Poznavatelj prilika u Katoličkoj crkvi i bivši diplomat Ivica Maštruko smatra da će »papa Franjo ostati upamćen kao dobri Papa jer je unio promjene u samu Katoličku crkvu«.

– Osobito kroz njegovo ponašanje prema segmentima koji su bili drugačiji prije njega, za vrijeme prethodnih papa. Recimo kada je u pitanju odnos Katoličke crkve prema bogatstvu i siromaštvu. Zna se da je on kritizirao kapitalizam koji je iskorištavao siromašne i slabije. Drugo, on je preferirao siromašnu Crkvu, onu koja se ne hvali bogatstvom niti zlatnim križevima. On je inzistirao, počevši od svećenika pa do biskupa i nadbiskupa, da se eliminiraju zlatni križevi i da se zamijene drvenim ili čeličnim. To jest doduše tek vanjska manifestacija, ali i njegov stvarni stav bio je da Crkva treba biti institucija u kojoj Krist treba nositi pončo, a ne zlatnu krunu ili zlatni ogrtač, smatra Maštruko.

Teologija oslobođenja

Dodao je da je papa Franjo »imao i drugačiji stav u odnosu na njegove prethodnike kada su u pitanju izbjeglice koje su stradavale prilikom prelaska preko Mediterana«.

– Tu je pokazao osobitu osjetljivost. Osobito su značajni bili njegovo zalaganje za mir i njegov jasan stav protiv bilo kakvog oblika ratovanja. Imao je i drugačiji stav od svojih prethodnika prema manjinskim zajednicama bez obzira na to je li bila riječ o seksualnim manjinama ili kada je riječ o pitanju odnosa prema vjerskim istinama koje propovijeda katoličanstvo, smatra Maštruko.

Ivica Maštruko / Foto: Arhiva NL

Dodao je da se papa Franjo dok je bio na čelu Katoličke crkve »zalagao za Crkvu siromašnih čime je slijedio temeljnu orijentaciju teologije oslobođenja koja je svojevremeno bila osobito popularna u Latinskoj Americi odakle i on dolazi«.

– Iako je u počecima dok je još bio nadbiskup u Latinskoj Americi bio protiv teologije oslobođenja. Ali kada je postao Papa realizirao je neke o temeljnih postavki i načela samih teologa oslobođenja. A to je Crkva siromašnih, Crkva za skupine koje su marginalizirane u društvu. To je pokazao ne samo svojim propovijedima i stavovima već i u svom praktičnom ponašanju. On je odbio od početka da se nastani u apartmanima predviđenim za papu u Vatikanu, već se preselio u daleko skromniji prostor, smatra Maštruko.

Dodao je da je papa Franjo »bio popularan i prihvaćen od vjernika«, ali da je izazivao »kontroverze i suprotstavljanje unutar same Katoličke crkve«.

– Posebno u središtu Katoličanstva, posebno kada su u pitanju njegovi stavovi koji se odnose na financiranje Katoličke crkve pa do stavova koje je propovijedao i zastupao kada je u pitanju angažiranje žena u crkvenim poslovima. Nije bio revolucionar u smislu da je doveo do revolucije u ponašanju Katoličke crkve. Ali je spadao u krug onih koji su reformirali Katoličku crkvu iznutra, smatra Maštruko.

Istina o Stepincu

Govoreći o odluci pape Franje da osnuje mješovitu komisiju Katoličke crkve i Srpske pravoslavne crkve (SPC) koja je trebala donijeti stajalište o kardinalu Alojziju Stepincu, Maštruko smatra da »treba imati na umu da je Papa Franjo bio ekumenski orijentiran«.

– Drugo, da je vrlo cijenio i vrlo poštovao kao osobu vrlo čvrstih kršćanskih uvjerenja tadašnjeg patrijarha SPC-a Irineja. Cijenio je njegove stavove i njegovo mišljenje. On je inzistirao na utvrđivanju istine o Stepincu i zato je i osnovao zajedničku komisiju sa SPC-om.

On je u više navrata i isticao i javno inzistirao na tome da se utvrdi istina, ma koliko bila teška ili neprihvatljiva za jednu od strana. Njegova je osnovna želje bila da se utvrdi istina o djelatnosti Stepinca. Doduše, papa Franjo je rekao da je Stepinac bio uzoran katolik. Međutim, dvije stvari su ga očito smetale.

Prva je to što je Stepinac u Drugom svjetskom ratu stvarno bio na čelu Komisije za pokrštavanje pravoslavaca. To je jedna od Stepinčevih djelatnosti koja je bila sporna. Druga je jer je stvarno bio vikar Hrvatske vojnice.

Dakle bio je vojni vikar po položaju. I prema tome na neki način odgovoran kao vikar i za djelatnost i ponašanje vojnika Nezavisne države Hrvatske, smatra Maštruko. Dodaje da je papa Franjo tražio da se utvrdi istina.

– Istina nikada nije jednoglasno prihvaćena od strane jednih i drugih članica te Komisije. Tako da je i on sam imao dvojbi.

Drugo što ga je smetalo, a što je vezano uz samog Stepinca, jest kontinuirani pritisak i inzistiranje vrha hrvatske Katoličke crkve da se Stepinca čim prije proglasi svetim.

Taj kontinuirani pritisak da se Stepinac proglasi svetim išao je čak i do te mjere, a što je za samu Katoličku crkvu bilo neprihvatljivo, da su se i hrvatske civilne vlasti, Vlade raznih orijentacija, također petljale u te stvari i stalno inzistirale na Stepinčevom kanoniziranju.

Katolička crkva i papa Franjo su možda ocijenili da je taj pritisak da se Stepinac proglasi svetim suviše velik i suviše neprimjeren, zaključuje Maštruko.