Foto arhiva, screenshot HRT
Strahotne detalje Kornatske tragedije Frane Lučić prvi je put javno iznio kao svjedok na suđenju bivšem vatrogasnom zapovjedniku Draženu Slavici 2011. godine
RIJEKA Jedini preživjeli vatrogasac iz kornatske tragedije Frane Lučić danas je dobio sudski spor radi naknade štete protiv grada Šibenike i Republike Hrvatske. Prema nepravomoćnoj presudi zagrebačkog Općinskog radnog suda dužni su mu isplatiti 1,75 milijun kuna i uz to nadoknaditi dosadašnje i buduće troškove tuđe pomoći i njege, izgubljene zarade te poboljšane prehrane.
Tišnjanski vatrogasac Frane Lučić spor je dobio nakon više od dvanaest godina od tragedije u kojoj je tijekom rutinske intervencije gašenja požara na otoku Kornatu poginulo 12 vatrogasaca iz Šibenika, Vodica i Tisnog, dok je on preživio, ali s višestrukim ozljedama.
Strahotni detalji
Strahotne detalje Kornatske tragedije Frane Lučić prvi je put javno iznio kao svjedok na suđenju bivšem vatrogasnom zapovjedniku Draženu Slavici 2011. godine. Prepričao je sate užasa u kojima su spaljeni, previjajući se od bolova, čekali pomoć koja nije stizala.
Frane Lučić naveo je da su u DVD-u Tisno 30. kolovoza 2007. godine u 11,59 sati dobili dojavu za požar na Kornatu te im je rečeno da u Šibenik pošalju pet ljudi. Kako im je nedostajalo vatrogasaca, s Franom Lučićem, Tomislavom Crvelinom i Antom Crvelinom u automobil se ukrcao i maloljetni Marko Stančić koji je, veli, zvao majku da je pita može li na Kornat na što je ona negodovala i kazala da se javi ocu.
Ne zna je li Marko ocu kazao da ide helikopterom ili samo na požar ali im je nakon razgovora rekao da može ići s njima. Kako im je nedostajao još jedan vatrogasac, s njima je krenuo i civilni ročnik Josip Lučić. U Šibeniku ih je ispred helidroma u vojarni Bribirskih knezova dočekao Dražen Slavica.
Tri bezuspješna pokušaja
– Ivica Crvelin je negodovao zašto moraju ići i on i sin Ante rekavši zašto da oba iz kuće stradaju. Poslije im je Slavica, kako sam čuo, rekao da ne želi o tome raspravljati. Mene i Marka Stančića pitao je jesmo li položili za desant. Rekao sam mu da smo godinu prije vježbali samo kako ući i izići iz helikoptera da nas ne zahvati elisa, a on je odgovorio da nije to to. Ja sam mu rekao da pita Marka jer on to sigurno nema. No, samo su se pogledali i Marko je ušao u helikopter – kazao je Lučić.
Prepričavajući cijelu kronologiju, dolazak na Kornat, razdvajanje skupina, bezuspješna tri pokušaja pilota helikoptera da se spusti kod kruške s vodom i na koncu iskrcaj posljednje 13-orice vatrogasaca oko kilometar dalje od planiranoga, uslijedile su minute koje su ih dijelile od tragedije.
Iskrcali su se na kamenu ravan i krenuli prema mjestu gdje se trebala nalaziti kruška s vodom. Frane Lučić i Marko Stančić nosili su »patku«, pumpu za vodu. Po kamenitom terenu i jakom vjetru jedva su se kretali te su u više navrata gotovo pali na stijene. Lučić je u jednom trenutku pozvao Hrvoja Strikomana da pomogne Stančiću nositi »patku«, a on je otišao uzeti vreću sa vodom, hranom i rezervnim odjelima zbog čega je zaostao za grupom. Vatra im je bila na 30-ak metara udaljenosti, spuštala se niz brdo prema njima u obliku polukruga, a Lučić je ubrzo osjetio strašnu vrućinu, vidio je dim i spustio vizir od kacige.
Ajme, izgorio sam
– Okrenuo sam se nazad i počeo trčati. Osjetio sam stezanje vrata i obraza. Prema meni je trčao jedan vatrogasac, Tomislav Crvelin, i vikao da bacim vreću. To sam učinio. Vrućina je postajala sve jača i čuo sam huk vatre. Trčao sam koliko sam mogao preskačući kamenje, a onda mi je još jača vrućina spržila šake. Same od sebe su se deformirale, prsti iskrivili, vidio sam da neću moći pobjeći, okrenuo se i iza sebe vidio vatru koja je došla nakon 3-4 sekunde.
Kombinezon mi je izgorio do donjeg rublja, a čizme se deformirale i rastvorile. Uhvatio sam vikati »Ajme, izgorio sam, pomoć« – ispričao je. Kada je podignuo vizir od kacige vidio je na 15-ak metara udaljenosti Tomislava Crvelina, Josipa Lučića i Antu Juričeva Mikulina. Zapomagali su.
– Otišao sam gore do njih da budemo skupa. Bolilo me. Izvijao sam se. Bili smo strašno žedni. Pokraj nas je bila naprtnjača. Tomislav Crvelin je puzeći išao do nje pokušavajući je otvoriti. Onda je Ante Juričev dopuzao, tukao ju je kamenom da je raspara i izvadio boce s vodom koje smo popili za 20-ak minuta. Kada sam shvatio da pomoć ne dolazi sjetio sam se mobitela koji je ostao čitav. Nekako sam ga zglobovima uspio izvaditi. Spaljenih šaka, zubima sam utipkao 93 i stisnuo za zvati. Ali signala nije bilo. Pomoć nije dolazila. Čekali smo pomoć 5-6 sati – prepričao je Lučić izazvavši šok u sudnici.
Čelo do očiju crno
Dok su ležali i čekali pomoć preletio ih je helikopter no nije se zaustavio nego produljio u smjeru Dugog otoka.
Nije vidio na mjestu poginule vatrogasce. Samo dio ozlijeđenih.
– Tomislavu Crvelinu izgorio je kombinezon do donjeg rublja, čelo do očiju je bilo crno. Josip Lučić je sjedio okrenut leđima koja su mu bila gola, skroz crvene boje, opečena. Vrat mu je bio crven i crn, a oko pojasa mu je ostao dio kombinezona. Anti Juričev Mikulinu su izgorjele noge. Na prsima sam mu vidio majicu, odjelo mu je izgorjelo i komadi su s njega otpadali, a glava mu je bila na pola crna i crvena. Karlo Ševerdija je bio cijeli izgoren, Ante Crvelin cijeli crven, nije imao odjeće, kao da je bio gol. A na Marinku Kneževiću sam vidio jedino da su mu noge do koljena izgorjele.
Osim njih nikoga nisam vidio. Nisam znao gdje su drugi. U sebi sam govorio da se smirim da su sigurno tu negdje, živi – opisivao je na upit tužiteljstva stravične prizore dodavši da je, prema njegovoj procjeni, helikopter sa GSS-om stigao oko 18,45 sati te su ih najprije prebacivali u jedan maslinik, a potom su njega samoga na kraju ukrcali i prevezli u zadarski Zemunik gdje je stigao oko 20 sati, a onda još morao 5-10 minuta čekao kola Hitne pomoći do kojih je na koncu, naglasio je, došao pješke uz pomoć medicinskog osoblja.
Suđenje Slavici
Zbog stradavanja vatrogasaca na Kornatu 2007. sudilo se vatrogasnom zapovjedniku iz Šibenika Draženi Slavici no on je lani, 27. travnja u ponovljenom postupku na Županijskom sudu u Zadru po drugi put nepravomoćno oslobođen krivnje.
Šibensko Županijsko državno odvjetništvo u žalbi protiv te presude kojom je Slavica oslobođen krivnje za stradavanje vatrogasaca, predlaže da Vrhovni sud prihvati žalbu i ukine pobijanu presudu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odluku.
