RIJEKA – Europa je u ratu, i to prije svega u energetskom ratu. U takvim okolnostima pitanje je zbog čega je uopće, po bilo kojoj cijeni, bio dozvoljen izvoz Ininog plina u inozemstvo, u trenucima kada podzemno skladište plina Okoli nije popunjeno do vrha.

To je pitanje na koje mora odgovoriti hrvatska vlada, rekao je Slavko Linić, nekadašnji financijski direktor i predsjednik nadzornog odbora Ine te ministar financija i potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske, komentirajući slučaj »velike pljačke Ine«, odnosno prodaje plina po diskontnim cijenama tvrtki Plinara istočne Slavonije, nakon čega je isti plin prodavan tvrtki OMS upravljanje koja ga je po višestruko većoj cijeni prodavala u inozemstvu, zbog čega je Ina oštećena, kako sumnjaju istražitelji, za iznos od oko milijardu kuna.

Vlada je, podsjećamo, HEP-u dala državna jamstva za zaduženje u iznosu od 880 milijuna eura za nabavu prirodnog plina kojim bi skladište plina Okoli trebalo biti 99 posto popunjeno do 1. studenog ove godine.

Ozbiljni problemi

– Hrvatska se muči s punjenjem podzemnog skladišta plina dok se, istodobno, naš prirodni plin prodaje po diskontoj cijeni privatnim tvrtkama koje ga, uz ogromnu zaradu, izvoze u inozemstvo. U vremenima poput sadašnjih, kad se vodi doslovce energetski rat, nema slobode tržišta ako je u pitanju osiguravanje domaćih potreba i mirne zime za hrvatske građane i gospodarstvo.

Vlada mora odgovoriti na pitanje zbog čega je dopušten izvoz hrvatskog plina, a da skladište plina Okoli prethodno nije bilo popunjeno. Sve države Europe donose mjere i ograničavaju izvoz energenata, a ponavljam, u takvim okolnostima nema slobode tržišta, nego se Vlada mora prvo pobrinuti za svoje građane i gospodarstvo. Nema se tu što dalje dodati, kaže Linić.

Naglašava i kako je ovaj slučaj još jednom otvorio pitanje upravljanja Inom, smatrajući kako je, u prvom redu uprava tvrtke morala primijetiti da nešto nije u redu. Ovaj slučaj, smatra, ukazuje na ozbiljne probleme u upravljanju nacionalnom naftnom kompanijom, i to na više razina.

– Sve polazi od uprave koja je u Ini oduvijek kontrolirala poslovanje s velikim kupcima koji su imali određene beneficije. Što se tiče malih kupaca, koji nemaju popuste, uprava to ne prati, ali veće kupce, posebno ako im se odobravaju rabati, uprava je za to morala znati i kontrolirati takve ugovore. Morali su primijetiti da se pojavio kupac s posebnim popustima, i to za vrlo veliku količinu plina. Najveća je odgovornost na predsjedniku uprave, Mađaru Sandoru Fasimonu, a Nadzorni odbor Ine mora ozbiljno raspraviti mogu li sadašnji članovi i predsjednik ostati u upravi Ine, odnosno o povjerenju sadašnjoj upravi. Treba li netko od članova uprave snositi i kaznenu odgovornost, to će pokazati istraga, ali poslovna odgovornost sigurno postoji, kaže Linić, dodajući kako Nadzorni odbor nije nužno morao raspolagati informacijama koje bi ukazivale na nepravilnosti, ali da sada mora poduzeti odgovarajuće korake kako bi se utvrdile sve okolnosti.

Velika sramota

– Bio sam predsjednik Nadzornog odbora Ine od 2000. do 2003. godine, i u tom razdoblju su utvrđene nepravilnosti u kupovini nafte. Angažirali smo i inozemne stručnjake kako bi se rasvijetlile sve okolnosti i jedan od tadašnjih članova uprave je bio sankcioniran. Ovaj slučaj, osim što je pričinio štetu, je i velika sramota za Inu, kaže Linić.

Smatra i kako treba urediti pitanje članstva vodećih ljudi velikih kompanija u državnom ili djelomičnom državnom vlasništvu, u nadzornim odborima privatnih tvrtki, kao i njihova vlasništva nad privatnim tvrtkama.

– Posebno kada je riječ o tvrtkama koje se bave istim ili sličnim poslovima. Vidimo sada da je jedan od osumnjičenih iz Ine bio u nadzornim odborima i imao vlasničke udjele u tvrtkama koje se bave istim poslom kao Ina. To je čisti sukob interesa koji se ne bi smio dopustiti. Ako ministri i drugi dužnosnici ne mogu imati udjele ili biti u nadzornim odborima privatnih tvrtki, zbog izbjegavanja sukoba interesa, onda isto mora vrijediti i za direktore tvrtki u kojima je država vlasnik ili suvlasnik, kaže Linić.

Po pitanju odgovornosti Vlade, Linić ističe kako je Vlada ta koja kontrolira poslovanje Ine imenovanjem članova Nadzornog odbora, a posljedično i uprave.

– Nadzorni odbor vjerojatno nije imao informacije koje bi ukazale na nepravilnosti, ali sada mora reagirati. Što se tiče ministarstava, Ministarstvo financija je očito odigralo svoju ulogu uočivši sumnjive transakcije, nakon kojih je pokrenuta istraga koja vjerojatno traje već mjesecima. Država je sa svojim institucijama reagirala, Ina očito nije, rekao je Linić, ponavljajući kako je Vlada trebala u startu ograničiti izvoz domaćeg plina, dok skladište plina nije u cijelosti popunjeno.