Iako je danas umirovljenik, bivši ministar financija Slavko Linić i dalje je autoritet i u ekonomiji, i u politici. U situaciji u kojoj je HDZ-ova vlada odustala od nekih ključnih reformi, a njegova bivša stranka SDP grca u problemima i slabom rejtingu, s Linićem smo razgovarali o nekima od gorućih tema.

– Neovisno o zahtjevima Europske komisije, Hrvatskoj svakako treba taj porez, i tako je bilo i u doba vlade u kojoj sam ja bio, a i sada. Govorim s pozicije socijaldemokrata: zločin je koliko su u Hrvatskoj opterećene plaće. Radnik u Hrvatskoj je slabo plaćen jer su nameti ogromni, i zato ljudi i odlaze iz Hrvatske, a s druge strane, gledajući visinu bruto plaća, u rangu su viših plaća u Europi kad se zbroje izdvajanja za mirovinsko, zdravstveno itd. u našim plaćama. Mi smo pokušavali rasteretiti plaće, smanjili smo zdravstveni doprinos za dva posto i problema u zdravstvu nije bilo, dapače deficit smo smanjili sa 6 milijardi kuna na oko dvije milijarde kuna, a poslije je to vraćeno. Što želim reći – neto plaće su niske, bruto visoke, i ljudi se iseljavaju, a porezna osnova je sve uža. Zato je porez na nekretnine, koji bi evidentno zakačio bogate, sigurno jedini ispravan supstitut za državu. Valjda u Hrvatskoj ipak imamo puno više onih koji su radnici i žive od plaće nego elite i bogataša koje bi ovaj porez zakačio. Nažalost, ova Vlada isto to nije znala iskomunicirati. Preplašili su se reakcije javnosti, koja nije bila dovoljno pripremljena.

Uzima bogatima 

Zašto je taj porez ključan za gospodarstvo?

– Pa jasno je zašto: zbog imobilizirane imovine. Ja sada često u Kraljevici gledam one ruševine, neiskorištene objekte na samom moru. Želiš imati imovinu i raditi s njom što hoćeš?! Odlično, ali prvo plati porez. Pa pogledajte Krk – sedam ili osam turističkih zona, a sve stoje imobilizirane. Znate koliko bi značilo da se ta imovina stavi u funkciju i otvore radna mjesta! Temelj tog koncepta jest da elita, bogati bankari, odvjetnici i slični koji imaju niz nekretnina, doprinose zajedničkim potrebama više od običnih radnika. Možda naši ljudi to ne gledaju tako, ali porez na nekretnine je zapravo socijalni porez. On uzima bogatima da bi dao siromašnima. Nije mi jasno kako to građani ne vide. Valjda zato jer takvi bogataši i moćnici imaju mogućnosti i formirati razne udruge, galamiti u javnosti, ući u medije…

Je li odluka da se od tog poreza odustane ujedno i Plenkovićev udar na ministra Marića?

– Ne bih tako rekao, ali očito je da Ministarstvo financija nije ni unutar same Vlade znalo dobro iskomunicirati tu priču, ministar državne imovine Goran Marić je protiv, i koalicijski partner HNS je protiv.

Koliko će to oslabjeti političku poziciju Zdravka Marića?

– On i nema snažnu političku pozadinu, osim samog premijera. Dok ima njegovu podršku, ostat će.

Gotovo da je cijela Vlada pala na njemu u proljeće oko Agrokora. Vi Marića dobro poznajete, zajedno ste i radili u ministarstvu. Kako vidite njegov »lik i djelo«? Je li morao znati za Agrokor?

– Sigurno je dovoljno stručan, poznaje financije, dobar je rukovoditelj, a što se tiče Agrokora, gledajte, i guverner HNB-a je znao, i ministri su znali, znači svi su znali. Ispravit ću se – svi smo znali. Vidjelo se o kakvom se zaduživanju radi i da Todorić više ne može dobivati normalnu cijenu kapitala. Po meni, najveći krivci za taj slučaj su bankari, oni su ti koji su stvarali modele, uvodili u igru faktoring i na taj način rješavali problem s dobavljačima. To sigurno nije kreirao Zdravko Marić. Naravno da on ima svoj dio odgovornosti, radio je tamo, ali evo u HBOR-u se izuzeo od odlučivanja. A zna li javnost tko sjedi u HBOR-u? Pa sve ministri. Dakle, svi su znali.

Loša ocjena Plenkoviću

Kako u cjelini ocjenjujete rad Plenkovićeve vlade?

– Teško bi tu bilo dati dobru ocjenu – odustali su od svih reformi, nisu popravili odnose niti s jednim od susjeda, a najvažnije, i dalje nema investicija i svježeg kapitala. Administracija nije ništa efikasnija nego prije, a i pravosuđe je ostalo jednako sporo, što je najveći problem za gospodarstvo. Jedino turizam ne stoji loše. Uz ove rezultate, ocjena je vrlo slaba, ali dodatni problem je što opozicija ne postoji.

Foto Ivica Tomić

Opstanak Vlade vezan je praktički upravo za Agrokor, ako on »pukne« ni Vlada neće opstati. Kakav rasplet vidite?

– Lex Agrokor bio je dobar potez Vlade, to je par exellance dobar potez. A najveća je tragedija da je SDP oko toga politizirao. Tim više što smo mi bili ti koji smo uveli predstečajni zakon. Nisu se imali pravo igrati politiziranja u situaciji dok su bila upitna radna mjesta u Agrokoru, njih 40.000, i još 30.000 u povezanim firmama. Sramota je da je SDP bio protiv.

Dakle, Vladina kontrola nad tim procesom bila je jedino rješenje?

– Pa naravno, i žalosno je da netko u SDP-u izgovori rečenicu da je protiv toga. Kroz politiku predstečajeva naša vlada je spasila 38.000 radnih mjesta. I sad kad ova Vlada posegne za našim vlastitim rješenjem – SDP je protiv. I to Bernardićev SDP. Nevjerojatno.

Dojam je da SDP sve slabije reagira na ozbiljne probleme u ovoj državi – u zadnjim mjesecima bili su protiv poreza na nekretnine, lex Agrokor i kurikularne reforme. Pa to su sve stari SDP-ovi projekti. Kako onda mogu biti protiv?

– Evo, tu vidite snagu sadašnjeg Predsjedništva SDP-a. Umjesto da likuju i kažu građanima gledajte, HDZ nas kopira jer nema svojih rješenje, umjesto da im kažu hvala što nas kopirate, oni su protiv svega, imaju samo ideju rušenja. Niti jednog programa, niti jedne nove ideje. Pa gledajte, prije nego su iznijeli negativni stav o lex Agrokor, nisu me ni kontaktirali. Pa ja sam autor tog koncepta, ali evo nitko u SDP-u nije našao za shodno da se informira i predloži možda i bolja rješenja od HDZ-ovih. Oni su samo rekli: protiv smo. Potpuno neodgovorna politika. Ja sam spreman svoje znanje dati SDP-u, ali evo nitko ništa ni ne pita. A ja smatram da je predstečajni zakon jači i od toliko hvaljene fiskalizacije.

Loš partner 

Kako to da SDP nije u stanju formulirati nijednu novu politiku ili program?

– A gledajte, u Predsjedništvu sjede ljudi dosta skromnog znanja, A istovremeno su jako nestrpljivi. Zato žele političkim ekscesima, a ne znanjem, doći do vlasti i moći, rušenjem. Na njihovu žalost, građani to vide. Vide nedostatak znanja, a višak ambicija. Građani su itekako zreli, oni sve vide. Pogledajte reakciju i na kurikularnu reformu – pa to je naša reforma, ministrica Divjak sad čak vraća i iste ljude. A SDP je protiv. Opet ću se vratiti na Agrokor: da država nije u to išla, stečaj bi bio jedina opcija, nastala bi totalna nelikvidnost. Sad je proces kontroliran, ubacuje se svježi kapital, bit će spašene i nekretnine. Tvrtke su spašene, to je bit.

Jedna od stvari od kojih je ova Vlada odustala jest i model preuzimanja Ine od MOL-a novcem od prodaje HEP-a. Sad se traži konzultant koji će naći novog partnera. Treba li država uopće u to ulaziti?

– Treba naravno, jer Ini treba modernizacija, a MOL je otpočetka loš partner i treba ga izbaciti. No, najmanji je problem preuzeti MOL-ove dionice, pitanje je koliko je novi partner spreman platiti. Treba inzistirati na modernizaciji rafinerija i novim istraživanjima. Od toga nikako ne odustati.

A imamo li potencijalnog partnera?

– To su sigurno Rusi, oni su uvijek za to. A ako netko donese političku odluku da to ne budu Rusi, nego neka američka kompanija, onda će to biti iz vanjskopolitičkih razloga. A za vanjsku politiku me ne pitajte.

A privatizacija HEP-a? Na koji način? Očito je i to pred vratima.

– Prijenos i distribucija električne energije ne smiju se privatizirati, ostalo može, ključno je da ništa ne ide na teret građana. Pa pogledajte Luku Rijeka, privatizirana je. To se nije smjelo dogoditi. Mogli su se privatizirati segmenti, ali evo mi sjedimo u gradu u kojem Luka više nije naša.

Da se vratimo na vašu bivšu stranku. Smatrate li i vi, kao mnogi u SDP-u, da Davor Bernardić mora otići?

Foto Ivica Tomić

– Nažalost, nije problem samo u njemu. SDP sve manje vrijedi. Nema rada, edukacije, novih kadrova, kreiranja politika. U Račanovo vrijeme mi smo zajedno s privrednicima i sveučilišnim profesorima pisali programe, sjedili smo i svi zajedno radili na tome. Tako se fžormiraju kadrovi. Sad je samo bitno tko je podoban i koga predsjednik »voli«. Naravno, trenutačno najveću odgovornost za takvo stanje snosi Bernardić, koji je predsjednik.

Energična Kolarić 

SDP-ova je »sreća« što ideološke teme i dalje dominiraju pa na tom protivljenju desnici ipak zadržava donekle stabilan rejting.

– Tako je. Imaju sreću i da su na ljevici samo ekstremni ljudi iz Živog zida, da je netko ozbiljniji tu, bilo bi i puno više problema. A što se desnice tiče, očito se Plenković ne može dovoljno odlučno obračunati s njima i riješiti ih se. Ali s druge strane, imaju sreću što oporba ne postoji.

Je li točno da ste i vi čestitali na vjenčanju Velimiru Bujancu, kao i Bernardić?

– Ne, to nije istina. Krivo su pisali. Često sam bio gost kod njega jer ja mislim da ljevičari trebaju i desničarima objašnjavati svoja stajališta, ali čestitku mu slao nisam.

Što mislite, koliko će to s čestitkom trajno naštetiti SDP–u?

– Pa ja dobro znam koliko su bile loše reakcije što sam ja ponekad gostovao kod njega. Onda valjda ljudima još i puno više smeta ta čestitka. Bernardić je morao znati da mu to njegovi neće prihvatiti.

Čime se točno sad bavite?

– Pa i dalje kontaktiram s privrednicima, s ljudima iz bankarskog sustava itd. Imam znanje i ljudi me kontaktiraju. Ali zanimaju me samo financije, ne politika. Mada mi je žao da moje znanje ne treba SDP-u.

Nitko vas nije zvao da se uključite u nove stranačke savjete?

– Ne. Jedino sam popio kavu s Bernardićem. Ali kava je samo kava.

A u članstvo, planirate li se vratiti?

– Ponavljam, ne. Ali svoje znanje bih rado dao stranci. Evo pogledajte, Aleksandru Kolarić, to je osoba s energijom i znanjem, koja ima ideju. Takvih treba više.

Mislite da bi bila dobra predsjednica stranke?

– Ne ulazim u to. Ali to je profil ljudi kakav SDP-u treba. Ljudi s idejom koji mogu okupiti druge stručne ljude i gurati stranku naprijed. Evo, uskoro ćemo imati prilike hoće li proći u SDP-u Zagreba, ili će proći predsjednikovi puleni, pa ćemo onda suditi o kvaliteti.

Novinari žele Milanovića, ali to bi bila sramota 

Što kažete na kandidaturu Zorana Milanovića za predsjednika Republike? Što mislite, bi li uspio?

– Nažalost, neki novinari i mediji i to guraju. Dakle, možeš biti neuspješan, loš, bahat, neradnik, konfliktan, i svejedno si dobar. Za mene je to sramota za Hrvatsku.

Niste još »prožvakali« taj sukob?

– Pa on je zloupotrebljavao pravni sustav protiv mene! A uz to, predsjednik države mora biti diplomat, a Milanović je sve osim dobrog diplomata. Pa on bi nas za mjesec dana gurnuo u sukob sa Slovenijom ili Srbijom. Zar smo zaboravili njegove ispade?! Milanović je čovjek koji stvara sukobe. Čak je i aktualna predsjednica bolja za moj pojam, ona barem smiruje stvari. Što će Hrvatskoj više konflikti, pa trebaju nam mir i stabilnost. Što mi mislimo o svojoj državi, ako bismo to dopustili? Pa ako SDP i ne bude imao svog kandidata, pa što. Milanović to sigurno ne smije biti.