Urbanizirana područja poput gradova koji imaju više temperature za čak 3-5 C od udaljenijih područja zovu se toplinski otoci. I unutar samih gradova mogu biti velike razlike u toplinskim stresovima, pa su u Zagrebu primjerice rađena mapiranja i neka područja s manje zelene infrastrukture bila su i do 4C toplija.

Zato je urbano ozelenjavanje vrlo važno. Treba i što više štititi prirodne gradske šume i spriječiti njihovo cjepkanje, poručili su iz udruženja građanki i građana za zaštitu okoliša i prirode te promicanje održivog razvoja – Zelena akcija.

Ozelenjavanje urbanih površina važna je i nužna strategija za povećanje otpornosti gradova na klimatske promjene, posebno sve učestalije i dugotrajnije toplinske valove.

U nedostatku prirodnih, neke države, poput Francuske, sade tzv. džepne šume kojima se pokušava imitirati one prirodne, no manje su učinkovite u ublažavanju klimatskih promjena od prirodnih šuma.

Ozelenjavanje krovova

Osim sadnje stabala i biljaka, važno je i ozelenjavanje krovova.

– Time se ne ublažavaju samo vrućine, već se smanjuje potreba za energijom, zbog bolje izolacije zgrada i smanjuju s poplave jer se usporava otjecanje oborinskih voda. Ne treba zaboraviti na druge klimatske ekstreme poput jakih oluja i poplava.

Zato je bitno da gradovi budu planirani kao spužve i da imaju tzv. kišne vrtove koji pomažu u odvodnjavanju. Primjerice, Pula je prvi takav grad u Hrvatskoj gdje su prošle godine realizirani kišni vrtovi na 10 lokacija.

Ključno je da zelena infrastruktura bude dio planiranja razvoja gradova, a posebno prostornog planiranja. Trenutno je problem u Hrvatskoj što se malo strateški planira, a više se rade izmjene i dopune prostornih planova, rekla je Marija Mileta iz Zelene akcije.

Osim što mogu ohladiti okolinu za 4C, područja sa zelenom infrastrukturom poboljšavaju i kvalitetu zraka i doprinose smanjenju emisija ugljičnog dioksida (CO2). Prirodne su šume svakako učinkovitije, no u nedostatku istih, treba saditi i one umjetne kao i parkove.

Klimatska skloništa

No, zelena infrastruktura ili urbano ozelenjavanje, kao mjere prilagodbe na klimatske promjene, samo su flaster ako nisu praćene ozbiljnim smanjenjem emisija sakelničkih plinova kroz postupno napuštanje korištenja fosilnih goriva.

– Nažalost, trenutno vidimo suprotno. Gradovi bez dovoljno zelene infrastrukture, ali i rashladnih centara za ljude, poput tzv. klimatska skloništa, postat će vrlo nepovoljni pa i opasni po život. Najizloženiji su beskućnici, ne samo ljeti, već i zimi.

Takva skloništa moraju biti javni prostori dostupni svima. Barcelona je, primjerice, od 2020. godine postojeću infrastrukturu (muzeje, knjižnice, obrazovne institucije, parkove) prenamijenila u takva skloništa tokom ljetnih mjeseci.

Imaju po jedno takvo sklonište na svakih deset minuta hoda. Zagreb je lagano ovog ljeta krenuo u tom smjeru, no to mora biti sustavno planirano te provođeno i u drugim gradovima.

Naime, Zadar i Rijeka su gradovi koji će u Hrvatskoj doživjeti najviši i najbrži rast vrućih dana, a imaju malo zelenih površima zbog sve brže urbanizacije, istaknula je Mileta.

Grad Zagreb je krenuo u akcije ozelenjavanja grada, pa je prošle jeseni i zime zasađeno 8.000 stabala, odnosno jedno stablo na svakih 100 stanovnika Zagreba. Osim toga, upravo je završena javna rasprava o Prijedlogu izmjena i dopuna Generalnog urbanističkog plana Grada Zagreba (GUP).

Džepne šume

U samoj Odluci o pokretanju postupka izrade izmjena i dopuna GUP-a, kao jedan od ciljeva stoji kako se neće dozvoliti prenamjena javnih zelenih površina u građevinske.

– To je pohvalno, jer su dosadašnje izmjene GUP-a bivše gradske uprave išle upravo u suprotnom smjeru. Ovim izmjenama i dopunama je površina javnih zelenih površina, u odnosu na postojeći GUP, povećana za 36 hektara što je red veličine 21 Park Stara Trešnjevka.

Zelena akcija je u svojim primjedbama i prijedlozima na izmjene i dopune GUP-a dodatno zatražila da se u najgušće naseljenim područjima grada, s obzirom na klimatske ekstreme, dodatno osiguraju prostori za realizaciju tzv. kišnih vrtova i džepnih šuma.

Naime, sadnjom stabala, grmlja i ostalih biljnih vrsta u kišnim vrtovima dodatno se povećava pročišćavanje oborinskih voda, smanjuju se toplinski otoci, povećava bioraznolikost, a sve skupa služi ublažavanju i prilagodbi klimatskih promjena, rekla je Mileta.

Kišni vrtovi

Pojasnila je kako funkcioniraju kišni vrtovi. Naime, oni djeluju kao prirodni sustavi filtracije, uklanjajući zagađivače i sedimente iz oborinskih voda. To smanjuje količinu onečišćujućih tvari koje ulaze u lokalna vodna tijela i štiti vodene ekosustave.

Dopuštajući kišnici da se infiltrira u tlo, kišni vrtovi ujedno pridonose obnavljanju podzemne vode čime se omogućuje dugoročno održavanje dostupnosti vode, osobito tijekom sušnih razdoblja.

Kišni vrtovi, kao dio sustava, nisu samo hidrotehničke građevine za zaštitu od poplava, već dio planskih rješenja i politika prilagodbe klimatskim promjenama te očuvanja bioraznolikosti i cijelog ekosustava, a kojeg su i gradovi dio.

– Kišni vrtovi se zato sastoje od nekoliko dijelova. Prvi dio je površinski sloj na kojem se sade biljke i stabla. Ispod njega nalazi se plodni zemljani sloj koji s biljkama pročišćava vodu te naposljetku ide drenažni sloj koji zadržava vodu i polako ju ispušta u podzemlje. Hoće li naši prijedlozi biti prihvaćeni, ne znamo, ali takve prostore smatramo nužnima, zaključila je Mileta.