Igor Tabak, analitičar portala Obris, obrana i sigurnost, također sa zanimanjem prati aktualnu aferu i uhićenje Dragana Kovačevića, predsjednika uprave JANAF-a.

– Hrvatska već dulje vrijeme ima problema s korupcijom, a to je prepoznato i u novom izvješću SOA-e. U tom je dokumentu navedeno i da se SOA intenzivno bavi sigurnosnim provjerama, a u ovom se slučaju otvorilo pitanje je li Dragan Kovačević prošao provjeru kako bi u veljači bio ponovno imenovan za predsjednika uprave JANAF-a. Očekivao bih da su državna tijela međusobno dovoljno koordinirana tako da onaj tko radi provjeru može odmah dići crvenu zastavicu za nečije takvo imenovanje.

​Čudna situacija

Premijer Andrej Plenković rekao je prvo da je Kovačević bio provjeravan, a idući dan da to nije radila SOA. Ali, tko god da je obavio tu provjeru, dao je zeleno svjetlo za Kovačevića, ustvrdio da nema prepreke da on dobije novi mandat na čelu JANAF-a.

– Prilično je žalosno da u Hrvatskoj novinari, samo usporedbom podataka iz imovinskih kartica dužnosnika, ne nekim dubljim istraživanjem, uspijevaju rušiti ministre, a za očekivati bi bilo da se ovakve neugodno, potencijalno politički i društveno problematične, situacije otkriju ranije sustavnim provjerama, koje bi trebalo raditi za sva osjetljivija mjesta. Nevjerojatno je da je taj posao nekakvog elementarnog prosijavanja kadrova ostavljen medijima, pa se dužnosnici svako malo iznenade otkrivajući krivo proknjižene nekretnine, nepostojeća imovinska carstva.

Što zapravo reći o tome da je čovjek kojeg je policija već više mjeseci nadzirala i sumnjičila za primanja mita, uredno, nakon određene provjere, imenovan direktorom jednog važnog javnog poduzeća?

– Mogu jedino zaključiti da je ta situacija čudna i da traži ozbiljnu raspravu barem među nadležnima. Nakon neke točke, stvari postaju sramotne i kompromitantne. Ne samo za one koji su u korupciji nego i za kompletna državna tijela koja s ovim ne mogu izaći na kraj.

Predsjednik Vlade kao jedno od opravdanja navodi to da prave sigurnosne provjere predugo traju.

– To, s jedne strane, jest problem. Ali, činjenica je da kadrovski bazen iz kojeg cijela hrvatska politika regrutira svoje ljude ipak nije velik. Vrlo često isti ljudi mijenjaju pozicije ili pojedine dužnosti obavljaju u nekoliko mandata, pa stoga ne treba svaki put sve raditi iznova, kao kad se susrećete s potpunim nepoznanicama. No, očito je da ovaj sustav ima problema, bilo s obavještajne ili neke druge strane. Kad jedna vlada zbog afera u hodu izgubi niz ministara, jasno je da postoji problem provjere kadrova prije njihovog imenovanja.

Ali, što da je SOA doista provjeravala Kovačevića?

– Onda bi važna bila interna komunikacija s ostalim dijelovima državne vlasti. Ostale institucije i službe morale bi im, makar ne ulazeći u detalje i ne ugrožavajući bilo kakvo postupanje, reći da postoji određena zadrška. Morale bi podignuti crvenu zastavicu i pritom se pozvati na diskrecijsko pravo. Bila bi to već velika stvar.

Sada, međutim, sustav ne funkcionira. Premijer tvrdi da on o istragama ništa ne zna i da to niti smije, provjere se obavljaju tek reda radi i onda je posljedica da Vlade za jednu ovakvu poziciju predlaže osobu koja je predmet policijske obrade.

– Nije u ovakvim slučajevima potrebno znati sve detalje, ključno je da postoji uhodani mehanizam kojeg dijelovi državnog aparata mogu za nekoga podići crvenu zastavicu, bez da se time kompromitiraju tekuće istrage.

Predsjednik Zoran Milanović tvrdi da je kao premijer znao osnove o ovakvim stvarima, pa da mu se Kovačević ne bi mogao dogoditi.

– Ne znam o tome ništa. U svakom slučaju, sređene države pokušavaju potencijalne kadrovske probleme identificirati prije nego što oni prerastu u skandal i pravosudno pitanje.

Plus za ravnatelja

I SOA bi tu trebala imati neku ulogu?

– Bilo bi mi to za očekivati.

Što vam novo izvješće SOA-e govori o toj službi?

– Ta su izvješća sve neredovitija, pa više nisu godišnja kao što bi to trebala biti. Ali, ipak su ona jedna dobra mjera transparentnosti i pokušaja otvaranja tog sustava prema javnosti. Obavještajne službe su nepotrebno predmet raznih mistifikacija. To je ozbiljan i za državu i društvo važan posao, u kojem ima stvari koje moraju ostati tajna, ali temeljni gabariti funkcioniranja SOA-e dobro se vide u ovom izvješću. Vojna agencija, VSOA, koja je ravnopravna SOA-i, puno je manje vidljiva i to je dosta velik problem. Malo žalosti što je, a to proizlazi iz izvješća, i SOA zadnjih godina bila zaokupljena hrvatskim predsjedanjem Vijećem Europske unije i aktivnostima koja su se vezala za to.

Ne mislite da su bili fokusirani na neke bitnije stvari?

– Mislim da je, prateći ovaj slučaj, teško to izvješće promatrati kao da afere »JANAF« nije bilo. Budući da se u izvješću opširno piše o metodama sigurnosnih provjera, o opsegu tog posla na godišnjoj razini, bilo bi logično da je taj mehanizam upozorio i na ovaj problem, a sada se tvrdi da on nije bio nadležan ili što već.

Na rad ravnatelja SOA-e Daniela Markića dosad u javnosti nije bilo naročitih primjedbi. Bio je tek onaj jedan slučaj kada se Mate Radeljić žalio da ga je o činjenici da će biti smijenjen s dužnosti savjetnika predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, obavijestio Markićev šef kabineta. Je li onda Markić dobar ravnatelj SOA-e?

– Već je činjenica da ta služba u posljednje vrijeme nije generirala skandale, veliki plus za njezinog ravnatelja. Nekad je SOA, ne zbog dobrih stvari, bila puno više u medijima. To se u Markićevom mandatu ne događa. On ne istupa često u javnosti, ali ostavlja dojam ozbiljne i stručne osobe, što je također pozitivno. Bilo je zamjerki da se SOA sve više ponaša kao novinska agencija, a da manje operativno djeluje, ali, bojim se, da kod nas ljudi često robuju sterotipima o obavještajnim službama. Ne može SOA biti popunjena sve samim pandanima Jamesa Bonda. Puno je danas pred njom zahtjeva i što se tiče kibernetičke sigurnosti i kad je u pitanju savladavanje tog mora dostupnih informacija. U obavještajnim službama puno je poslova stacionarnog karaktera koja traže specijalistička znanja i iskustvo.

Više od zrakoplova

Markić je i član povjerenstva koje vodi proces nabave borbenih zrakoplova, je li mu tamo mjesto?

– SOA je jedna od rijetkih organizacija koja je u to povjerenstvo dala svog čelnog čovjeka. Većina drugih delegirala je osobe nižeg ranga i to mi se čini kao bolje rješenje. Čelnik ipak ima dovoljno posla i u vlastitoj službi. Nadalje, problem je i što Markić, kao i supredsjedatelj povjerenstva Zvonimir Frka Petešić, osim hrvatskog ima i francusko državljanstvo, pa bi za očekivati bilo da će se izuzeti barem kada će se evaluirati francuska ponuda. Zasad se to ne može naslutiti.

Hoće li Hrvatska uspjeti kupiti borbene zrakoplove?

– To je jako neizvjesno. I druge su se zemlje našle u problemima tijekom ovakve nabave. Nabava aviona veliki je izazov i za ozbiljne i bogate države. Čitav niz je zemalja koje su u to krenule, pa zastale. Bilo je i država koje su se precijenile, pa, poput Austrije, nisu, zbog visine obrambenog proračuna, u stanju održavati operativnost nabavljenih aviona. Hrvatska, nažalost, u ovakvim poslovima ima izuzetno malo iskustva, što se obrane tiče s ovim je usporediva jedino kupnja oklopnih vozila Patria.

Prvi put je postupak nabave aviona vodio MORH, je li sada bolji model s ovim povjerenstvom?

– Nije jasno koliko je ovaj proces zapravo drukčiji. Opet si ministar obrane daje za pravo da komentira postupak koji je u tijeku i sadržaj pojedinih ponuda i prije isteka roka za njihovu predaju. Ključnu će ulogu, čini se, ipak imati Ministarstvo obrane, a ovaj posao nije samo vojno-tehnički, puno, puno je širi. Nadalje, kupuju se avioni, a ponovo izgleda da Hrvatska kupuje strateškog partnera, što radikalno otežava nabavu i karakteristike aviona gura debelo u drugi ili treći plan.

Koji bi onda kriterij za odabir ponude trebao biti glavni?

– Prekompliciran je ovo posao da bi ga se moglo svesti na samo jedan kriterij. U prošlom, neuspjelom, natječaju, objavljeno je kako će se bodovati pojedine kategorije, iako je bilo čudnih zaključaka, pa smo, primjerice, doznali da je Izrael veći hrvatski strateški partner nego SAD ili da su operativni troškovi 30 godina starog aviona manji nego novog. Sada se, međutim, ništa ne govori o bodovanju kriterija i to je loše. U drugim državama koje su posljednjih godina nabavljale avione, poput Danske, Bugarske, Slovačke, Nizozemske, Finske, javnosti je bilo dostupno beskrajno više podataka nego što je to u Hrvatskoj. Od samih specifikacija što se točno traži do, kasnije, jasnih rasporeda ispitivanja pojedinih ponuđenih aviona. Hrvatska je organizirala vlastita ispitivanja kod nabave oklopnih vozila, za takvo što u slučaju aviona nismo čuli, a velika je stvar kad se ne bira samo na papiru. Hrvatska javnost jako malo zna, a ne može baš sve biti tajna.

Predsjednik Milanović, ističući da on ionako neće odlučivati, već govori da bi trebalo prihvatiti američku ponudu.

– Odluku će donijeti Vlada, nakon što je povjerenstvo tehnički pripremi. Time je zatvoren krug ljudi koji potencijalno mogu biti u sukobu interesa. Dok netko samo priča o svojim dojmovima i preferencijama, a ne sudjeluje u odlučivanju, to ne predstavlja utjecaj na natječaj. Novine mogu pisati što god žele, svi oni koji nisu u zatvorenom krugu sudionika postupka mogu preferirati koju god hoće ponudu.

U Hrvatskoj danas postoji konsenzus da je potrebno obnoviti ratno zrakoplovstvo, koliko to može olakšati ovu nabavu?

– Hrvatski je velik problem nedostatak dubljeg vojnog znanja i manjak javne rasprave o vojnim temama. Imamo vrlo malo stručnjaka za obranu i oni vrlo rijetko uspijevaju doprijeti do širih društvenih slojeva, kako bi se pokrenulo kontinuiranu, sadržajnu raspravu o obrambenim temama. Rijetko su tribine o tim temama, rijetki su stručni napisi, vojništvo kao struka ne postoji kao obrazovni smjer za civile, a u MORH-u bi mnoge stvari trebale biti civilne. U takvim je okolnostima jako teško pretresati ozbiljne teme kao što je nabava borbenih aviona. Hrvatska je došla do konsenzusa da nam oni trebaju, ali puno je još nepoznanica u njenim detaljima.

Čovjek koji (ne)pliva

​Kakvi su vam prvi dojmovi o novom ministru obrane Mariju Banožiću?

– Obranom se bavim 30 godina, a kad se pojavi ministar koji je u tu temu ušao tek ljetos, pa unatoč tome ustanovi da je ono što ja javno radim širenje laži i hibridno djelovanje, jako mi je teško komentirati tu osobu.

Da, Banožić je vaš portal kritizirao zbog pisanja o navodnoj privatnoj američkoj ponudi zrakoplova.

– Mi smo novinarskom metodom došli do teksta te ponude, provjerili smo je koliko je to bilo moguće i utvrdili da ona postoji. Hoće li ta ponuda biti podnesena, ja to desetak dana prije istekao roka nisam znao, kao ni bi li ona bila podobna ili povoljna. Sve je na tijelima koja provode natječaj i kako bi onda pisanje analitičara jednog portala, ili više medija, moglo utjecati na nekog tko za svoje odlučivanje na slobodnom raspolaganju ima cijelu državu i sve njene resurse?

Iz te perspektive, dakle, smatrate da je Banožić pogrešno krenuo.

– Mislim da je njegov pristup jako neozbiljan, a to je bilo vidljivo i kasnijim ministrovim sukobima s Uredom predsjednika i saborskim Odborom za obranu. Imali ste i situaciju u četvrtak kada se u Saboru raspravljalo o osnivanju Sveučilišta obrane i sigurnosti Franjo Tuđman, a ministar Banožić nije uspio odgovoriti niti na jedno postavljeno mu pitanje od strane oporbe. A kada je na red došlo Izvješće o obrani, najvažniji javni dokument MORH-a, ministar je svom bitno staloženijem i iskusnijem državnom tajniku prepustio da sudjeluje u toj raspravi, suprotno običaju da to ispred Ministarstva brani prvi čovjek resora.

Premijer Plenković procijenio je da mu je Banožić najbolje rješenje za resor obrane, u okolnostima kada Damir Krstičević više nije htio biti ministar.

– Apsolutno je neosporna ovlast mandatara da Vladu sastavlja po svojoj volji i vlastitim kriterijima. Druga je, međutim, stvar da bi za neka zahtjevna područja, za državna ministarstva kao što je obrana, koja obuhvaćaju teške i duboke teme, dobro bilo odabrati čovjeka koji u tome ipak pliva i prije nego što preuzme tu dužnost. Sadašnji ministar obrane s tom se temom prvi put sreo tek u srpnju. U četvrtak je još dobio i državnog tajnika, Branka Hrga, kojem će obrana biti jednako otkriće. No, to su političke odluke za koje se onda i snose posljedice. MORH je, nažalost, poznat kao resor koji političarima trga karijere.