Ivana Nataša Turković i Aleksej Orel prometnuli su se, ne iz potpune anonimnosti jer itekako su zbog svog kulturno-umjetničkog rada i društvenog angažmana bili poznati Puli i njezinim stanovnicima, zahvaljujući krajnje naelektriziranoj atmosferi što je pratila zadnje dane uoči otvaranja mjesta za referendumsko izjašnjavanje o budućnosti pulskog Lungomarea u – nacionalne heroje civilne scene Hrvatske.

Heroje jer vratili su nadu da je taj zamrli, »nevažni« dio našeg društvenog bića nije potpuno atrofirao, sve tamo do neprepoznatljivosti.

Nepokolebivi, jasni u svojim stavovima, silno odani poštivanju proceduralnosti i zakonitosti pokrenuli su i proveli referendum dimenzija oko kojih bi i mnogo jači, veći sustavi od njihove Inicijative za Lungomare itekako dvojili.

Alergični na politiku

Što ih je, kad su već bili tako dobro posložena ekipa, onda koštalo neuspjeha? S obzirom na to da se fantastičnim uspjehom može smatrati već i prikupljanje dovoljnog broja glasova, njih nešto više od 12 tisuća ili četvrtina od ukupnog broja stanovnika Pule s pravom glasa, kako je moguće da na samom refrendumu dobiju skoro dvadeset posto manje glasova, ispod deset tisuća?

Nije li logično da svoje protivljenje izgradnji hotela Valkane da najmanje onoliko građana koliko je podržalo i samo održavanje referenduma?

Tim više jer se situacija do same nedjelje 9. listopada toliko zaoštrila da bi bilo logično da lijepi, sunčani pulski dan izvuče i još koju tisuću onih koji su bili protiv turističke izgradnje u uvali i šetnici mnogih pulskih mladosti i ljubavi, mada možda u jednom rezerviranijem statusu? Propao je – zbog politike!

Stanovnici Hrvatske su »zahvaljujući« neprincipijelnosti, nesposobnosti, lopovluku, sebičnosti i brojnim oblicima spletkarenja postali »alergični« na sve oblike politike i sva izdanja političara.

Ne vjeruju više nikom ništa. Ni HDZ-u da je desni, ni SDP-u da je lijevi, baš kao ni IDS-u da je regionalan. Bježe od njih, okreću programe na televiziji, sve manje prate bilo što a da im imalo miriše na politiku.

Inicijativa za Lungomare je istina jasno dala do znanja kako je »nastala radi uključivanja Puležanki i Puležana u odlučivanje o namjeni jedne od naših zadnjih zelenih oaza uz more«.

»Nejasne okolnosti stjecanja vlasništva i od očiju javnosti skrivene promjene Urbanističkog plana uređenja vezane za namjenu šume i sportske zone neugodno su nas iznenadile.

Prenamjena iz sportsko-rekreacijske u turističko-građevinsku zonu ne smije nas ostaviti ni ravnodušnima ni malodušnima. Početak gradnje nepovratno otvara vrata daljnjim promjenama u cijelom području…

Investitori brinu samo o zaradi, dok je na nama da brinemo o kvaliteti života koja se tako dodatno narušava…

Inicijativa građana Referendum za Lungomare su isključivo savjesni građani grada Pule kojima je stalo«, navodi se u njihovom manifestu što uistinu oslikava stav jedne uljuđene, kulturne scene kojoj nije do maltretiranja krupnog kapitala, »keša« koji se iskrcava u milijunima.

Njima je samo do mira i šetnje. S psom ili bez njega, s djecom ili bez, baš onako lagano, bezbrižno s noge na nogu u ambijentu s kojim su srasle skoro sve generacije stanovnika Pule jer taj je dio grada u dominantno nepromijenjenom statusu desetljećima.

Sve je dobro krenulo, da bi se nakon osvajanja dovoljnog broja potpisa i definiranja datuma referenduma započelo naglašeno politizirati, političkim bojama bojati referendum.

Pojašnjavalo se kako su iza svega jedino politički interesi i osvetnička kampanja bivše predsjednice Gradskog vijeća Pule Dušice Radojčić.

Slabljenje vjere

«Pitanje je koliko će ljudi shvatiti da će njihovi glasovi isključivo biti iskorišteni u stranačkoj kampanji. Možemovci su shvatili da oni sa svojim imenima ne mogu proći i sad su odabrali novu taktiku.

Vidjeli ste kako su nestali prilikom skupljanja potpisa, pustili prostor Inicijativi građana, ali kad su se potpisi skupili onda su ih predstavili kao svoje.

Tako će pokušati i s referendumom neovisno o broju ljudi koji izađe. Ali da bi osvojili vlast u Puli moraju na izbore, i to sa svojim imenima, a to im se nikako ne sviđa«, tvrdio je gradonačelnik Filip Zoričić.

Došla je dakle politika, a dio je javnosti referendumski proces počeo doživljavati kao političku zanimaciju platforme Možemo!, stranke koja je zajedno s Nezavisnom listom Filipa Zoričića (NLFZ) nekoliko mjeseci činila osnovu pulske gradske vlasti da bi se, najviše zbog NLFZ-ovog stava po pitanju budućnosti tog dijela Pule i izgradnje Hotela Valkane, odlučila od vlasti odustati.

Možemo! i njihova čelna osoba Dušica Radojčić su se aktivno povezali s Inicijativom za Lungomare, uspjeli u pripremi referenduma da bi na kraju sve krenulo u lošem smjeru.

Jesu, skoro su sve stranke građane pozvale na referendum, pa tako i gradonačelnik Filip Zoričić, ali bez pretjerane sugestivnosti u tome.

Bilo bi naime poprilično politički glupo poručiti ljudima kako ne trebaju koristiti jedan od najdjelotvornijih alata demokracije.

Ali jednako tako dio je stranačkih čelnika jasno davao do znanja da je u aktualnom gospodarskom trenutku Pule silno korisno da netko uloži milijune i milijune u luksuzni hotel.

Naravno, kao to kod nas biva, u polemike su se počeli uključivati i određeni »neutralni« krugovi, organizirale su se tribine na kojima se primjerice dokazivalo kako je Rovinj, s tri superluksuzna hotela i naglašenom odanosti turizmu, zapravo grad koji niti je posebno bogat, niti ima neke razvojne perspektive.

Pa tako ni Pula ne bi trebala srljati u »hotelizaciju«. Sve je to utjecalo na slabljenje vjere kod Puležana kako je referendum uistinu samo dobra, hrabra i u Hrvatskoj zaboravljena građanska inicijativa. Kako je ipak i on – politika.

Zaboravljeni »detalj«

Da, Dušica Radojčić je sasvim sigurno jedna od osoba koja je itekako svoj život posvetila aktivizmu. U načelu plemenitom, korisnom u ekološkom i društvenom smislu.

Uostalom svi su oni, pa tako i čelnici Inicijative, ljudi u jednom širem smislu okupljeni oko »Rojca«, dakle alternativni čimbenici u stvaranju slobodnije kulture i društva, pa ih veza s njom dakle nije smetala, nije im se činila neprirodnom, niti im je Radojčić bila nepoznata.

Ali, zaboravili su na »detalj«, onaj u kojem su Dušica Radojčić i Možemo! od iskrenih aktivista prometnuli u – političare! A to je, u trenucima kad se treba građanima predstaviti apsolutnu čistoću po pitanju iskrenosti u pojedini proces, apsolutno najveći mogući krimen.

Jer današnji stanovnik Hrvatske nikad, ali baš nikad neće pridjev »pošteni« povezati s »političar«. Političari su naprosto političari. I time je sve rečeno.

Nije dakako takvo razmišljanje točno pa ni opravdano, štoviše veliko nepovjerenje u politički sistem može biti i opasno, ali ono je – baš takvo.

I biti će sve do onog trenutka do se ne osnaže i namnože inicijative, iskrene i društveno osviještene poput pulske Inicijative za Lungomare.

Što je u konačnici dobila sama Pula? Dobit će luksuzni hotel, bude li poštenja i Lungomare će neometeno funkcionirati. Ali ono što je najvažnije, dobila je silno buđenje građanske svijesti!

Da, koliko god se nedavno nalazili na suprotstavljenim stranama, Pula je već i hrabrošću da s Možemo! i NLFZ promijeni vlast koja je zbog niza godina vladanja bila pustila tolike silne kapilarne veze da je djelovalo kako ju je nemoguće smijeniti pokazala kako je ipak budna, drugačija, hrabrija od većine Hrvatske.

Na mjesto gradonačelnika isturila je »furešta« Zoričića koji je među svim kandidatima bio najmanje – političar. On je pak svoju politiku u ovih nešto više od godinu dana iskazao kao transparentnu i otvorenu što uvijek bude blagotvorno po liberalizaciju scene.

I ma koliko u ovom trenutku djelovalo kako nitko nije do kraja sretan, Inicijativa za Lungomare je – veliki dobitak. Nada da će hrvatski političari morati postati drugačiji jer će ih na to prisiliti iskrene građanske inicijative.

Ne one koje to hine biti, a realno su jako povezane s pojedinim političkim bojama, već one koje se baš iskreno bore za – bolje društvo.