granama. Postoji li mogućnost da se ta građansko-liberalno-poduzetnička politika ikad više objedini? Što činite da HNS ojača?

– Na zadnjim parlamentarnim izborima mandate je osvojilo čak pet saborskih zastupnika koji su poniknuli u HNS-u. Od tih pet mandata jedan je mandat današnjeg HNS-a. Dakle, još uvijek smo iznimno prepoznatljivi, ali razjedinjeni. Neću ulaziti zašto je to tako, ali sigurno da postoji mogućnost da se građansko-liberalna opcija objedini. I pri tome ne mislim samo na novo okupljanje naših bivših kolega nego gledam u širinu. To će se dogoditi kad tema prestanu biti podjele i kad se počnemo okupljati oko projekata važnih za građane. S druge strane, dok god javnost bude osuđivala one koji glasaju za dobre tuđe prijedloge a ne za vlastitu stranku, do tada neće biti ništa od napretka. Dok god nijedan saborski zastupnik ne smije podržati većinu zbog nekog možda dobrog programa jer će ga optužiti da je žetončić, svi ćemo imati određene zadrške i teško pronalaziti zajednički kriterij. No, mislim da baš mi liberali tu moramo biti prvi. Baš mi trebamo jasno istaknuti svoje razloge i svoja očekivanja, pa surađivati s onima koji u određenom trenutku imaju najbolje prijedloge. Možda u bliskoj perspektivi društvo nije zrelo za takav koncept politike, ali mi takve potpore nećemo izbjegavati ako na političkoj sceni prepoznamo potencijal normalne, umjerene, odmjerene, zapravo moderne politike. Mi smo u proteklih godinu dana prošli svojevrsnu katarzu i sada pročišćeni i pomlađeni, ali i neopterećeni prošlošću, postajemo točka okupljanja, ishodište umjerenih, građanskih i konkretnih politika čiji su programi realni i provedivi, a rezultati mjerljivi i u korist građana. Držim da je baš HNS konkretna alternativa koja je potrebna na političkoj sceni, a to su potvrdili i rezultati zadnjih lokalnih izbora gdje smo opravdali povjerenje građana u sredinama u kojima smo obnašali vlast a istovremeno zadobili i novo povjerenje građana tamo gdje smo istaknuli dobre prijedloge za razvoj lokalnih zajednica. Upravo su te sredine i ti ljudi snaga novog HNS-a i našeg budućeg rada. Mijenjajući sebe, mi zapravo mijenjamo zastarjele i neučinkovite političke obrasce.

Vrijeme je da prošlost ostavimo povjesničarima, a mi se konačno okrenemo budućnosti

Kakav je stav HNS-a o zabrani pozdrava ZDS, hoće li to biti jedan od vaših uvjeta za nastavak suradnje, ili je to za vas marginalno pitanje? Kad bi se izmjene zakona najkasnije trebale dogoditi, i u kom smjeru?

– Ustaška obilježja i njihov pozdrav nisu u skladu s Ustavom niti s civilizacijskim vrijednostima koje kao članica Europske unije dijelimo s ostatkom Europe i svijeta. Stoga HNS najoštrije osuđuje njihovo korištenje u javnom prostoru u bilo kojem formatu i u bilo kojoj prilici. Kao nacija moramo prihvatiti činjenicu kako je nedopustivo koketirati s režimom koji je pod istim ovakvim simbolima, nevine ljude, čak žene i djecu slao u smrt. Istovremeno, potrebno je organizirano raditi na edukaciji, posebice mlađih generacija, da svi znaju kakvi se povijesni sadržaji i pothvati kriju iza takvih obilježja. Mislim da je to jasan smjer. Mi smo protiv tih obilježja i pozdrava, smatramo da ih je potrebno strogo ograditi te jasno komunicirati i educirati što to doista znači i zašto to nije dobro.

Može li Plenković, ako bude mijenjao kazneni zakon u tom smjeru, biti suočen i sa znatnijim društvenim podjelama? Ili je društvo sazrjelo za takvu promjenu?

– Hrvatska kakvu želim, a vjerujem da to želi i velika većina građana, jest tolerantna, otvorena i uključiva. Stoga ovakvim simbolima apsolutno ne smije biti mjesta u javnom prostoru. Dužnost svih nas koji želimo da Hrvatska ide naprijed je da ne tražimo opravdanja za takve ispade i prešutno ih toleriramo već da svaki incident i ispad oštro osudimo. Siguran sam da je društvo zrelo za takve promjene i da je napokon došlo vrijeme da prošlost ostavimo povjesničarima, a mi da se okrenemo budućnosti.