ZAGREB – Zagrebačko sveučilište pred velikom je promjenom: novi zagrebački rektor, Stjepan Lakušić, s jučerašnjim je danom obilježio početak svog mandata, a danas bi njegov prijedlog imenovanja novih prorektora na izvanrednoj sjednici trebao natpolovičnom većinom potvrditi Senat Sveučilišta u Zagrebu.

Akademska zajednica sada je u iščekivanju promjena koje bi novi čelnik trebao donijeti, nakon osmogodišnje vladavine rektora koji je za sobom ostavio brojne repove.

Lakušić je na čelo našeg najvećeg sveučilišta došao s mjesta dekana Građevinskog fakulteta te u mirovinu ispratio svog prethodnika, Damira Borasa, koji je sveučilište vodio od 1. listopada 2014. godine. Novom rektoru mandat traje četiri godine, do rujna 2026. Smjena na čelu zagrebačkog sveučilišta označila je kraj uvjerljivo najkontroverznije upravljačke ere, koja je pod Borasovom palicom trajala punih osam godina i izazvala otpore, prosvjede i štrajkove profesora i studenata s više visokoškolskih ustanova. Problemi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje su upravljačka kriza i sukob s rektorom trajali godinama, sada su bar naizgled riješeni, dok Hrvatske studije, drugu sastavnicu čiji su studenti i profesori prosvjedovali zbog niza nepravilnosti, upravo češljaju nadzornici Ministarstva znanosti i obrazovanja.

Hoće li Borasovim odlaskom Sveučilište u Zagrebu ući u mirniju fazu, i biti usmjerenije podizanju kvalitete i međunarodnog rejtinga, boljoj povezanosti svojih studija s gospodarstvom, hoće li biti spremnije prilagoditi se novim okolnostima u kojima je studenata sve manje, a neki studijski programi studentima posve nezanimljivi, i hoće li s ratne noge u odnosima s Ministarstvom znanosti i obrazovanja prijeći u suradničku fazu pokazat će se u narednim mjesecima i godinama.

Jedna od bitnih tema koje čekaju novog rektora odnosi se na transparentnost i kontrolu trošenja državnog novca na sveučilištu. Dosadašnji rektor, poznato je, oštro se suprotstavljao bilo kakvim pokušajima da se pojača nadzor države nad trošenjem javnog novca, pozivajući se na autonomiju sveučilišta. Istodobno, događalo se da plaćama probiju dopušteni mjesečni iznos, a na nekim su fakultetima zabilježena enormna zapošljavanja novih djelatnika. Više pokušaja provedbe upravnog nadzora nad poslovanjem sveučilišta palo je u vodu jer je bivši rektor uporno odbijao surađivati s resornim ministarstvom i oglušivao se o svaki zahtjev da dostavi potrebnu dokumentaciju. I novi Zakon o znanosti i visokom obrazovanju za Borasov je tim iz istih razloga bio potpuno neprihvatljiv, jer traži veću transparentnost trošenja javnog novca i veće ovlasti države u nadzoru potrošnje u sustavu visokog obrazovanja, pa je tako jedino zagrebačko sveučilište Fuchsovoj reformi sustava dalo negativnu ocjenu.

Na novom je rektoru Lakušiću tako danas zadatak postaviti Sveučilište u Zagrebu na nove temelje: surađivati u pregovorima o prvim programskim ugovorima kakve predviđa Fuchsov zakon, a donose novi način financiranja sveučilišta te dopustiti državi da ima onoliko kontrole koliko je imaju i druge europske države nad svojim sveučilištima u koja ulažu javni novac.