Ako je suditi prema državnoj statistici, razvodima braka najskloniji su Varaždinci, a najmanje Kninjani, dok je Rijeka među gradovima s najmanjom stopom razvoda u odnosu na broj sklopljenih brakova.

Podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS) za 2023. godinu govore, naime, da je u Varaždinu zabilježen najveći udio razvoda u odnosu na broj sklopljenih brakova, čak 49 posto. Lani je u tom gradu sklopljeno 130 brakova, a 64 braka okončana su razvodom.

Niže stope

Karlovac i Vukovar također bilježe visok udio razvoda, oko 45 posto, zatim Split s 42 posto, a slijede Osijek i Zadar s 39 posto razvoda u odnosu na broj novih brakova.

Gradovi poput Zagreba i Dubrovnika bilježe niže stope razvoda – Zagreb 26 posto, s Dubrovnik 22 posto, u Puli je to 21 posto, dok je u Rijeci stopa razvoda tek 14 posto u odnosu na broj sklopljenih brakova.

Razlozi ovakvih razlika među pojedinim dijelovima zemlje mogu biti različiti, od boljih gospodarskih uvjeta do stope zaposlenosti kao jednog od preduvjeta stabilnosti obitelji, pa do tendencija zasnivanja obitelji bez prethodnog sklapanja braka, što posljedično smanjuje moguću stopu razvoda.

U Hrvatskoj je svako peto dijete rođeno izvan braka, a to ukazuje na rast broja izvanbračnih zajednica, kao i rast udjela samohranih majki.

Demograf Anđelko Akrap ne smatra da je bolji životni standard ključan za bračnu stabilnost, već smatra da na trajnost bračne veze u nas u većoj mjeri utječe patrijarhalna okolina i odgoj.

– Na jugu, gdje je patrijarhalni element prisutniji, ljudi se manje rastaju. Žene trpe nevjeru, sve zbog obitelji. Na sjeveru je malo drukčije, jer su i stavovi liberalniji, smatra Akrap.

No, ne može se reći da su Istra ili Rijeka patrijarhalniji od ostatka Hrvatske zato što imaju manje razvoda. Razlog je dijelom u činjenici da se stanovnici ovog dijela Hrvatske teže odlučuju na brak.

Tako ovi krajevi bilježe bitno nižu stopu sklopljenih brakova na 1.000 stanovnika od ostatka zemlje – ta je stopa na razini Hrvatske u 2022. godini iznosila 4,7/1.000 stanovnika, najviša je bila u Vukovarsko-srijemskoj županiji – 6,0, a najniža u Istarskoj županiji – 3,4/1.000. U krajevima s više izvanbračnih zajednica ne čudi da je stopa razvoda niža u odnosu na ostatak zemlje.

Patrijarhalni elementi

Zbog činjenice da se sve manje brakova sklapa u Hrvatskoj, udio razvoda u odnosu na broj sklopljenih brakova raste, tumači Akrap. A i brakovi koji opstaju, često to nisu u pravom smislu.

– Obično se, dok su djeca sasvim mala, brak održava. Obično se rastavljaju parovi bez djece, zatim oni s jednim ili dvoje djece, a s troje djece bitno rjeđe.

Razvodi su također češći nakon što dijete napuni sedam godina i krene u školu, navodi demograf. U prosjeku, duljina braka prije rastave kreće se oko 15 godina.

No pitanje je, dodaje, i koliko u Hrvatskoj ima »praznih« brakova, gdje partneri žive zajedno radi ekonomske sigurnosti djece i svoje vlastite sigurnosti.

»To je formalni brak: svatko ide na svoju stranu, ali zbog djece ostaju zajedno. Jer smo ipak sredina gdje se drukčije gleda na djecu iz rastavljenih brakova.

Sve manje i manje, na sreću, ali ipak djeca se nakon razvoda osjećaju nesigurnija pa dio roditelja i o tome vodi računa«, veli Akrap.

Tu je, dodaje, naše društvo zadržalo patrijarhalne elemente u pozitivnom smislu, da se vodi računa o sigurnosti djece, no s druge su strane istraživanja pokazala da je materijalni i socijalni status djece iz rastavljenih brakova lošiji u odnosu na djecu čiji su roditelji zajedno.

U 2022. ukupno su sklopljena 18.074 braka, a za 88 posto vjenčanih bio je to prvi brak. U tu se zajednicu ulazi sve kasnije, pa je prosječna starost ženika pri sklapanju prvog braka 32 godine, a nevjeste 29 godina.

U istoj godini zabilježeno je i 4.808 razvoda. No iz toga se ne smije izvlačiti zaključak da se svaki četvrti brak razvede, jer radi se, podsjeća Akrap, mahom o brakovima koji su sklopljeni prije 15-ak godina.