Sve je legitimno i zakonom pokriveno, ali na dosadašnju sliku predsjednika Josipovića ipak stavlja mali upitnik, kaže Krešimir Macan, osoba iskusna u odnosima s javnošću
Europski model ili balkanska »štela«? »Slučaj ZAMP«, koji ovih dana predsjednika Republike košta teških optužaba, nametnuo je pitanja kakva o Ivi Josipoviću i njegovoj »novoj pravednosti« donedavno nismo mogli ni zamisliti. Činjenice: Josipović je od 1987. do 2000. bio glavni tajnik Hrvatskoga društva skladatelja, u čije ime HDS ZAMP (Zaštita autorskih muzičkih prava) naplaćuje glazbenička autorska prava.
Od 1992. ili 1993., tvrtka Emporion Marka Vojkovića ima ugovor o suradnji sa ZAMP-om, na temelju kojega zarađuje golem novac. Portal index.hr otkrio je da je ZAMP Emporionu u 2004. platio 16,7 milijuna kuna. Vlasnik tvrtke, Marko Vojković, proteklih je dana u medijima dometnuo da Emporion od ZAMP-a sada dobiva i dvadesetak posto više novca nego 2004. Novinari su izračunali da Emporion konstantno dobiva prosječno četvrtinu prihoda ZAMP-a, a to su našem listu potvrdili i u ZAMP-u: »Ukupno za troškove poslovnih procesa, u koje, uz ostale, spadaju i troškovi Emporiona, izdvajamo 24,9 posto ostvarenog prometa«, odgovorila je na naš upit glasnogovornica ZAMP-a Marina Ferić Jančić. Naglašava, međutim, da je to »bitno manje od zakonom dozvoljenih 30 posto, koliko je navedeno i u službenom UNESCO-vom Vodiču kroz kolektivno ostvarivanje prava«.
Kontroverza je ipak tu: Josipović i Vojković su prijatelji; Vojkovićeva sestra Sandra i Josipović upoznali su se kao studenti još na Glazbenoj akademiji, a radili su i u upravnim tijelima HDS-a i ZAMP-a. Je li, dakle, Josipović imao interesa da poslove za ZAMP vodi njegov prijatelj? Jesu li to »progurali« poznanici Ivo Josipović i Vojkovićeva sestra Sandra? Ili je, naprosto, riječ o neobičnome, ali u malim sredinama nerijetkome spletu okolnosti, u kojemu malobrojnost ljudi koji se bave kakvom specijaliziranom djelatnošću često uzrokuje situacije koje podsjećaju na sukob interesa?
Političko podmetanje
Predsjednik odbacuje optužbe, tvrdeći da je riječ o političkom podmetanju. »U vrijeme kada se Emporion pojavio kao mogući partner ZAMP-u, Vojković i ja nismo još bili prijatelji«, kazao je Josipović ovih dana za naš list. »Samo sam znao za njega, preko poznanstva s njegovom sestrom. Istina je da smo se s vremenom sprijateljili, kao što se sprijatelje ljudi koji često zajedno rade. Ali u ono vrijeme nikome ni na pamet nije padalo da bih jednom mogao postati političar. Nisam imao baš nikakvu moć«, kazao nam je Josipović, odbacujući svaku sugestiju da je pogodovao Vojkoviću da dobije posao u ZAMP-u. U ZAMP-u iznose dodatne detalje: »Ivo Josipović je bio glavni tajnik društva i u vrijeme kada je potpisan prvi ugovor s Emporionom. No, ne samo da kao glavni tajnik tada nije imao ovlasti potpisivati ugovore takve vrste nego je i insinuacija da je Emporion za poslovnog partnera mogao biti izabran voljom jednog čovjeka. Da bi se takva odluka donijela s njom se moralo složiti cijelo predsjedništvo, dakle ukupno deset ljudi. Od 2000, Josipović više nije glavni tajnik HDS-a, a od tada do danas ugovor s Emporionom više se puta mijenjao. U tom procesu Josipović nije mogao imati nikakvu ulogu«, odgovorila nam je Ferić-Jančić.
Nikola Kristić, predsjednik Transparency Internationala Hrvatska, ovako je za naš list prokomentirao mogući sukob interesa u poslovnome trokutu Josipović-ZAMP-Emporion: »Osobno prijateljstvo koje se prožima i kroz poslovni odnos, a da se pritom ne radi o međusobnom poslovnom odnosu dviju privatnih tvrtki, može nositi elemente sukoba interesa. Ali i ne nužno, ako je postupak odabira poslovne suradnje proveden zakonito i transparentno, i ako je takva suradnje za ZAMP korisna, a ne štetna. Ako to sve tako nije, što tek treba utvrditi, tada bi se dojam mogućega sukoba interesa, odnosno netransparentnog pogodovanja, mogao iskazati kao nešto mnogo negativnije«.
Europski zakon
Sam Vojković ovih je dana potvrdio kako je Emporion prvi posao za ZAMP dobio na javnome natječaju 1992. U ZAMP-u pak kažu da je prvi ugovor sklopljen 1993. Natječaj, međutim, nikada nije ponovljen. Vojković je to u medijima pokušao predstaviti kao nepovoljno za njegovu tvrtku, rekavši kako se »ugovor često mijenjao, uvijek na štetu njegove tvrtke«. Još je dodao: »Što se mene tiče, neka ZAMP svake godine raspiše novi natječaj«.
Izdanja Europapress holdinga ne propituju Josipovićeve odnose sa ZAMP-om, nego im interesantiji, recimo, ured bivšeg predsjednika. Zašto, može se objašnjavati ovako: Vojkovićev Emporion bio je s EPH ravnopravnim suvlasnikom turističke agencije Adriatica.net, koja je 2007. zasjala na turističkome tržištu, a već 2009. neslavno propala. U pentagonu EPH-Vojković-Emporion-ZAMP-Josipović mogla se tako ispreplesti složena mreža poslovno-političkih interesa o kojoj se u novinarskim kuloarima spekulira već dugo, zasad bez čvrstih indicija i papira. Glasna šutnja EPH takve spekulacije zasigurno neće utišati. Ali ih mogu pojačati riječi Marka Vojkovića u jednom intervjuu iz 2008., premda izrečene u drukčijem kontestu: »Naša je logika bila jasna – htjeli smo veliki europski medij u priči jer nam je cilj promovirati turizam i destinaciju na tržištima gdje je WAZ dominantan u medijskom prostoru«.
To se, međutim, nije dogodilo, premda su članovi Nadzornoga odbora HDS-a još prije četiri godine predlagali da društvo zatraži najmanje tri ponude za obavljanje poslova koje gotovo dva desetljeća obavlja Emporion. Marina Ferić-Jančić ovako objašnjava zašto ZAMP tako unosne ugovore ne sklapa na javnome natječaju. »Zakon nas na to ne obvezuje. Emporion se specijalizirao za poslove potrebne HDS ZAMP-u a onda, tijekom godina, ponudio i niz praktičnih rješenja koja su unaprjeđivala naš sustav. Danas je, zahvaljujući toj sinergiji, naš sustav zaštite primjer najuspješnije organiziranih i najučinkovitijih sustava u cijeloj široj regiji. U suradnji s Emporionom sustav se uspješno razvijao, pa nije bilo razloga dovoditi u pitanje tu suradnju«, tvrde u ZAMP-u.
Što se propisa tiče, Josipović tvrdi da je hrvatski Zakon o autorskim pravima »prošao europski checking« i omogućio situaciju u kojoj je ZAMP postao uzorna tvrtka i u razmjerima širim od hrvatskih. Da zakon jest europski, za naš je list potvrdio Mladen Vukmir, zagrebački odvjetnik specijaliziran za informatičko i autorsko pravo. »Znam da je tako, jer sam bio član pregovaračkog tima s EU za poglavlje Pravo intelektualnog vlasništva, koje je zatvoreno vrlo brzo, jer EU nije imala posebnih zahtjeva«, kazao je.
U telefonskom razgovoru Vukmir nije iznio sumnje u poslovni odnos Emporiona sa ZAMP-om, premda nije želio biti kategoričan. Podsjetio nas je da je u vrijeme početnoga sklapanja ugovora Vojković bio jedan od trojice vlasnika ZAMP-a. »Posao koji Emporion obavlja za ZAMP jest obiman, riječ je o desecima ili čak stotinama tisuća transakcija koje treba obraditi«, kaže, dodajući kako se Josipovića sjeća kao čovjeka koji je »odavao dojam poštenog i štedljivog, ne naročito zainteresiranog za novac«.
Javne sumnje
Javne sumnje, međutim, ne otklanjaju se lako, naročito u slučajevima ovakvoga neobičnog stjecaja poznanstava i rodbinskih veza. Krešimir Macan, iskusan u odnosima s javnošću, ovako komentira javnu percepciju »slučaja ZAMP«: »On otkriva drugu stranu predsjednika Josipovića, koja je javnosti dosad bila manje poznata. Predsjednik uživa ugled kao dobar i međunarodno priznat pravnik te umjetnik i skladatelj, ali sada vidimo da je jednako tako i uspješan poslovni čovjek. Sve je to legitimno i zakonom pokriveno, ali na dosadašnju sliku predsjednika Josipovića ipak stavlja mali upitnik. Sve o čemu se sada govori poznavatelji prilika u Hrvatskoj znali su i u vrijeme predsjedničke kampanje. Zašto ti podaci tada nisu iskorišteni, drugo je pitanje, jer bi u ono vrijeme vjerojatno imali mnogo više učinka. Danas nemaju snagu koju su mogli imati«, procjenjuje Macan.
