Apsolutno bez ikakve konkurencije, Peđa Grbin je glavni favorit na unutarstranačkim izborima u SDP-u nakon što je u nedjelju na parlamentarnim izborima dobio najviše preferencijalnih glasova birača od svih kandidata SDP-a. On je jučer objavio svoju kandidaturu, uz poruku da želi stvarati »novi SDP«, a već su ga podržali Siniša Hajdaš Dončić, Gordan Maras, Biljana Borzan, Željko Jovanović, Forum mladih PGŽ-a i Rijeke itd.

Kakav treba biti »novi SDP«?

– SDP je primio jak udarac na posljednjim izborima. Naša stranka je zapuštena, u izazovnoj financijskoj situaciji i mnogi su naši ljudi njome razočarani. Vrijeme je da to zajedno promijenimo! SDP vidim kao stranku koja će biti vođena dijalogom, koja će znati čuti različita mišljenja i koja se neće bojati donositi odvažne odluke. Vidim nas kao otvorenu stranku ljudi koji zastupaju ideje stvaranja boljeg društva i bore se za te ideje, umjesto da se bore za sebe. SDP mora postati stranka s jasnim politikama i programima. Bili smo uvijek predvodnici u demokratizaciji političkog života, a sada moramo postati i predvodnici u razvijanju politika zelene Hrvatske i digitalne transformacije. Takav SDP će moći stvarati obrazovanu Hrvatsku bez nejednakosti, u kojoj zdravlje nije privilegij bogatih, a država nije teret gospodarstvu. Treba nam Hrvatska čije vrijednosti i kultura uključuju i one koji su u manjini, ali zato ne i manje bitni. To znači da novi SDP treba biti potpuna promjena – mora biti zasnovan na kriteriju uspješnosti i rada, to ne treba biti SDP klika ili gdje netko napreduje jer je uspješan u ulizivanju, a ne u radu. To mora biti stranka kakvu godina 2020., ali i 2030. od nas očekuje.

Da je stranka zapuštena, to vidimo svi. Ali, je li i zastarjela?

– Ovo prvo je naprosto činjenica, i ako se ne pogledamo u ogledalo i to si ne priznamo, nećemo ni moći naprijed.

Nasljeđe svih predsjednika

Digresija: je li to i Milanovićevo nasljeđe?

– To je nasljeđe svih predsjednika, ali i svih predsjedništava. Ni ja kao suspendirani potpredsjednik ne mogu imati imunitet pa reći da sve to nema veze sa svima nama koji smo bili u vrhu stranke.

Čak i u Istri?

– Čak i u Istri? Nema iznimaka, i nema bijega od odgovornosti. Sad je vrijeme za suočavanje s tim činjenicama. A kad govorimo je li SDP zastarjela stranka: apsolutno ne. SDP je, dapače, budućnost Hrvatske, ali samo i jedino ako smo se spremni dubinski mijenjati.

Izborni proram SDP-a bio je dijelom prepisivački u odnosu na HDZ-ov, ideološki usidren bez ikakvog novog elementa koji možda europska ljevica sada promovira. Sve staro, ili tuđe.

– Pratim što se događa izvan granica Hrvatske, a jedan od projekata koji me oduševljava je novi dogovor, ili ono što u Americi zovu Green New Deal – dakle, transformacija Hrvatske u zelenu zemlju, gdje će ekologija biti poticaj novim tehnologijama i industrijama, a koji će u temelju imati ravnopravnost i ekonomsku jednakost, a time i potpunu društvenu jednakost.

Dojam je da SDP već kaska za takvim politikama – Možemo je od birača dobio podršku baš na takvim politikama. Vi već kasnite.

– S time se mogu dijelom složiti. Oni jesu u višoj brzini, i kad sam gledao doček rezultata kod njih, bio sam ustvari ljubomoran, jer takav je bio SDP 2000. ili 2011. godine, energičan i optimističan. Da, pretekli su nas, ali to ne znači da smo mi ove četiri godine prespavali. Mogu govoriti o sebi, evo recimo uoči ovih izbora spriječio sam da naši stariji građani u domovima izgube pravo glasa. Dakle, SDP je puno radio, ali nije bilo dovoljno.

Lider dio problema

Koji su glavni razlozi izbornog poraza?

– Osnovno je da građanima nismo ponudili ništa novo, a građanima je sigurno dosta da glasaju protiv i žele napokon afirmativnu politiku. Čuo sam od mnogih da su glasali za Možemo i bili sretni jer su glasali za opciju kojoj nakon dugo vremena vjeruju. E, to je ono što želim ponuditi, istu tu emociju za SDP.

Koliko je bio problem u lideru?

– Lider je sigurno bio dio problema, on je stajao iza tih programa i predložio liste na kojima su mnogi bili nepravedno zapostavljeni. Izdvojit ću primjer Joška Klisovića, koji je maknut iz Zagreba, i mnogi zato nisu glasali za SDP u 1. jedinici.

Slično je bilo u Rijeci, gdje zbog nositelja Erika Fabijanića također mnogi nisu glasali za SDP, odnosno zato jer su »teškaši« bili puno niže na toj listi.

– Ako je to tako, to je velik poraz SDP-a. Jer jedno je izgubiti birača na način da on ostane kod kuće ili zaokruži prijateljsku opciju, a za mene je Možemo prijateljska opcija, ali izgubiti nekoga do te mjere da je spreman radije zaokružiti HDZ nego ovakav SDP – to je ultimativni politički poraz za nas.

Je li trebalo cijelo Predsjedništvo dati ostavku?

– Davor Bernardić se povukao, i ja mislim da su svi drugi također to trebali učiniti. Idući tjedan krećemo u izbore.

Što prije?

– Tako je, iz jednostavnog razloga što SDP nema vremena za čekanje, a isto tako ni Hrvatska neće čekati SDP.

Ima nekih koji misle da treba čekati. Na primjer, vaš potencijalni protukandidat Zvonimir Mršić misli da uopće nema žurbe za nove izbore.

– Apsolutno je i to legitimno, razgovaram s tim ljudima, ali u samoj srži je to pogrešno: moramo se što prije konsolidirati i nastaviti raditi za građane.

Ako Mršić bude kandidat, opet će se SDP svesti na iste dvije struje koje su neprestano u ratu i zbog čega je stranka stalno labilna. To su uvijek iste dvije klike, da iskoristim vaš izraz.

– Ja razgovaram s Mršićem, naš razgovor je otvoren i ugodan. Dakle ne, problemi SDP-a ne leže u tome, nego zato jer protukandidati nikad nisu razgovarali jedan s drugim, ni za izbornog postupka, a pogotovo ne kasnije. To se sad neće dogoditi. Bio Mršić kandidat ili ne, razgovarat ćemo stalno, jer je on osoba velike energije i može puno dati stranci.

Bez trulih kompromisa

Postoji li mogućnost dogovora, da na kraju bude samo jedan kandidat? Neke stranke tako rade, na primjer HNS.

– To što HNS tako radi je toliko degutantno da nemam riječi za to, jer takav dogovor nije zasnovan na boljitku, nego na tome tko će dobiti HEP, a tko Hrvatske šume. Toga u SDP-u nema, i neće biti.

Demokracija je kod vas često puta pojela svoju djecu.

– Onaj tko se boji demokracije, ne treba se baviti politikom. Dogovor je dobar, dok nije truli kompromis.

Tko su ljudi na čiju podršku vi računate? Znamo da je ova kandidatura dogovorena sa Sinišom Hajdašem Dončićem i Biljanom Borzan. Kako je to izgledalo?

– Bilo je puno razgovora, sjeo sam i sa Sinišom i Biljanom, sve smo se dogovorili i stisnuli smo si ruku, njihovu podršku imam. Vjerojatno sam čuo preko stotinu ljudi u par dana – računam na podršku svih njih. Ali u izborni proces svatko ulazi samo sa svojim imenom i prezimenom. Nema više klika i šalabahtera. Ja među mlađim načelnicima na primjer vidim ljude s odličnim idejama, na primjer istaknut ću Kristinu Ikić-Baniček, Ivanu Marković, Marka Filipovića. Sad ću stati, da ne izostavim bilo koga.

Bi li nakon ovog brutalnog poraza neki trebali razmisliti da se više nikad ni ne kandidiraju?

– Ja mislim da takvih ima, a isto tako mislim da će oni to i sami shvatiti. Ako sami ne shvate, članovi će im to objasniti.

Na primjer, Vojko Obersnel je dobio dosta jasan odgovor građana.

– Obersnel je bio kažnjen 13. mjestom, i to nije bilo u redu. Bio sam uvjeren da će uspjeti, evo nije, građani su svoje rekli. Meni je odmah čestitao, to moram reći. A stav građana valja poštovati. No, ovo ću iskoristiti kao priliku da zahvalim Istri, Rijeci i Kvarneru za podršku koju su mi dali. Bio sam uvjeren u podršku, ali ni sam nisam mislio da ću dobiti toliko glasova. To obvezuje. A na listama je bilo i onih mlađih koji nisu prošli, ali samo zato jer nisu imali toliki medijski pristup kao, možda, ja. Tu bih izdvojio Biljanu Gaća – to je primjer mlade progresivne osobe kakva stranci treba.

Dosta ste se potrudili oko svoje kampanje, imali ste cijeli tim, svoj call centar itd. Koliko vas je to koštalo?

– Skoro ništa, to su sve moji kolege volonteri, kojima također zahvaljujem. Potrudili smo se, i isplatilo se. Taj entuzijazam, taj aktivizam želim dati i cijelom SDP-u.

Učiti od Slovenije

I vi osobno ste bili »žrtva osvete«, završili ste na zadnjem mjestu na listi. Može li se sad netko bojati vaše osvete, preuzmete li SDP?

– Ne.

HDZ je veliki pobjednik ovih izbora i formirat će vladu s manjincima i manjim strankama centra, bez desnice. Hrvatska može očekivati četiri dosta stabilne godine.

– Možda će vas iznenaditi kad to kažem, ali sretan sam što neće biti problema oko sastavljanja vlade. Bez obzira na to bi li bila vlada desnice ili ljevice, za državu nije dobar cirkus koji smo imali 2015. godine. A u trenutku kad nam prijeti ekonomska katastrofa praćena zdravstvenom krizom, treba nam netko tko će djelovati brzo i odgovorno, ali i biti u stanju poslušati druge, pa kad im SDP ponudi potporu, da je prihvate i razgovaraju. U ožujku je HDZ sazvao dva sastanka gdje smo dogovarali u kom smjeru s borbom protiv COVID-19, SDP je tada vladi dao otvorene ruke i radili smo na svom zakonu o civilnoj zaštiti. Nakon toga, HDZ nikad više nije sazvao nijedan sastanak s oporbom. Ja im sada poručujem: ovo što je pred Hrvatskom je opasno, ako želite gledati scene kao u Srbiji, ako želite da građani Hrvatske opravdano ustanu, onda radite kao dosad. Ali ako to želite spriječiti, onda morate razgovarati.

Znači, Andrej Plenković nije baš toliki demokrat kako nam se čini.

– On je u svojoj srži jedan maleni Aleksandar Vučić.

Pa sve je ok dok nije Orban.

– Vučić i Orban, to je sve isto. Ali Hrvatska nije Srbija da mu dopusti da se na taj način razmaše. U Sloveniji smo vidjeli kakav je odnos države i građana, dakle Hrvatska ima priliku i učiti. Nitko se ne može ponašati autokratski i vikati: bit će kako ja želim. Zato šaljem poruku Andreju Plenkoviću: kad govorimo o suočavanju s krizom, o teškim problemima koji nas čekaju, morat ćemo puno raditi, a za to je potreban razgovor. Kao što je razgovor potreban u SDP-u, jednako je tako potreban i za upravljanje Hrvatskom. Do sada sluha nije bilo, nadam se da će ga sad biti, da će nečiji ego postati manji i moći stati u prostoriju s nama ostalima, da će Plenković shvatiti da bez obzira na to što je od građana dobio ogromno povjerenje, ne može raditi što hoće.

Rigidni HDZ

Zašto bi se sada više konzultirao s oporbom nego onda kad se na vlasti održavao »žetončićima«?

– Zato što situacija postaje sve teža.

A koja su tu SDP-ova rješenja?

– Sažet ću ih u tri jednostavne poruke: ako se oko određenih prava sukobe radnik i poslodavac, SDP mora biti na strani radnika. Ako se sukobe banke i dužnici, SDP mora biti na strani dužnika. Ako se sukobe međunarodna korporacija i potrošač, SDP mora biti na strani potrošača. Jedan primjer je moratorij na kredite koji smo tražili – ne samo zato da građani prežive, nego da građanima ostane i novac za potrošnju. Inače se zatvaraju dućani, a onda i proizvodnja. Treba reći da je neke stvari koje smo predlagali, HDZ bio i prihvatio, naravno kao svoje – neka kradu, samo da primijene dobra rješenja, nema veze. U politici nema copyrighta. Ponekad i iz opozicije možeš mijenjati stvari, na primjer stope za nove umirovljenike smo uspjeli progurati na Ustavnom sudu.

Što možemo očekivati od tog umivenog HDZ-a kad su u pitanju ideološke teme, ZDS i slično?

– Pa HDZ je pokazao da možda ima umiveno lice, ali da oko nekih tema ima vrlo rigidan stav. Međutim, ne brine me samo njihov stav oko ZDS-a, nego me brine da se u transkriptima u slučaju Rimac pojavljuje čak i osoba iz samog Plenkovićevog ureda, također me brine da su spremni sklapati trule dogovore s nekim susjednim zemljama, za tko zna čiju privatnu korist.

Mislite s Mađarima oko Ine?

– Pa i to, da. Zato mi je strašno žao što su građani između takvog korumpiranog HDZ-a i našeg SDP-a, bili spremni odabrati HDZ. To je za mene najbolnija točka ovog poraza. I ako nekome nakon toga u stranci nije jasno koliko duboko se mi moramo mijenjati ako želimo opstati, i nuditi građanima nova rješenja, onda se stvarno bojim da je SDP na putu bez povratka, a u to ne želim vjerovati.