Foto : Marko Lukunic/PIXSELL
Sada procjenjujem da me treba zamijeniti netko tko će podići rejting stranke, mislim da ja to, na neki način, ne mogu. HNS-u je potreban čovjek koji će u ovim teškim okolnostima pronaći pravu političku nišu za stranku, kaže Štromar
povezane vijesti
ZAGREB – Predrag Štromar je niti šest mjeseci bio predsjednik HNS-a i već mu je dosta. Odlučio je povući se s te dužnosti. Statut HNS-a propisuje da se najkasnije 150 dana nakon parlamentarnih, moraju održati unutarstranački izbori. Ali, s obzirom na to da je Štromar za predsjednika stranke izabran krajem svibnja, postoji mogućnost statutarne odluke kojom bi on bio potvrđen kao predsjednik s mandatom od četiri godine. To je jednom primijenjeno u slučaju Ivana Vrdoljaka.
No, Štromar više jednostavno ne želi biti predsjednik HNS-a i iz tog se razloga moraju organizirati unutarstranački izbori, kako bi se izabralo kompletno novo vodstvo.
Štromar tvrdi da je riječ o tome da je zadržavanjem parlamentarnog statusa HNS-a on ispunio svoj cilj i da je vrijeme da stranku preuzme netko drugi.
Ostaje u HNS-u
– Sigurno ostajem u HNS-u, 20. prosinca napunit će se 30 godina koliko sam član stranke. Ja volim HNS, ali neću se kandidirati za predsjednika. Kad sam se u travnju odlučio kandidirati za tu poziciju, bitno mi je bilo da HNS ostane u Saboru, to mi je bio jedini cilj. Malo smo imali vremena za pripremu za parlamentarne izbore, ali uspjeli smo opet ući u Sabor. Sada procjenjujem da me treba zamijeniti netko tko će podići rejting stranke, mislim da ja to, na neki način, ne mogu. HNS-u je potreban čovjek koji će u ovim teškim okolnostima pronaći pravu političku nišu za stranku, kako bi vrijednosti za koje se mi godinama zauzimamo doprle do hrvatskih građana i mi samim tim ojačali za lokalne, a onda i za sljedeće parlamentarne izbore, rekao nam je Štromar.
Ističe da trenutačno nema na umu nikoga od stranačkih kolega koji bi došao na njegovo mjesto i povratio HNS-u dio izgubljene političke snage.
– Nisam razmišljao o imenima. Imamo još mjesec dana za predaju kandidatura, kaže Štromar. Stranka mu je, naglašava, najvažnija i zato je spreman, ako tako novo vodstvo odluči, svoje mjesto u Saboru prepustiti nekom drugom. To bi, naravno, imalo smisla samo ako idući predsjednik HNS-a bude iz treće izborne jedinice iz koje je i Štromar, pa da onda on postane jedini zastupnik te stranke. Ova situacija, međutim, potencijalno otvara probleme i za premijera Andreja Plenkovića.
Vladajuća većina
Njegova Vlada počiva na podršci svega 76 zastupnika među kojima je i Štromar, jedan manje i Vlada pada. Što ako u HNS-u pobijedi kandidat koji smatra da stranka ima isključivo političku štetu od koalicije s HDZ-om sklopljene sredinom 2017.? Taj je stav zastupao Boris Blažeković, protukandidat Štromara za predsjednika stranke, i uvjerljivo je izgubio. No, tada je HNS još bio u Vladi, a u Saboru su imali razmjerno snažan Klub, danas su puno slabiji. Zato nije nemoguće da rastu šanse ljudima u HNS-u koji su protivnici suradnje s HDZ-om, a to možda Plenkovića čini barem malo zabrinutim.
Sam Blažeković tvrdi da se još ne bavi mišlju o ponovnoj kandidaturi za predsjednika HNS-a.
– Zapravo sam još u šoku zbog ovog Štromarovog poteza. On sigurno ima određene ljudske kvalitete, ali nije za posao predsjednika stranke. To sam mu i rekao kad je nama članovima Predsjedništva prije nekoliko dana u Opatiji priopćio da više neće biti predsjednik i šokirao nas tom prilikom. Pitao sam Štromara je li uopće svjestan koji je to šok za stranku. Premda, kažem, podržavam njegovu odluku da se povuče. Ja sam se kandidirao jedino zato što mi je bilo jasno da Štromar nije pravo rješenje za HNS.
Blažeković: Sve gore i gore
Blažeković demantira Štromara da je cilj HNS-a na srpanjskim izborima bilo puko održanje u Saboru.
– To nije istina. Cilj su bila dva zastupnika u Štromarovoj jedinici i još da Vrdoljak prođe u Slavoniji, na osnovu čega bi HNS opet mogao formirati svoj Klub. Taj cilj, koji sam smatrao neambicioznim, nije ostvaren. Danas je to jako neugodna situacija za HNS, Štromar nas je zabio još malo dublje. Trebao se barem strpiti da prođe epidemija i onda podnijeti ostavku. U tom bismo slučaju mogli organizirati prave izbore, a ne online, što nije demokratski. Frustriran sam, ne osjećam se dobro od kada smo ušli u Vladu s HDZ-om, a sve gore i gore je, zaključuje Blažeković.