Ne vodim točnu evidenciju, ali bio sam najmanje deset puta u Vukovaru, u Koloni ponosa i sjećanja, ali nikad kao danas nisam u njoj vidio toliko mladih ljudi. Da, svi smo mi veterani ovdje, Vukovar i Škabrnja se ne propuštaju jer osjećaji koji se rađaju na tim mjestima nenadoknadivi su, ali dodatni, na neki način toliko očekivani, ponos u meni je danas probudila upravo ta slika mladosti koja je silno dominirala. Ono što me također veseli, razgovarao sam s nekima od njih, njihove misli su oslobođene od političkih, bolje rečeno politikantskih konotacija.

Svjesna mladost

Hrvatska mladost naprosto zna tko je i uz koju žrtvu oslobodio domovinu i učinio njezine temelje stabilnima, istaknuo nam je umirovljeni brigadir Marinko Žuža, predsjednik Zajednice udruga iz Domovinskog rata Primorsko-goranske županije koji je u Vukovaru ujedno bio i izaslanik župana Primorsko-goranske županije Zlatka Komadine.

– Mladima je jednako tako jasno da je upravo Vukovar jedna od najvažnijih karika slobode, tako da gradu i njegovim stanovnicima, kao i žrtvi koju je podnio, dolaze izraziti zahvalnost za bezbrižnu mladost koju žive. Kažem, uvijek Vukovar budi ta silno važna sjećanja, budi snažne emocije, osjećaj koji se nigdje drugdje ne može pronaći, ali sad, kad sam kao osoba koja je prošla sve od dragovoljca Domovinskog rata do časnika Hrvatske vojske i sudionika misija u Afganistanu, vidio ovu današnju mladost, uistinu mogu ustvrditi da sam baš – zadovoljan pa i sretan, rekao nam je brigadir Žuža.

Zajednica kojom predsjeda Žuža je zajedno s veteranskom udrugom iz Kastva organizirala dva autobusa kojima je u Vukovar doputovalo više od stotinu branitelja. Dakako, jer nema tog Dana sjećanja, nema te vukovarske kolone ponosa u kojoj nisu participirali članovi KN-a Armada.

Sve se pamti

I ove ih je godine bilo u jako, jako zapaženom broju, organizirano ih je stiglo 150, a veliki je broj kako njihovih pripadnika, tako i navijača Rijeke u grad na Vuki i Dunavu stigao automobilima i kombijima. Mnogi od njih i dan ranije kako bi odmorni dočekali svu silu emocija koje se pronalaze samo u Vukovaru. Neki su smještaj imali i u pedeset, pa i više kilometara udaljenim mjestima, najviše u Osječko-baranjskoj županiji. Upravo ta činjenica ističe ono što bi trebala biti najvažnija zadaća svih političkih struktura – stvaranje zajedništva u poštovanju žrtve koja je omogućila slobodu i put u društvo razvijenih država zapadne civilizacije.

– Upravo sam zbog toga sretan, zbog činjenice tako vidljive danas u Vukovaru da su tu mladi, a tu prvenstveno mislim na osobe rođene nakon Domovinskog rata, možda još i više one u novom mileniju, da je ta toliko željena tranzicija domovinskog ponosa i domovinske odgovornosti na jedan evidentan i specifičan način prenesena na našu mladost. Upravo ova mladost u koloni sjećanja i ponosa je ona koja jamči da do zaborava na sve što su naše generacije učinile, na važnost slobode i demokracije bez kojih nema baš nikakvog napretka, neće doći, zaključio je Žuža.

Mnogo je Riječana i stanovnika Primorsko-goranske županije posjetilo i Škabrnju.

Iz Rijeke su organizirano otišla čak četiri autobusa, a posebno je zanimljivo da su jedan ispunili isključivo učenice i učenici Prve hrvatske sušačke gimnazije koje je pak vodio njihov profesor povijesti, ujedno i istaknuti sudionik Domovnskog rata, Jakša Mlačić.

Oni su imali vrlo bogato strukturirano putovanje, istinski »sat povijesti« na konkretnim terenima, pa su tako prije Škabrnje zastali i u Lici, na mjestima stradanja 111. brigade u Oluji.

Učenici sami zaključuju i donose stavove

– U Škabrnji je bilo dostojanstveno, ponosno, a svakako je najbolji put prenošenja istine o Domovinskom ratu taj da se mlade, u našem konkretnom slučaju vodi na mjesta gdje je rat ostavio posebno jake, bolne tragove.

S druge strane, učenici su ti koji sami zaključuju i donose stavove o pojedinim povijesnim procesima koje smo im dužni jasno i precizno prenositi, pojasnio nam je Jakša Mlačić prigodom povratka iz Škabrnje nakon koje su učenici bili i u kraćem posjetu Zadru.

Dan sjećanja, dan ponosa, ali i dan zajedništva koje će, kako se čini, generacije koje dolaze konačno implementirati u hrvatsko društvo.