Kad smo je pitali koje su joj želje i ambicije, bez mnogo razmišljanja nam je rekla: – Želim svim poslovnim ženama da budu netko i nešto u miljeu u kojem djeluju, da budu uspješne. To je najljepša želja koja je upućena od strane predsjednice Hrvatske udruge poslovnih žena Krug Sofije Šmitran, s kojom smo razgovor zapodjenuli na temu izložbe u Galeriji Kortil pod nazivom »Ars, Artis(T) – Femininum«.

– Prije dvije godine HGK Pula, HGK Rijeka i Krug organizirali su prvi Susret poslovnih žena Primorsko-goranske i Istarske županije, Dan žena inovatorica u prostorima HGK-a Rijeka na temu »Žene poduzetnice i inovacije«. Tada nam se dvadesetak poduzetnica predstavilo sa svojim inovacijama za koje su neke dobile i međunarodne nagrade. Budući da je Grad Rijeka u pripremi projekata kao Europski grad kulture 2020., htjeli smo se nadovezati na tu temu te smo u suradnji s Odjelom kulture grada Rijeke, Gospodarskom komorom Rijeka i Klubom poslovnih žena Krug odlučili realizirati naš 2. Susret poslovnih žena – Dan žena inovatorica na temu »Poduzetništvo, kreativnost i umjetnost«, ali ovaj put uz izložbu koja će spajati kreativnost i inovacije u materijalu i poduzetništvo. Prije otvorenja izložbe u Kortilu u Hrvatskoj gospodarskoj komori imali smo vrlo zanimljivu panel-diskusiju na tu temu.

Kažite nam nešto više o Hrvatskoj udruzi poslovnih žena Krug čija ste predsjednica?

– Udruga je službeno registrirana 1995. godine. Kolegice koje su bile članice Crome, udruge menaždera Hrvatske, smatrale su da treba učiniti nešto više za poslovne žene te su tako 1992. osnovale sekciju poslovnih žena pri Udruzi menadžera Croma, a potom je 1995. osnovan Krug. To je prva udruga poslovnih žena u Hrvatskoj, a imamo oko 150 članica, od toga tridesetak u Rijeci. Djelujemo po ograncima i svaki je ogranak samostalan u donošenju plana rada, no Izvršni odbor Kruga ipak daje neke smjernice po pitanju aktualnih tema o kojima se potom razgovara na sastancima i predavanjima, a to su uglavnom teme vezane za porez, zaštitu i sigurnost podataka, intelektualni kapital i drugo. Teme su raznolike i aktualne, i dakako vezane za poduzetništvo.

Ipak se kreće – 30 posto tvrtki u rukama žena

Radili smo i radimo na mnogim projektima, recimo u Splitu se trenutno razrađuje projekt vezan za intelektualno vlasništvo, dok smo u Zagrebu proveli pilot-projekt vezano za mentorstvo žena početnica u poduzetništvu, koji smo realizirali zajedno s Plavim uredom u Zagrebu. On nam je dao popis žena, a naše su ih članice potom podučavale odnosno mentorirale. U Rijeci surađujemo s Poslovnom školom PAR vezano za projekt društveno korisnog učenja, financiran sredstvima EU fondova, a radi se o mentoriranju studenata.

Ipak bolje

Uz funkciju predsjednice Kruga obnašate i druge funkcije, članica ste Izvršnog odbora i izaslanica Svjetske organizacije poslovnih žena za područje Balkana i jugoistočne Europe, a radite i u obiteljskoj tvrtki Ind-Eko. Kako uspijevate koordinirati i realizirati sve obaveze koje imate?

– Tvrtka je obiteljska, a čine je dva sina, suprug i ja, koji se sad polako povlačimo u savjetničke fotelje. Ne razmišljam o tome. Meni je to normalno. Smatram da to što moram obaviti, moram obaviti i to je to. Što se mora, mora se. Jednostavno je tako. To je nešto što me okupira i veseli.

Bili ste u Monte Carlu na Svjetskom kongresu poslovnih žena. O čemu je bilo riječi?

– Svjetska organizacija poslovnih žena broji 130 zemalja članica. Svaka zemlja ima jednu nacionalnu udrugu koja ih predstavlja. To je mogućnost networkinga sa 5 milijuna tvrtki. Kongres i skupština organiziraju se dva puta godišnje i svaki put u drugoj zemlji. I Hrvatska je bila 2014. godine organizator skupštine u Dubrovniku, sudjelovalo je 300 žena iz svih krajeva svijeta. Skup je bio ocijenjen superlativima. Ove smo se godine sastali u Monte Carlu, tema skupa je bila Urbanizam i zaštita okoliša, a ovo je bila i izborna godina, te smo birali novu predsjednicu FCEM-a.

Po vašem mišljenju, koliko su se žene uspjele emancipirati u poslovnom svijetu u kojem dominiraju muškarci u usporedbi s prošlim desetljećem?

– Stvari su se promijenile nabolje, ali ne možemo reći da smo zadovoljne. Sad je u vlasništvu žena poduzetnica oko 30 posto tvrtki, a imamo oko 33 posto žena vlasnica obrta. To je u principu na europskoj razini. Situacija se promijenila nabolje. Godine 2002., 2006. i 2007. Krug je napravio istraživanje koje je dovelo do zanimljivog podatka, a to je da je tih godina bilo svega oko 9 posto poduzetnica, sada ih je ipak 30 posto. To je napredak, ali dakako da može biti i bolje. Treba raditi na tome. Trebalo bi poduzimati mjere od društvenog shvaćanja žena kao ravnopravnih, počevši od obitelji pa nadalje u vrtiću, školi… Dječake i djevojčice treba odmalena učiti ravnopravnosti, ne možda spolova jer je to svojevrsna utopija, već ravnopravnosti poslova.

Ne postoji 50:50

Što je, po vašem mišljenju, definicija ravnopravnosti?

– Moj doživljaj ravnopravnosti je više vezan za poslovnu domenu. Naime, počevši od fizičkih razlika i činjenice da žene rađaju, a muškarci ne, ne možemo biti ravnopravni. Žene treba više cijeniti i ne smije ih se omalovažavati i doživljavati kao objekt. Ne vjerujem u ravnopravnost 50:50, jer neke žene i dalje će željeti biti samo majke i kućanice. Ravnopravnost valja tražiti u poslovnom miljeu, odnosno da žena ima istu plaću i isti tretman kod zapošljavanja kao i kolega koji obnaša istu funkciju, a isto tako kada je u pitanju bilo koji društveni status.