RIJEKA  Proglašenje isključivog gospodarskog pojasa dobra je stvar, ali neće bitno promijeniti sadašnje stanje stvari po pitanju dviju najvažnijih stvari kada je riječ o gospodarenju morem i podmorjem Jadrana – ribarstva i istraživanja te eksploatacije nafte i prirodnog plina.

Zaključak je to koji se može izvesti iz izjava sugovornika s kojima smo razgovarali na ovu temu, ali i iz istupa vodećih hrvatskih političara, poput ministra vanjskih poslova Gorana Grlića Radmana koji u svim svojim izjavama tijekom proteklih nekoliko dana na ovu temu, zapravo nije uspio razjasniti što će se suštinski promijeniti u odnosu na dosadašnje stanje, osim činjenice da u hrvatskom gospodarskom pojasu više neće moći ribariti brodovi iz zemalja koje nisu članice Europske unije, niti je uspio razjasniti zbog čega Republika Hrvatska nije do sad proglasila isključivi gospodarski pojas, već je to učinila u trenutku kada se na taj potez odlučila Italija.

Burza ribe

Proglašenje gospodarskog pojasa najviše se tiče ribarstva na Jadranu, a ribari ovih dana pozdravljaju taj potez Vlade, iako uglavnom smatraju kako je to trebalo učiniti davno prije, još 2003. ili 2004. godine, kada se o tome intenzivno razgovaralo, što bi, smatra istarski ribar Daniele Kolec, znatno poboljšalo hrvatske pozicije u pregovorima o ulasku u Europsku uniju, pogotovo po pitanju slovenskih zahtjeva.

Daniele Kolec / Snimio Ivica TOMIĆ

– Gospodarski pojas trebali smo proglasiti tada. Ponajviše zbog pregovora s Italijom i Slovenijom, koje su blokirale takve pokušaje, a naša politika je popuštala pod pritiscima. Sami ribari imat će relativno malo koristi od ovog proglašenja, jer jako mali broj hrvatskih ribara je radio i u dosadašnjem ZERP-u, s obzirom na to da nemamo tako velike brodove za rad na otvorenom moru, a i zahtjevi po pitanju dozvola i opreme za rad na otvorenom moru su takvi da zahtijevaju velika ulaganja pa na tom dijelu uglavnom rade Talijani koji imaju puno veće brodove. Oni će i dalje moći ribariti u hrvatskom gospodarskom pojasu, a s obzirom da rade s većim brodovima i mrežama, tik uz granicu naših teritorijalnih voda, mi u Istri nemamo ni gdje ribariti kraj njih, izvan teritorijalnih voda, kaže Kolec, dodajući kako bi za hrvatske ribare, pogotovo one na sjevernom dijelu Jadrana, puno važnije bilo uređenje tržišta ribe, nego proglašavanje isključivog gospodarskog pojasa.

– Mi nemamo burzu ribe, a velik dio našeg ulova izvozi se u Italiju. Tršćanska burza ribe, iako Trst ima vrlo mali broj ribarskih brodova, godišnje zaradi 30 milijuna eura, dobrim dijelom trgujući ribom uvezenom iz Hrvatske, što je, recimo, više od proračuna Grada Umaga.

Riblji fond

Na takvim bi burzama trgovali i Talijani, Slovenci i pokoji naš trgovac, ali bi zarada ostajala u Hrvatskoj, kaže Kolec. Smatra kako bi Hrvatska u svom isključivom gospodarskom pojasu trebala proglasiti takozvanu »no take« zonu, odnosno zabraniti ribarenje.

– Tu sam ideju već iznio talijanskim kolegama. Ostali su malo zatečeni, ali nitko mi nije kontrirao. Rezultati bi bili fantastični, što se najbolje vidi na primjeru Jabučke kotline, gdje već nekoliko godina nema ribarenja, što je dovelo do značajnog oporavka ribljeg fonda i u okolnim vodama, kaže Kolec.

Ive Bočina, suvlasnik flote ribarskih brodova tvrtke Ugor iz Rijeke također smatra kako se domaćim ribarima ništa posebno neće promijeniti s proglašenjem isključivog gospodarskog pojasa, no smatra kako je dugoročno ipak dobro što u Jadran neće moći dolaziti ribarski brodovi trećih zemalja.

Ive Bočina / Snimio Ivica TOMIĆ

– Imamo primjere gdje dolaze veliki brodovi, s pogonima za preradu i zamrzavanje ribe, iz zemalja koje nisu članice EU-a. To više neće biti moguće i to je dobro za naš riblji fond. Uostalom, zašto ne zaštititi svoje. Ako netko iz zemalja izvan EU-a želi doći i loviti ribu u Jadranu, neka to i plati, a ne kao dosad, dođe i lovi kako ga je volja. O tome smo razgovarali i 2003. godine, ali bez političke volje, a tada je nije bilo, nije se moglo ništa riješiti. Jedini pravi zagovornik proglašenja gospodarskog pojasa tada je bio Tonči Tadić, održani su mnogi sastanci s ribarima u nadležnim ministarstvima, ali na kraju smo dobili ZERP, a ne gospodarski pojas. No, bolje ikad nego nikad, kaže Bočina koji se također zalaže za rješavanje pitanja burza ribe u Hrvatskoj kao jedno od najvažnijih za domaće ribarstvo. U Rijeci je svojedobno otvorena prva i jedina takva burza, no priča je završila gotovo prije nego li je počela, ostavljajući za sobom repove kaznenih prijava.

Nema curenja plina

– Istra i Kvarner izvoze puno ribe, a pokretanje ribarskih zadruga i burza ribe bilo bi dobro za sve nas. Ovako Talijani uzimaju nemale provizije i diktiraju cijene. To vam je situacija kao s drvom – izvozimo balvane, a kupujemo talijanski namještaj, kaže Bočina.
Po pitanju prava na istraživanje i eksploataciju nafte i plina u jadranskom podmorju neće se promijeniti ama baš ništa, ističe Želimir Šikonja, predsjednik Udruge naftnih inženjera i geologa.

Želimir Šikonja / Foto Darko JELINEK

– Prava na eksploataciju morskog dna i podzemlja ni dosad nisu bila upitna jer je još za vrijeme Jugoslavije s Italijom dogovoreno korištenje epikontinentalnog pojasa tako da je u svom dijelu Hrvatska i dosad imala isključivo pravo istraživanja i korištenja zaliha ugljikovodika, kaže Šikonja, dodajući kako smatra da bi, bez obzira na havariju plinske platforme Ivana D, bila šteta da Hrvatska to svoje pravo ne iskoristi.

– Svjesni smo da se događa energetska tranzicija s korištenja fosilnih goriva na alternativne izvore energije. Međutim, ona će trajati još desetljećima, a za to vrijeme, Hrvatska ima izbor – koristiti vlastite izvore nafte i plina ili ih uvoziti. Smatram da je korištenje vlastitih resursa ipak bolje rješenje. A što se tiče zabrinutosti za okoliš, pogotovo nakon potonuća Ivane D, moram naglasiti kako se u tom slučaju pokazalo da su svi sustavi koji su ugrađeni upravo zbog toga da se izbjegne onečišćenje okoliša u slučaju bilo kakvog kvara, nesreće ili nečeg trećeg, odradili svoju zadaću i nemamo curenje plina iz bušotine, kaže Šikonja.