ZAGREB – Šanse da doživite mirovinu u Hrvatskoj prilično su niske u odnosu na veći dio Europe. Prema novom EHCI indexu za 2018. godinu, Hrvatska je ušla u donju trećinu država, plasiravši se na 12. mjesto od ukupno 35. Dok su se mnoge države popravile, mi ne mičemo s mrtve točke, pa su tako po smrtnosti ispod 65 godina samo države južnije i istočno od nas, na primjer Crna Gora, Srbija, Sj. Makedonija, Mađarska, Bugarska…

Ispred nas su, s druge strane, redom sve zapadnoeuropske države, ali, zanimljivo, i Albanija, gdje se ipak živi nešto dulje nego u Hrvatskoj. To vjerojatno ima veze s pojavnošću visokog tlaka, po čemu smo četvrti u Europi, iza Estonije, Latvije i Bugarske, jer je krug država u kojima se kraće živi otprilike isti kao i popis država čiji stanovnici najviše pate od visokog tlaka. Hipertenzija, poznato je, vodi u kardiovaskularne bolesti i vodeći je uzrok smrti u Hrvatskoj i velikom broju zapadnih zemalja.

Niska stopa suicida

Radi li se samo o koincidenciji ili je veza uzročno-posljedična teško je reći, no sve su te države gdje je teško dočekati mirovinu u vrhu ljestvice EHCI indexa po podmićivanju liječnika. Hrvatska se u »plaćanju ispod stola« za bolju zdravstvenu uslugu smjestila na 11. mjesto na ljestvici, a uz nas su opet zemlje regije, te Latvija, Litva i Poljska. Ohrabruje da smo u gornjoj trećini ispitivanih država zahvaljujući niskoj stopi suicida, dok bitno lošije od nas stoji većina zapadnih zemalja, uključujući vrlo loš Portugal i Nizozemsku.

Života nas koštaju i prometne nesreće: Hrvatska je četvrta u Europi i regiji po stopi smrti u prometnim nesrećama. Lošije od nas su samo Rumunjska, Albanija i Grčka. Daleko sigurnije je voziti se, recimo, Slovenijom ili Srbijom, dok su u pogledu sigurnosti u prometu najuspješnije sjevernoeuropske države poput Norveške, Švedske, Danske, Irske….

Zabrinjavajuće stojimo kad je riječ o superbakterijama. Učestalost MRSA infekcija rezistentnih na antibiotike u našim je bolnicama »u crvenom«: gotovo 30 posto ili svaka treća infekcija koja se pojavi u bolnici otporna je na antibiotike, što znači da se vrlo teško liječi i ima visoku smrtnost. Učestalost takvih infekcija trostruko je viša nego u susjednoj Sloveniji, četverostruko viša od one u Austriji, a deset puta veća u odnosu na Švedsku ili Norvešku.

Čekanje na liječenje

Preživljenje raka u Hrvatskoj, potvrdilo se još jedanput, vrlo je loše i jedva da prelazi 50 posto oboljelih. Za to je bez daljnjeg zaslužno predugo čekanje na liječenje: unatoč uvođenju prioritetnih listi čekanja za teške bolesti, vrijeme koje onkološki bolesnici provedu čekajući na terapiju u Hrvatskoj jedva je prihvatljivo, ispod je europskog prosjeka, a daleko ispred nas odmakle su ne samo države s velikim zdravstvenim budžetima, već i Srbija, Crna Gora, Bugarska i Češka.

Ipak, samo na Islandu i u Luxemburgu svi pacijenti oboljeli od raka terapiju dobiju u roku od 21 dana. Najgore je stanje u Mađarskoj, gdje u tom roku na red za liječenje dođe tek nešto više od 50 posto pacijenata. Takva situacija i ne čudi, s obzirom da je vrijeme čekanja na CT pregled u Hrvatskoj gotovo najduže među 35 država Europe i regije. Dijelimo zadnje mjesto sa Slovenijom, jer se i tamo, baš kao i u našim bolnicama, na CT čeka najmanje 21 dan, dok se u Finskoj, Švicarskoj i Bugarskoj čeka gotovo dvostruko manje. Brojne su države lani popravile svoje mjesto na ovoj ljestvici, ali Hrvatska se u pristupu pacijenata pretrazi koja je osnov dijagnostike onkoloških bolesti nije ni pomakla s mjesta.