Slovenija je, kako je poznato, sa zadrškom reagirala na hrvatsko otvaranje granica za državljane EU-a s gospodarskim i neodgodivim osobnim razlozima, upozoravajući da se još puno toga treba definirati, a liberalizaciju potvrditi i slovenska Vlada.

Očekuje se da bi put Hrvatske prvi trebali upravo Slovenci, vlasnici vikendica na Jadranu, s obzirom da podaci govore kako u Hrvatskoj ima oko 110 tisuća privatnih nekretnina u vlasništvu slovenskih državljana.

S ulaskom Hrvatske u EU, sukladno pravu reciprociteta i drugi Europljani su mogli kupovati nekretnine na Jadranu, što su mnogi i učinili. Koliki je udio takozvanog nekomercijalnog smještaja u ukupnom turističkom godišnjem prometu u Hrvatskoj, pokazuju podaci e-visitora Hrvatske turističke zajednice (HTZ).

Pola milijuna vikendaša

Lani je u komercijalnom smještaju, dakle, klasičnom turističkom smještaju, hotelima, kampovima i kod iznajmljivača, ostvareno 19,6 milijuna dolazaka turista, a u nekomercijalnom smještaju je registrirano više od pola milijuna vikendaša.

Za usporedbu, Hrvatsku je lani pohodilo oko 540 tisuća nautičara. No, podaci su zanimljiviji kada se pogleda broj ostvarenih noćenja. Komercijalni smještaj lani je ostvario 91,9 milijuna, nautika 3,6 milijuna, a nekomercijalni smještaj 13,1 milijun noćenja, odnosno čak 12 posto ukupnog fizičkog prometa mjerenog u noćenjima.

Što se tiče Kvarnera, prema podacima županijske Turističke zajednice (TZ), registrirano je blizu 30 tisuća nekomercijalnih objekata.

– Riječ je o objektima u kojima imamo preko 138 tisuća osnovnih i 6.700 pomoćnih kreveta, pojasnila je Irena Peršić Živadinov, direktorica TZ-a Kvarnera, dodajući kako trenutno postoje zabilježena noćenja u 700 nekomercijalnih objekata.

Neke destinacije doista imaju jako velik udio nekomercijalnog smještaja. Tako je primjerice lani na otoku Krku, koji nosi i najveći udio u županijskom turističkom prometu, bilo blizu pet milijuna komercijalnih, ali i gotovo dva milijuna nekomercijalnih noćenja.

Majda Šale, direktorica Turističke zajednice otoka Krka, rekla nam je kako su u 2019. na Krku u nekomercijalnom smještaju imali preko 50 tisuća dolazaka.

Prijatelji i rodbina

– Na otoku Krku je u nekomercijalnom smještaju evidentirano preko 47 tisuća osnovnih kreveta te oko 5.600 pomoćnih. I u njima je lani ostvareno gotovo dva milijuna noćenja. Tu govorimo o kućama za odmor, stanovima za odmor i slično, a koje koriste njihovi vlasnici te članovi njihove uže obitelji, kao i prijatelji, rekla je direktorica TZ-a otoka Krka.

Među vikendašima, odnosno vlasnicima nekretnina na otoku, najviše ima Slovenaca, i to najviše na području Dobrinjštine. Otkako je Hrvatska postala članica EU-a, među vlasnicima nekretnina ima i sve više Nijemaca, Austrijanaca, Talijana, Čeha, Mađara, Britanaca.

– Prema destinacijama, na otoku je po nekomercijalnom smještaju najjača Malinska, potom slijedi Dobrinj koji ima puno kuća za odmor, zatim grad Krk, Omišalj, Punat, Baška i Vrbnik. Govorimo, dakle, o lanjskoj godini. Prosječnu popunjenost je teško pratiti jer se vlasnici registriraju sukladno paušalu od 15. lipnja do 15. rujna, pa se tu uzima neki prosjek.

Ali se zna koliko u prosjeku na Krku borave prijatelji, dakle, kategorija u koju ne ulaze vlasnici objekata i njihova uža rodbina. Riječ je, naime, o prosječnom boravku od 15 dana, dakle dva tjedna, dodala je Šale, pojasnivši kako je samo prijatelja na Krku lani bilo preko sedam tisuća, a ostvarili su preko 112 tisuća noćenja.

Siva zona

Nekomercijalni smještaj ustvari se često smatra i svojevrsnom sivom zonom, s obzirom da je dobrim dijelom tržište koje funkcionira na emitivnim tržištima, ali se ne evidentira kao komercijalni smještaj. Dakle, čisti novac koji odlazi izvan Hrvatske.

Vikendaši ipak moraju plaćati boravišnu pristojbu, i to u paušalnom iznosu, umanjenu za 70 posto, dok prijatelji plaćaju boravišnu pristojbu po noćenju. Isto tako vlasnici vikendica plaćaju porez na vikendicu, dakle nekretninu, ali nisu obveznici turističke članarine i ostalih davanja koje imaju iznajmljivači.