ZAGREB – Svaka treća jednoroditeljska obitelj u riziku je od siromaštva, svaka peta živi u podstanarstvu, a obitelj sa samo jednim roditeljem ima značajno niže prihode od dvoroditeljskih obitelji pa je često prisiljena zadužiti se već i za podmirenje osnovnih životnih potreba kao što su režije, lijekovi ili školska oprema, pokazala su istraživanja predstavljena na jučerašnjoj konferenciji Znanost susreće regije: »Skrivene među nama – jednoroditeljske obitelji« u organizaciji Grada Zagreba i Europske komisije.
Kad je riječ o svim kućanstvima s djecom, njih 14 posto u Hrvatskoj nalazi se u riziku od siromaštva, dok je kod obitelji sa samo jednim roditeljem koji skrbi o djeci u tom riziku njih čak 30 posto. Siromaštvo je, kažu statistike, četiri puta veće u jednoroditeljskim obiteljima, koje najčešće podrazumijevaju samohrane ili razvedene roditelje. Osim toga, te su obitelji često izložene stigmatizaciji. Istraživanje provedeno lani u Zagrebu pokazalo je da su prosječna mjesečna primanja po članu kućanstva u obitelji s dva roditelja 3.643,21 kunu, a u obiteljima s jednim roditeljem 2.817,65 kuna. U podstanarstvu živi 20 posto obitelji s jednim roditeljem, a dvoroditeljskih obitelji samo pet posto, istaknula je prof. dr. Olja Družić Ljubotina sa Studijskog centra socijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu.

Materijalna deprivacija

– Roditelj koji sam brine o djeci vrlo često ih ne može uključiti u dječji vrtić, ona nemaju vlastiti ležaj, ne mogu dobiti novu odjeću, igračke, bicikl. Zbog materijalne deprivacije roditelj često nema novca za lijekove koje plaća sam, poput onih za snižavanje temperature, sirupe za kašalj, na poslu mu se postavljaju uvjeti tipa »ako ti se dijete razboli, letiš«, a samohrane se majke u vrtićima stigmatizira, pa tako mama čije dijete ima subvencioniran smještaj u vrtiću i plaća ga 50 kuna, mora po njega doći prije ručka jer »za 50 kuna ne može dulje boraviti u vrtiću«, ilustrira Družić Ljubotina.
Roditelji koji sami skrbe o djeci češće kasne s plaćanjem najamnine, režija, kredita, rjeđe mogu svojoj djeci priuštiti tjedan dana odmora izvan kuće, rjeđe na meniju imaju obroke koji sadrže meso, ne mogu podmiriti neočekivane financijske troškove, rijetko voze automobil, a štede na potrošnji vode, plina, struje… Istraživanja govore da su takve obitelji prisiljene češće posuđivati novac za najosnovnije svakodnevne potrebe, ili pak prodati ili založiti nešto od imovine. Nerijetko djeci moraju uskratiti odjeću, školski pribor, proslavu rođendana ili izvannastavne aktivnosti, iako se ne radi o siromašnim obiteljima.

Emocionalne posljedice

Takvi roditelji, a u više od 80 posto slučajeva radi se o majkama, prisiljeni su istodobno raditi i po dva, tri posla kako bi uspjeli pokriti osnovne životne troškove. Emocionalne su posljedice neminovne, pa se češće od prosječnog roditelja koji tu dužnost dijeli s partnerom, osjećaju ljuto, ogorčeno, potišteno i zabrinuto, a nerijetko i posramljeno jer djetetu nešto nisu uspjeli priuštiti.
Broj jednoroditeljskih obitelji u Hrvatskoj raste jer je sve više onih koji se odlučuju na razvod ili na samostalno podizanje djeteta. Unatoč tome što ih je sve više, sustav takve obitelji i njihove probleme ne prepoznaje, niti im daje potrebnu podršku, upozorava Romana Galić, pročelnica Ureda za socijalnu zaštitu Grada Zagreba. Financijske teškoće glavni su uzrok roditeljske depresivnosti, a depresivniji roditelji pružaju djeci manje podrške, imaju niže zadovoljstvo životom i općenito lošije zdravlje. Boje se nezaposlenosti, boje se za budućnost svoje djece, a svaki deseti samohrani roditelj boji se da će se razboljeti ili umrijeti prije nego dijete bude sposobno brinuti o sebi, govore istraživanja. Za djecu, zbog loših materijalnih uvjeta, život u takvoj obitelji znači potencijalnu opasnost od osuđenosti na život u siromaštvu, veći rizik nižih obrazovnih ishoda i ispadanja iz obrazovnog sustava.
– Nažalost, naša socijalna politika u fokus je stavila osobe starije životne dobi, osobe s invaliditetom i osobe u riziku od siromaštva, iako je broj obitelji s jednim roditeljem u porastu. U Hrvatskoj ih je u 2011. bilo 17 posto, a u Zagrebu 19,5 posto, navela je Galić. »Udio starijih porastao je sa 17 na 20 posto, a zanemarili smo skupinu u kojoj čak 30 posto osoba živi u riziku od siromaštva«, dodala je.