Budislav Vukas, ugledni hrvatski stručnjak za međunarodno pravo, za razliku od mnogih stručnjaka, smatra da arbitražni sporazum pruža okvir za zaštitu hrvatskih interesa
RIJEKA Ni dan nakon što ga je hrvatska Vlada imenovala za hrvatskog člana arbitražnog suda koji će napokon odrediti granicu između Hrvatske i Slovenije, Riječanin Budislav Vukas, ugledni hrvatski stručnjak za međunarodno pravo, nije dobio odluku o imenovanju, niti ga je itko iz Banskih dvora o njoj obavijestio.
Za hrvatsku zastupnicu pred arbitražnim sudom ranije je imenovana Maja Seršić, predstojnica Katedre za međunarodno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu, koja je u četvrtak dobila i suzastupnicu Andreju Metelko Zgombić, šeficu odjela za međunarodno pravo Ministarstva vanjskih poslova.
Vlada je u četvrtak dala suglasnost i za sklapanje ugovora s britanskim odvjetničkim uredom Matrix Chambers, koji će biti uključen u stručni tim za pripremu sudjelovanja u arbitražnom postupku. Riječ je o poznatoj londonskoj odvjetničkoj kući, specijaliziranoj za arbitraže i medijacije, u kojoj radi i Cherie Blair, supruga bivšeg britanskog premijera Tonyja Blaira.
Vukas, međutim, zna da su u Vladi računali na njega za taj zahtjevan posao. Osim što je iza njega veliko međunarodno pravno iskustvo, Vukas i prema samom arbitražnom sporazumu ima puno povoljnije mišljenje od većine ostalih hrvatskih stručnjaka za međunarodno pravo. Dok je većina ostalih stručnjaka žestoko kritizirala arbitražni sporazum – Davorin Rudolf, Davor Vidas, Vladimir Ibler… – Vukas nije sudjelovao u napadima na Jadranku Kosor zbog arbitražnog sporazuma, vjerujući kako taj dokument pruža dostatan okvir za zaštitu hrvatskih interesa.
Temelj međunarodno pravo
»Arbitražni sporazum nije me prestrašio jer u njemu stoji da će granica između dvije zemlje biti određena u skladu s međunarodnim pravom. A međunarodno pravo nigdje ne zahtijeva bilo kakvu izmjenu u odnosu na granicu koja je postojala između Hrvatske i Slovenije za vrijeme bivše Jugoslavije. Dakle, granica je praktički određena«, kaže Vukas
Osim hrvatskog i slovenskog člana u peteročlanom arbitražnom sudu ostalu trojicu sudaca Zagreb i Ljubljana birat će s popisa predsjednika Europske komisije i europovjerenika za proširenje, na kojem moraju biti »priznati stručnjaci za međunarodno pravo«. Ako se pak Zagreb i Ljubljana ne budu mogli usuglasiti, s istog popisa birat će ih predsjednik UN-ovog Međunarodnog suda (ICJ) u Haagu.
Arbitražni sud odredit će granicu između Hrvatske i Slovenije na kopnu i moru, dodir (engl. junction) Slovenije s otvorenim morem te režim korištenja spornog morskog područja. Pri određivanju granice sud koristi međunarodno pravo, a pri odluci o slovenskom kontaktu s otvorenim morem, osim međunarodnog prava, i pravednost (ali ne i pravičnost iz načela ex aequo et bono, već pravednost kakvu podrazumijeva svaki sudski postupak), načelo dobrosusjedskih odnosa, kako bi se došlo do poštene i pravične odluke, koja će poštovati sve relevantne pravne okolnosti.
Pravo ne poznaje »junction«
Kao osnova za razgraničenje, podvlači Vukas, poslužit će izvješće Badinterove komisije, u kojem stoji da dotadašnje republičke granice postaju državne. »Ne očekujem nikakvo umanjivanje hrvatskog pomorskog područja, kao što se možda boje neki naši stručnjaci«, naglašava Vukas, koji ne spada među one koji misle da će odredba o dodiru Slovenije s otvorenim morem Hrvatskoj na kraju oduzeti više od stotinjak kvadratnih kilometara teritorijalnog mora.
1. Nakon potpisivanja hrvatskog pristupnog ugovora u prosincu, počinju teći rokovi iz arbitražnog sporazuma;
2. Do kraja sljedećeg mjeseca Hrvatska i Slovenija predlažu svoje arbitre u arbitražni sud, a u roku od godinu dana moraju predati memorandume, u kojima će iznijeti svoje argumente za rješavanje spora;
3. Arbitražni sud donosi odluku;
4. Najkasnije šest mjeseci nakon što dobiju odluku arbitražnog suda, Hrvatska i Slovenija dužne su je provesti.
»Termin ‘junction’ uopće ne postoji u međunarodnom pravu, niti je bilo kakvo oduzimanje hrvatskog teritorijalnog mora prema ovom sporazumu potrebno, jer i sadašnje stanje potvrđuje da Slovenija nema nikakvih problema s pristupom međunarodnim vodama preko hrvatskog teritorijalnog mora u režimu neškodljivog prolaska«, smatra Vukas.
Budislav Vukas je rođen u Rijeci, no zbog ljubavi prema pravu otišao je u Zagreb. Osim na Pravnom fakultetu u Zagrebu, Vukas je do odlaska u mirovinu predavao i na sveučilištima u Bostonu, Milanu, Ljubljani, Rimu i Bologni. Između 1996. i 2005. bio je potpredsjednik Međunarodnog suda za pravo mora u Hamburgu, koji je ovlašten za provođenje Konvencije o pravu mora i rješavanje problema na kopnu koji su usko vezani za more. Vukas je i ad hoc sudac na Međunarodnom sudu u Haagu, u tužbi Hrvatske protiv Srbije zbog genocida, kao i makedonskoj tužbi protiv Grčke koja se protivi upotrebi imena Republika Makedonija.
Sekolc slovenski član
Dok je hrvatski član arbitražnog suda imenovan odlukom Vlade, Slovenija je svog arbitra, Jerneja Sekolca, nedavno izabrala na javnom natječaju. Riječ je o mariborskom pravniku koji dolazi s mjesta potpredsjednika londonskog suda za međunarodnu arbitražu, a od sredine ove godine i član stalnog arbitražnog suda sa sjedištem u Haagu. Sekolca smatraju jednim od najiskusnijih slovenskih pravnika s međunarodnom reputacijom, no Vukas za njega nikad nije čuo: »Poznajem praktično sve slovenske stručnjake za međunarodno pravo, no ne i dr. Sekolca, koji je očito stručnjak iz neke druge grane prava«.
