Mirsolav Škoro / Snimio Davor KOVAČEVIĆ
Iz razloga što mu je Krunislav Olujić, mjesec i pol dana prije parlamentarnih izbora, nanio veliku političku štetu, Škorin je zahtjev da mu to nadoknadi sa 100 tisuća kuna. U tužbi navodi da se morao opravdavati te da je trpio psihičke probleme zbog Olujićevih izjava
povezane vijesti
- Jelavić pušta Kekine da se “još malo prže na vatrici”, ultimativno prijeti tužbom: “Zar je tako teško reći oprosti?”
- Tužba protiv Kraft Heinza, Mondeleza i Coca-Cole. Rade “ultraprerađenu” hranu koja kod djece izaziva ovisnost
- Johnny Štulić se javio i stao na stranu Novog lista i Zadarskog: ‘Gule mi kožu s leđa, ne mogu preko toga prijeći’
Predsjednik Domovinskog pokreta Miroslav Škoro tužio je odvjetnika Krunislava Olujića, koji je tijekom osamdesetih godina obnašao visoke državne i pravosudne dužnosti, zato što ga je nazvao vojnim dezerterom.
Olujić je o tom navodnom dijelu Škorine biografije govorio 20. svibnja u emisiji »Budnica« Osječke televizije, koja je dostupna i na YouTube kanalu te medijske kuće, pa predsjednik Domovinskog pokreta traži od njega da mu, zbog nanesenih duševnih boli, plati 100 tisuća kuna.
U svojoj je tužbi Škoro pobrojio što mu je zasmetalo u ovom Olujićevom istupu, a za što tvrdi da je neistina.
Povrijeđena čast
– Gospodin Škoro je, s obzirom na svoju vezu s tadašnjom djevojkom, kasnije bračnom družicom, vrlo često nastupao u klubovima po Chicagu, Pittsburghu i Clevelandu, koji su bili izrazito protuhrvatske orijentacije i govorio loše o Hrvatskoj.
Nakon što je počeo rat, gospodin Škoro je bez da je o tome obavijestio Sekretarijat za narodnu obranu, bez da je dobio dozvolu, otišao u Ameriku, osobno sam progovorio onog trenutka kada sam shvatio da gospodin Škoro, hajde neću reći laže, nego ne govori istinu, ne može biti predsjednik Republike osoba koja je vojni dezerter, a predsjednik Republike je među inim i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske, da takva osoba ne samo da ne zaslužuje, nego ne može to biti, citati su zbog kojih je Škoro tužio Olujića koji je za odvjetnika angažirao Filipa Glavaša, sina Branimira Glavaša.
Škoro se žali da mu je Olujić navedenim riječima povrijedio ugled, čast, dostojanstvo, ime i privatnost osobnog i obiteljskog života. Uslijed svega »trpi duševne boli, nelagodu, pritisak okoline u kojoj živi i boravi«, a naročito je na njega veliki pritisak javnosti zato što je poznata osoba i aktivan političar, lider jedne stranke.
– Nakon te emisije imam brojne probleme u svakodnevnoj komunikaciji s poslovnim kolegama, stranačkim kolegama, članovima stranke, cjelokupnom javnošću, prijateljima, rodbinom te mi je navedenim objavama narušen kredibilitet i slika u javnosti.
Moram se stalno opravdavati da takve izjave nisu točne, a što je pojačalo nervozu i stalan osjećaj nelagode i psihičke probleme, iscrpno je Škoro opisao kako je Olujićev intervju djelovao na njegov osobni i politički život.
Pročetnička organizacija– Škorina supruga je bila članica folkornog društva srpskih iseljenika u SAD-u, nastupala po srpskim zavičajnim okupljanjima i objavljivala tekstove u Amerikanskom Srbobranu, čiji je izdavač Srpski narodni savez, poznat kao organizacija koja promovira četništvo i veliča Dražu Mihailovića, ističe se u Olujićevom podnesku kojim osporava Škorinu tužbu. |
Iz razloga što mu je Olujić, mjesec i pol dana prije parlamentarnih izbora, nanio veliku političku štetu, Škorin je zahtjev da mu to nadoknadi sa 100 tisuća kuna.
Olujić se u odgovoru na tužbu pozvao na pojedine svjedoke koje namjerava pozvati i na suđenje, kao i na javne izvore, neke novinske tekstove i intervjue. O tome gdje je Škoro bio početkom devedesetih sam je, napisao je, govorio i u rujnu prošle godine gostujući na N1 televiziji.
Brojni svjedoci
Prepričao je da je u njihovoj emisiji Pressing rekao da se sa Škorom sreo u travnju 1990., u osječkoj Tvrđi, gdje je popularni zabavljač moderirao predizborni skup Koalicije narodnog sporazuma. Stoga je »izrazio rezerve« prema Škorinim tvrdnjama da je u SAD-u kontinuirano boravio od 1989. do 1992.
Nadalje, Olujić je u Pressingu otkrio da je Bernard Luketić, predsjednik Hrvatske bratske zajednice, najsnažnije hrvatske iseljeničke organizacije u Americi, preko tadašnjeg ministra obrane Gojka Šuška prenio predsjedniku Franji Tuđmanu »informacije o Škorinom protuhrvatskom djelovanju u SAD-u« odnosno »protivljenje hrvatskih iseljenika mogućnosti postavljanja Škore za diplomatsko-konzularnog predstavnika u SAD-u«.
O ovome Olujić ima saznanja jer je tada bio predstojnik Ureda za nacionalnu sigurnost. On u svom odgovoru na tužbu tvrdi i da je Luketić o svemu spomenutom, uz prisustvo Zlatka Kramarića i Branimira Glavaša, pričao u prosincu 1995. u Osijeku, gdje je došao kako bi mu povodom obilježavanja Dana grada bila uručena povelja počasnoga građanina.
Olujićevi će svjedoci biti i Vladimir Šeks i aktualni gradonačelnik Osijeka Ivica Vrkić, koji je u svibnju u intervjuu Jutarnjem listu izjavio da je Škoro »utekao u Ameriku kada je Franjo Tuđman došao na vlast, što mi iz Osijeka znamo«.
Olujić naziva Škoru borcem za bolju vlastitu prošlost, pa, tvrdi, zbog toga prikriva »politički aktivizam u Savezu socijalističke omladine osamdesetih godina, kada je kao poznati društveno-politički radnik obnašao dužnost predsjednika Komisije za kulturu Općinske konferencije SSO Osijeka«, kao i »etničko podrijetlo svoje bračne družice Kim Ann Škoro dj. Luzaich, što je Luketić dovodio u vezu s njegovim protuhrvatskim djelovanjem u SAD-u«.
