Stiže plin: Počelo istraživanje podmorja na Krku za plutajući LNG terminal

Prva istraživanja podmorja na mjestu budućeg pristaništa obavljena su prije nekoliko godina, no kako ističe Andrea Lopac iz LNG Hrvatska, zbog odluke o plutajućem terminalu umjesto kopnenog, potrebno je izgraditi jače i dulje pristanište

RIJEKA U uvali Sepen na otoku Krku započeli su istražni radovi podmorskog tla u sklopu projekta prihvatnog LNG terminala, potvrđeno je iz tvrtke LNG Hrvatska. Istražne radove koji će potrajati do 25. rujna ove godine provodi tvrtka Geokon, a uključuju niz bušenja morskog dna i geoloških ispitivanja podmorskog tla na kojemu bi trebalo biti izgrađeno pristanište za takozvani plutajući LNG terminal.

Direktor LNG Hrvatska Goran Frančić ističe kako je dio istraživanja već obavljen, no kako se u međuvremenu, odlukom Vlade, s koncepta kopnenog terminala prešlo na plutajući, potrebna su nova istraživanja.

– Dosad provedena istraživanja nedostatna su za ovu vrstu terminala, stoga smo morali pokrenuti dodatna ispitivanja, na dijelu podmorja gdje će se graditi privezište za plutajući terminal, kazao je Frančić.

Sva ispitivanja, dodaje, najavljena su nadležnim lučkim upravama i pomorskim vlastima, koje će biti svakodnevno obavješćivane o početku i završetku radova, a zona u kojoj se provode ispitivanja posebno je označena, kako bi je plovila mogla izbjegavati.

Uzorci jezgre

– Da bi to bilo moguće, moramo temeljito ispitati kakvo je podmorsko tlo na lokaciji, ima li šupljina ili nestabilnih dijelova. Pristanište mora biti dulje i čvršće, jer na njemu će biti FSRU brod, odnosno plutajući terminal, spojen s kopnom putem sustava za iskrcaj plina pod tlakom od sto bara, nakon uplinjavanja na samom brodu, a uz njega će se vezivati LNG Carrieri koji će dopremati plin na terminal, kaže Lopac, objašnjavajući kako će pristanište biti kesonskog tipa, odnosno veliki betonski blokovi spuštat će se na morsko dno, a na njima će počivati infrastruktura pristaništa.

– U prvoj fazi istraživanja ronioci-geodeti će označiti sve kote, na cijelom poligonu, a potom slijede bušenja. Prvo će se raditi istražne bušotine, na dubinu od 15 do 20 metara, a tom prilikom će se uzimati uzorci jezgre, odnosno tla, koji će biti poslani na obradu i analizu. Potom se prelazi na takozvano destruktivno bušenje, tijekom kojeg se bilježe karakteristike tla prilikom bušenja. Kada na taj način otkrijemo potencijalno problematične točke, provlače se kablovi za seizmička ispitivanja, koji će nam dati preciznu 3D sliku eventualnih kaverni i drugih pojava, kaže Lopac, nagalašavajući kako bušenja neće ostaviti nikakve štetne posljedice po morski okoliš, a prilikom gradnje na morsko dno na lokaciji bit će položeni betonski kesoni, koji se prilikom dekonstrukcije pristaništa mogu u potpunosti ukloniti.

Kalendar aktivnosti

Rezultati ovog istraživanja bit će interpretirani do konca rujna, kada se očekuje i raspisivanje prvog kruga tendera za projektiranje pristaništa, i nabavku FSRU broda, odnosno plutajućeg terminala, kapaciteta oko dvije i pol milijarde kubičnih metara prirodnog plina godišnje. Nakon toga, kada budu poznati svi troškovi, LNG Hrvatska od Hrvatske energetske regulatorne agencije (HERA) može zatražiti izračun tarifa, odnosno cijene plina iz budućeg terminala. O tome će uvelike ovisiti i drugi krug natječaja, koji je obvezujući, za razliku od prvog, i u kojem će se ponuđači nadmetati za izgradnju pristaništa i kupoprodaju FSRU broda.

LNG Hrvatska je u pomalo specifičnoj situaciji, jer Europska komisija odobrila je 103 milijuna eura za projekt LNG terminala na Krku, od ukupno 360, kolika je procijenjena vrijednost cijelog projekta, ali uz uvjet da LNG Hrvatska ima FSRU brod u svom vlasništvu. Većina takvih brodova u svijetu u vlasništvu je specijaliziranih brodarskih kompanija, koje ih obično daju u dugoročni najam, te osiguravaju stručno osposobljenu posadu i općenito vode management broda.

U slučaju LNG Hrvatska takvo rješenje neće biti moguće, već će tvrtka morati ili kupiti jedan od postojećih brodova na tržištu, pod uvjetom da ijedan bude na prodaju u tom trenutku, ili pak ugovoriti gradnju novog u nekIm od brodogradilišta specijaliziranih za gradnju te vrste brodova. Kod eventualne nabavke »polovnog« broda, stvar se dodatno komplicira, jer brod mora biti zadovoljiti i sve kriterije Europske komisije, kako bi LNG Hrvatska doista i dobio europska sredstva.

Odnosi sa SAD-om

Bez tih 103 milijuna eura, projekt bi sasvim sigurno pao u vodu, a s obzirom na trenutno stanje na tržištu plina, posebno u Europi, gdje cijene stagniraju na relativno niskoj razini, plin iz LNG terminala cijenom teško može konkurirati plinu iz cjevovoda, no s druge strane gradnja takvih terminala uvijek je i političko pitanje, u ovom slučaju odnosa s SAD-om, koji u Europu želi izvoziti svoj plin i time smanjiti ruski utjecaj.

U svakom slučaju, prođu li sve pripreme i natječaji glatko, izdavanje građevinske dozvole za projekt LNG terminala na Krku očekuje se u svibnju iduće godine, nakon čega praktički odmah može započeti gradnja.

Iz tvrtke LNG Hrvatska u više se navrata do sad kao mogući rok za početak rada terminala navodio kraj 2019. godine, što ipak zvuči nerealno, s obzirom da se još ne zna ni hoće li se graditi novi FSRU brod ili kupovati postojeći, kao i da će u najboljem slučaju izgradnja pristaništa i prateće infrastrukture započeti tek polovicom iduće godine. No ni to nisu najveće zapreke, jer prije svega treba osigurati tržište za plasman plina koji će se uvoziti putem terminala na Krku, s obzirom da domaća potrošnja nije ni približno dovoljna da bi terminal bio isplativ.