Bez previše pompe krajem lipnja u javnost je procurila vijest da se država izmjenama zastarjelog Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira sprema primjerenije regulirati sankcioniranje prostitucije preuzimanjem tzv. švedskog ili skandinavskog modela.

Riječ je o modelu prema kojem će se kažnjavati »klijenti«, korisnici prostitucije, a ne osobe koje nude takve usluge za novac, mahom žene koje su prema recentnim znanstvenim istraživanjima i upozorenjima udruga za zaštitu ljudskih prava žrtve prisile zbog loših socio-ekonomskih prilika i narušenih uvjeta obiteljskog života u ranijoj dobi.

Organizacije za zaštitu ženskih prava ne dvoje da je prostitucija eksploatacija i još jedan od oblika nasilja nad ženama. Podsjećamo, još tijekom prošle godine osnovana je međuresorna radna skupina koja je dosad trebala analizirati postojeći zakon i donijeti određene zaključke u smislu modernizacije i humanizacije zakonskih odredbi.

Radna skupina

Iako je država tada planirala još restriktivnije kažnjavanje osoba koje se prostituiraju, čini se da je proteklih mjeseci kroz komunikaciju međuresorne radne skupine fokus preusmjeren prema sankcioniranju onih koji traže i potiču prostituciju. Država je tako izbjegla nepotrebnu blamažu i krenula u smjeru dekriminalizacije žrtava. Radna skupina formirana pri Ministarstvu unutarnjih poslova, navodno u suradnji sa stručnjacima, sveučilišnim profesorima, znanstvenicima, predstavnicima pravobraniteljstava i nevladinih udruga, napravila je opsežnu analizu postojećeg Zakona o prekršajima kojim se regulira odavanje prostituciji, te predložila da se u domaće zakonodavstvo ugradi tzv. švedski model. No, resorni ministar Davor Božinović nije htio otkriti nikakve detalje smatrajući da je još rano za preciznije zaključke.

– Ne bih sada upao u to klupko. Članovi radne skupine htjeli su izbjeći da se u ovoj fazi u javnosti o tome govori, ogradio se ministar Božinović na upite medija. Posao radne skupine trebao je biti tajan dok se svi ne dogovore, no jasno je da su i ove krnje informacije, možda i kao »probni balon« ciljano puštene u javnost prije nego što se uopće uobliči nacrt. Osim toga, onda kada bude predstavljen konkretan prijedlog izmjena zakona, bit će potrebna javna rasprava na kojoj bi udruge civilnog društva mogle itekako pridonijeti kvalitetnijem i cjelovitijem rješenju. Spomenuti model kažnjavanja klijenata imaju još i Norveška, Francuska, Irska i Island. Po važećoj regulativi u Hrvatskoj kazna za prostituiranje predviđena je u širokom rasponu od 20 do 150 eura, pa čak i do 30 dana zatvora. Takva bi praksa, silom razuma, trebala otići u povijest i preusmjeriti se na kažnjavanje kupaca seksa. Kada je u pitanju »najstariji zanat na svijetu« kako se lakonski tepa prostituciji kao, zapravo, najstarijem obliku eksploatacije žena na svijetu, posao je nacionalnih zakonodavstava da se uhvate ukoštac s uzrocima i posljedicama.

Faktori rizika

No, glavni izazov kada je u pitanju domaće zakonodavstvo tek slijedi. Kako preventivno minimalizirati stopu prostitucije i stvoriti mehanizme da se žrtvama pomogne i pruži šansa da se uključe na legalno tržište rada i tako im osigura normalna egzistencija, pitanje je na koje tek treba pronaći uvjerljiv odgovor.

– Preduvjet efikasnih preventivnih mjera države je razumijevanje realnosti prostitucije i posljedica koje ima po sve žene. Realnost je da je prosječna dob ulaska u prostituciju s 13 godina, iskustvo seksualnog nasilja u djetinjstvu i ranoj mladosti, uključujući incest, boravak u institucijama državne skrbi i drugi faktori rizika. Prije svega neravnopravnost žena i muškaraca koji uzrokuju tako veliki disbalans – da su gotovo sve osobe u prostituciji žene, a gotovo svi kupci seksa muškarci. Takav veliki disbalans ukazuje na društvenu uvjetovanost prostitucije – objašnjavaju iz Centra za žene žrtve rata – ROSA, članice Ženske mreže Hrvatske i Petre – mreže nevladinih organizacija za prevenciju i eliminaciju trgovanja ženama u svrhu seksualnog iskorištavanja. Udruge već dugi niz godina upozoravaju na neriješene probleme, a aktualizacija oko izmjena zakona dodatno daje na značaju njihovoj argumentaciji.

– Tijela državne vlasti nisu osmislila i stavila u praksu mehanizme koji bi pomogli ženama da izađu iz prostitucije, nisu im omogućili pristup skloništima, savjetovanjima, doškolovanju, profesionalnoj izobrazbi, kao ni poduzeli mjere radi njihovog zapošljavanja. Nisu pokrenuli široku medijsku kampanju radi podizanja razine svijesti u javnosti o problemu prostitucije, nisu organizirali edukaciju i treninge za one koji su dužni provoditi zakone i raditi na sprečavanju prostitucije. Zato je potrebno da država zahtijeva odgovornost od počinitelja. Kažnjavanje kupovanja seksa treba se vršiti ne samo onda kada je kupac znao za neposredne okolnosti, sile ili prijetnje, obmane, prijevare, teškog položaja i slično pod kojima je osoba ušla u prostituciju, nego bez obzira na te okolnosti uzimajući u obzir društvenu uvjetovanost. Na političkoj razini potrebno je uložiti napor, odbaciti mizogine i retrogradne stavove po kojima nasilje prema ženama nije moguće iskorijeniti i po kojima je prihvatljivo da muškarci seksualno iskorištavaju žene za novac i druge koristi. Također, potrebno je mijenjati patrijarhalne stavove od najranije dobi, cjelovito i sistemski, što podrazumijeva i uvođenje seksualnog odgoja u škole kako bi djevojke i mladići na ozbiljan, adekvatan, znanstveno utemeljen i stručan način naučili razlikovati seksualnost od nasilja. Takve mjere nemamo, a od njihovog uspostavljanja društvo može imati samo koristiti. Zato pozdravljamo najavu političke volje da se uvede Model jednakosti u hrvatsko zakonodavstvo. To bi bio veliki napredak na području zaštite ženskih prava, ističu u ime udruga Nikolina Zec i Nela Pamuković.

Sudska praksa

Model jednakosti u skladu je s europskim i međunarodnim dokumentima, kao i s Rezolucijom od 14. rujna 2023. kojom Europski parlament poziva države članice da dekriminaliziraju osobe u prostituciji, osiguraju podršku i mjere izlaska iz prostitucije jer je to želja većine žena, kazne svodništvo u svim oblicima, kupnju seksa te osiguraju obrazovanje, prevenciju i obuku unutar obrazovnog sustava te kampanju informiranja građana. U lipnju je posebna UN-ova izvjestiteljica za nasilje prema ženama objavila izvještaj kojim poziva države da uvedu Model jednakosti, podsjećaju iz udruga.

– U odnosu na prostituciju u našem društvu i nadalje prevladavaju mitovi, predrasude i senzacionalizam. Nažalost, kod nas ne postoje obrazovni sadržaji koji bi ovu temu prikazali kroz znanstveno utemeljene činjenice i relevantna društvena istraživanja. S druge strane, u medijima sve češće vidimo natpise koji o prostituciji pišu na način da koriste izraz »seksualni rad« što je izrazito štetno i indirektno usmjerava žene u prostituciju, dok nordijski model traži da država usmjeri svoje resurse u kreiranje izlaza iz prostitucije. Rezultati istraživanja petogodišnje sudske prakse koju je već prije više godina proveo Centar za žene žrtve rata – ROSA pokazuju da Republika Hrvatska ima diskriminatoran pravni okvir vezan uz prostituciju, te da po staroj još uvijek aktualnoj regulativi »efikasno« kažnjava žene u prostituciji i to bezuvjetnim zatvorskim kaznama, premda se radi o žrtvama. U isto vrijeme one koji omogućuju prostituciju kažnjava u manjem broju, uglavnom novčanim kaznama, a korisnike uopće ne kažnjava. Tijela državne vlasti sve ove godine nisu učinila potreban napor za sprečavanje eksploatacije prostitucije i smanjenje potražnje za prostitucijom, upozoravaju članice udruga.

Centar za žene žrtve rata – ROSA, Ženska mreža Hrvatske i Petra mreža nevladinih organizacija za prevenciju i eliminaciju trgovanja ženama, posljednjih 20 godina kontinuirano zahtijevaju uvođenje zakonodavnih promjena koje prepoznaju prostituciju kao oblik nasilja prema ženama, potpunu nekažnjivost žena u prostituciji, strogo kažnjavanje svodništva te kaznenu odgovornost tzv. kupaca seksa. Za sada to u Hrvatskoj nije bio slučaj. Kažnjavane su osobe u prostituciji – u ogromnoj većini žene, ali nikad kupci. Najavljene zakonodavne promjene su ujedno i preventivni mehanizam koji neupitno utječe na smanjenje potražnje za trgovanjem ženama u svrhu seksualnog iskorištavanja, zaključuju iz udruga za zaštitu ženskih ljudskih prava.

Politička prostitucija, »muški zanat«

»Prostitucija je, papagajski rečeno, najstariji zanat na svijetu, stariji čak i od politike. Nešto novijeg datuma je politička prostitucija, a ona je najvulgarnija, i pretežito muška djelatnost…« Jedan je to od urnebesnih komentara koji smo zabilježili na neformalnom razgovoru uzvanika nakon lanjske konferencije istraživačkog projekta »Regulacija prostitucije u Hrvatskoj«, projekta Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar održane u Novinarskom domu.

Znanstveni rezultati projekta koji potvrđuju potrebu dekriminalizacije i zaštitu žena te nuđenje modela izlaska iz prostitucije bili su izvrsno polazište za radnu skupinu čiji se zaključci još uvijek očekuju.

No, upravo je ovih dana ponovo aktualizirana borba za dosad ostvarena prava žena i njihovu ravnopravnost u društvu, a čini se i spomenuta opaska s početka ovog dijela teksta.

Autonomna ženska kuća Zagreb javno je iznijela prijedlog za izmjenu Kaznenog zakona koji se tiče pobačaja te Zakona o javnom okupljanju, u vezi s moliteljima, muškarcima koji svake prve subote u mjesecu kolektivno kleče na trgovima i mole »za čednost žena«, zabranu abortusa i podređenost žena muškarcima pod egidom »za muškarca kao duhovnog autoriteta«. Neva Tolle, savjetnica AŽKZ-a, pozvala je državu na primjenu Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava koju je Hrvatska ratificirala i prihvatila kao pravnu stečevinu, te upozorila da molitelji stvaraju platformu za toleranciju nasilja i neravnopravnosti žena, njihovo diskriminiranje. Obaveza je države da reagira jer će u protivnom snositi odgovornost za posljedice koje će nastati, poručila je Tolle u ime organizacije koja je prijedlog zakonskih izmjena uputila Ministarstvu pravosuđa i MUP-u.

Problematično je što se demonstracija zagovaranja uskrate prava žena odvija na javnom mjestu, na glavnim gradskim trgovima pod neuvjerljivom krinkom vjerskih prava.

Javni prostori, posebno otvoreni glavni gradski trgovi u demokratskim društvima zamišljeni su kao mjesta manifestacije i širenja ljudskih prava i sloboda, pa bi u domaćoj regulativi bilo korisno da se jasnije precizira zloupotreba javnih okupljanja, prevencije i sankcije – upravo radi zaštite ljudskih prava.

Poznato je od ranije da su pokreti »molitelja« krenuli iz Poljske, a uvezeni su iz ultrakonzervativnih vjerskih organizacija u SAD-u koji upravo istočnu i jugoistočnu Europu, ali i ostatak svijeta, vide kao plodno tlo za testove desekularizacije i utjecaja na političke tokove i zakonodavstvo. U Saboru su, podsjećamo, održana dva zasebna okrugla stola stranačkih klubova, a jedan od povoda bila je najava otvaranja Rodnih studija na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, sličnih kakvi postoje već desetljećima na svečilištima diljem Europe i ostatka svijeta. Domovinski pokret na svoj je okrugli stol pod radnim nazivom »kršenja prava na slobodu vjeroispovijesti muškaraca okupljenih u javnoj molitvi«, doveo Željku Markić, poduzetnicu i čelnicu ultrakonzervativne udruge »U ime obitelji«.

Klub zastupnica i zastupnika Možemo! kontrirao im je okruglim stolom »Antirodni pokreti i nasilje nad ženama«, uz sudjelovanje Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Višnje Ljubičić. Dok se Markić grozila tvrdeći da su muškarci koji kleče izloženi vrijeđanjima i napadima, vjerojatno aludirajući na posprdni izraz »klečavci«, pravobraniteljica Ljubičić upozorila je da svjedočimo antirodnim pokretima koji zagovaraju rodnu ulogu muškaraca kao prirodnih vođa, dok majke tretiraju isključivo kao kućanice, roditeljice i odgojiteljice.

Svoja stajališta opravdavaju vjerskim naukom kako bi tim vrijednostima za koje se zalažu i pokretima za retradicionalizaciju društva dali legitimitet, a takvi patrijarhalni obrasci korijen su uvjetovanog nasilja, upozorila je Ljubičić.