Izbor Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika duboko je podijelio hrvatsku politiku. Vladajuća koalicija, uz dodatak dva saborska zastupnika minornih desnih oporbenih stranaka, tvrdi da je on najbolja osoba za preuzimanje DORH-a, dok predsjednik Zoran Milanović i praktično cijela opozicija osporavaju njegovo imenovanje. Među odvjetnicima, koji se javno očituju o Turudiću, međutim, nema takve polarizacije.

Rijetki su oni koji poput odvjetnika Davorina Karačića, odvjetnika bliskog političkoj desnici, negativno govore o kandidatu kojeg je Vlada odabrala za nasljednika Zlate Hrvoj Šipek. Nedavno je, primjerice, Vesna Alaburić rekla za naš list da je Turudić »dobar kandidat koji može u Državno odvjetništvo unijeti novu energiju«. Ante Nobilo također je uvjeren da on »ima znanja i energije i provest će što zamisli« te procjenjuje da se u HDZ-u varaju da će Turudić biti njihov čovjek na čelu DORH-a. Ni za Ljubu Pavasovića Viskovića nema dvojbe, »Turudić je stručan, neovisan i ima karakter vođe« i stoga je »najbolji kandidat«. I odvjetnik Branko Šerić je Turudićev veliki štovatelj. Prati on, naravno, sve što se posljednjih dana zbiva u vezi s njegovim imenovanjem, ali ništa od toga nije utjecalo na Šerićev blagonaklon stav prema Turudiću.

Stvar je u oprezu

– Mi odvjetnici želimo da u pravosuđu bude što više reda. Kao što se prema Zakonu o kaznenom postupku točno zna kada se, što i tko radi u sudnici i mimo sudnice. Ivana Turudića promatram kao profesionalca, kao suca koji je bio i praktičar i rješavao žalbene predmete u drugom stupnju i želimo samo da to bude preslikano na Državno odvjetništvo i buduće procese koji će se pokretati pod njegovom palicom, ništa više. Tvrdim da je nakon 2014. došlo do devastacije Državnog odvjetništva i u kvalitativnom i u kvantitativnom smislu. Koincidiralo je to s odlaskom Mladena Bajića s dužnosti. Mislim da su Bajić i Turudić ljudi sličnog, gotovo identičnog načina rada. Uvijek kažem za državnog tužitelja da se jednostavno treba osjetiti da on tuži, da kazneno progoni, a na nama odvjetnicima je da branimo dok sud odlučuje. Iz tog razloga glavni državni odvjetnik mora svoj posao raditi sa žarom, sa srcem, a ne, kao što se kaže, preko neke stvari. Kolega Turudić ima upravo to – stručnost i drčnost. Vjerujte mi, prevarit će se mnogi koji sada misle da će on nekome pogodovati. A, to što je Turudić društven čovjek, pa i ja sam, takvi smo mi Mediteranci. Stvar je isključivo u određenom oprezu, objasnio nam je Šerić zašto on podržava Turudićev prelazak sa sudačke dužnosti u DORH.

Slaže se s tezom premijera Andreja Plenkovića da je važno da u taj sustav dođe netko izvana, tko nikad nije obnašao državnoodvjetničku dužnost.

– Vrlo je važno da Turudić nije iz tog sustava, Državnom odvjetništvu je to itekako potrebno. Dosta je bilo puke reprodukcije unutar tog sustava. No, zbog toga se u DORH-u javlja snažan otpor u odnosu na Turudića. Oni se boje nekoga izvana, a za to uopće nema razloga. Prava, stručna osoba s karakterom nema se čega bojati. Siguran sam da u Državnom odvjetništvu postoji nekoliko osoba koje će mu pokušati podmetati nogu. Zato Turudić, po preuzimanju dužnosti, mora što prije postaviti prave ljude na prava mjesta. Mislim tu u prvom redu na njegov najuži krug, na šefove odjela, a posebno na ravnatelja USKOK-a, kojeg ni nema nego je vršiteljica dužnosti, ističe Šerić prve poteze koje bi, prema njegovom mišljenju, Turudić morao povlačiti u danima nakon što 26. svibnja zamijeni Zlatu Hrvoj Šipek.

Neće gledati kroz prste

On izrazito protivljenje lijevo-liberalne opozicije Turudićevom imenovanju povezuje s propašću u Saboru prijedloga predsjednika Milanovića da Zlata Đurđević postane predsjednica Vrhovnog suda. Tada je HDZ sa svojim saveznicima, a bile su to i stranke oporbene desnice, blokirao njezin izbor.

– U tom su slučaju jedni oponirali Zlati Đurđević, a sada drugi Ivanu Turudiću. Istina, nije on nikad krio simpatije prema HDZ-u i time je navukao na sebe takozvanu ljevicu, koja se rukama i nogama bori protiv Turudića. Ali, riječ je o čistoj politizaciji funkcije koja mora biti strogo profesionalna. Ako uzmemo u obzir svu četvoricu kandidata, Turudić je nesumnjivo među njima najbolji. Ponavljam, mnogi pogrešno prognoziraju da će on nekome ići na ruku, konkretno većinskoj stranci u parlamentu koja ga je izabrala. Mnogi se u HDZ-u nadaju da će Turudić nekome gledati kroz prste, ali i oni se varaju. Dovoljno ga dugo znam, dugo već i surađujemo, pa mogu zaključiti da neće biti tako, naglašava Šerić.

Nemoguće je ne zapitati se jesu li ovakve pohvale odvjetnika upućene Turudiću posljedica pragmatizma, želje da se ne zamjere čovjeku o čijim će odlukama ubuduće ovisiti status njihovih branjenika. Šerić tvrdi da nije to u pitanju.

– Neće baš postupanje prama našim klijentima ovisiti o Turudiću, nego o njegovim uredujućim zamjenicima. Jedino u situaciji ako oni idu na takozvani referet, na kolegij ili kod neposrednog višeg tužitelja koji je šef, županijski ili općinski odvjetnik, onda idu po uputu. Međutim, treba dovesti do toga da državni odvjetnici budu što je više moguće samostalni u osnovnim okvirima koje postavlja glavni državni odvjetnik. Događalo se da taj zamjenik misli da kada je istraga dovršena, optužnica potvrđena da je time njegov posao gotov. E, nije. Turudićeva će zadaća biti da ih usmjerava u tom pravcu, čim izgubi konce, onda je gotov, onda je devastacija, upozorava odvjetnik Branko Šerić.