Kako bi potaknula povratak iseljenika u Hrvatsku, Vlada je još 2022. godine lansirala mjeru »Biram Hrvatsku« kojom je planirala privući oko četiri i pol tisuće Hrvata iz inozemstva, no prema najsvježijim podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, tu je mjeru do 7. ožujka ove godine iskoristilo svega 814 ljudi, odnosno odobreno je toliko zahtjeva za povratak.

Povratak zbog sigurnosti

Iako je brojka daleko manja od one koju je Vlada očekivala, činjenica je da se u odnosu na prošlu godinu broj zahtjeva za povratkom gotovo udvostručio – polovicom prošle godine, primjerice, bilo je odobreno tek 428 zahtjeva. Mjeru su najviše koristili povratnici iz Njemačke i Austrije te u manjem broju iz Irske, Švicarske, Italije, Nizozemske i Velike Britanije.

Iako je to kap u moru u odnosu na broj ljudi koji se iseljavaju iz Hrvatske, stekao se dojam da se Hrvati masovnije vraćaju iz Njemačke, Irske i drugih zemalja u koje su otišli zadnjih deset godina, otkako su granice otvorene i za radnike iz Hrvatske. Demografi ističu da je to daleko od velikog vala povratka, ali i naglašavaju kako je nekoliko faktora utjecalo na odluku Hrvata da se vrate u domovinu.

– Postoje neki potisni faktori koji utječu na povratak onih koji su otišli raditi u Njemačku, a to su prije svega stambeno zbinjavanje i nesigurnost, jer činjenica je da je Hrvatska proglašena najsigurnijom zemljom u Europi i ljudi se vraćaju domu svome, da se pjesnički izrazim, jer u Hrvatskoj osim sigurnosti imaju i donekle riješeno stambeno pitanje, kaže demograf Stjepan Šterc. Dodaje da se Hrvati ne vraćaju u domovinu zato što bi to htjeli, nego zato što ih je trenutna situacija u Njemačkoj natjerala da o tome počnu razmišljati.

Demografi diskutabilnom smatraju, pak, brojku kojom se Vlada hvalila u saborskoj raspravi iz prosinca prošle godine, prema kojoj se samo iz Irske u Hrvatsku vratilo 17 tisuća ljudi, a procjena se temeljila na činjenici da je u Irskoj 2022. bilo registrirano 13.649 hrvatskih državljana, dok je od 2011. do 2022. godine Hrvatima odobreno 29.356 PPSN-ova (Personal Public Service Number) koje Irska dodjeljuje svakom useljeniku pa se na temelju razlike između ta dva podatka došlo do brojke o 17 tisuća povratnika, koju hrvatsko veleposlanstvo u Dublinu, inače, nije moglo potvrditi.

Gledaju li se, pak, podaci Državnog zavoda za statistiku o migracijama stanovništva, koji se vode tek od 2016., u Irsku su se od tada do 2023. odselila 11.222 Hrvata, a vratilo se njih nešto više od dvije tisuće. Podatke za prošlu godinu DZS će objaviti u srpnju ove godine.

S druge strane, negativni migracijski saldo u Hrvatskoj se ipak promijenio, odnosno više ljudi se useljava nego što ih se iseljava, no to je posljedica uvoza radne snage, a ne povratka Hrvata iz svijeta, navodi Šterc.

– Tijekom 2023. na 2024. godinu imamo pozitivnu migracijsku bilancu od 50 do 60 tisuća više onih koji su se uselili, među kojima su i Hrvati, ali ne zaboravimo da se istodobno iselilo oko 40 tisuća ljudi, što je ipak donekle manje nego prije pandemije COVID-a kada se godišnje iseljavalo 47 tisuća ljudi, podsjeća Šterc, uz napomenu da Hrvatska godišnje gubi između pet do sedam tisuća djece.

Vlada smatra da će se rastom plaća i podizanjem standarda na 80 posto razvijenosti prosjeka Europske unije (trenutno smo, po riječima premijera Plenkovića, na 77 posto) Hrvati početi masovnije vraćati jer je to »točka preokreta« s kojom bi trebali prestati razlozi zbog kojih se ljudi iseljavaju.

No, demografi su skeptični prema takvim očekivanjima, a Šterc ističe da nije samo zarada motiv za povratak, nego prije svega uvjeti koji će mladima omogućiti i posao i stambeno zbrinjavanje i zasnivanje obitelji.

Nužni poticajni modeli ostanka

– Povratak Hrvata iz inozemstva će se zasigurno intenzivirati, ali bit će potrebni poticajni modeli za njihovo »investiranje«, da znaju kamo se vraćaju, kroz oslobađanja od poreza na dobit svih onih koji žele ulagati u demografski ispražnjena područja.

Mjera »Biram Hrvatsku« nije dosegnula tu razinu da bi privukla iseljenike, zato smo i inzistirali na Ministarstvu demografije, na Zakonu o demografskoj obnovi koji se očekuje ove godine i koji će biti »lex specialis«, a omogućit će poticajne modele ostanka, useljavanja u demografski ispražnjene prostore uz selektivnu i klasičnu migraciju«, pojašnjava demograf Šterc i dodaje da slobodne migracije ne postoje jer bi nastala anarhija u prostoru, nego te migracije moraju biti selektivne.

Inače, mjerom »Biram Hrvatsku« država je povratnicima nudila do 20 tisuća eura pod uvjetom da su u inozemstvu radili najmanje 12 mjeseci, a onima koji bi se unutar Hrvatske preselili u slabo razvijena područja nuđeno je 3500 eura.

Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, od 2022. godine odobreno je tek 69 zahtjeva za tzv. internu mobilnost, odnosno za preseljenje u nerazvijene dijelove Hrvatske. Koristeći sredstva za samozapošljavanje, najveći broj povratnika odlučio je otvoriti obrt u građevinarstvu ili pokrenuti tvrtke u prerađivačkoj industriji, znanstvenim i tehničkim djelatnostima te ICT industriji. Najviše se iseljenih građana vratilo u Osječko-baranjsku županiju, a nešto manje u Brodsko-posavsku i u Grad Zagreb.

Iseljavanje je veći problem od nataliteta

Demograf Tado Jurić podsjeća da hrvatski demografski problem nije toliko u padu nataliteta, nego je većim dijelom uzrokovan iseljavanjem zbog korupcije, klijentelizma i osjećaja nepravde.

Prema njegovim procjenama, u Hvatsku bi se u najoptimističnijem scenariju trebalo vratiti oko 15 posto onih koji su se iselili. Podsjetimo, od ulaska Hrvatske u Europsku uniju 2013. pa do 2023. godine iz domovine se iselilo oko 400 tisuća građana.