Izbori su okončani, nije još poznato tko će formirati novu Vladu, ali zna se da je zastupnik talijanske nacionalne manjine Furio Radin osvojio i deseti, jubilarni zastupnički mandat. Vjerojatno će proći još puno vremena dok će netko srušiti ovaj rekord. No, izbori u 11. jedinici u kojoj biraju pripadnici talijanske manjine bili su ovaj put, barem za promatrače sa strane, neočekivano tijesni. Radin je svog protukandidata, zamjenika gradonačelnika Buja Corrada Dussicha, pobijedio sa svega 35 glasova razlike. Naravno, Radina to ne zabrinjava.

– Ovo je moj deseti mandat, a u politici nije slučaj, kao u ostalim profesijama, da se iskustvo honorira. Birači smatraju, opravdano, ali, nažalost, bez korelacije sa stvarnošću, da postoje neka prava koja su nepromjenjiva, bez obzira tko ih provodi. Ja se često nalazim između dvije radikalne skupine: jedna, dio pripadnika većinskog naroda, koja smatra da su u Hrvatskoj prava manjina najbolja na svijetu i druga, iz redova, na primjer, dijela moje manjine, koja misli da je napravljeno premalo i da ono što postoji i što je nemoguće ne vidjeti pada s neba. Ništa od toga nije istina i hvala Bogu da većina razmišlja još uvijek trezveno i objektivno. Ipak, veseli me da je vijest kada je moja pobjeda tijesna. Valjda se očekuje suprotno i to mnogo govori.

Rad s nasljednikom

Je li ovaj rezultat možda posljedica određenog zasićenja vaših birača, s obzirom na to da se tako dugo natječete na parlamentarnim izborima?

– Mislim da sam na neki način već odgovorio na to pitanje. Pokojni veliki nogometaš i trener, Vujadin Boškov, čiji je osebujan talijanski jezik ikonski i danas u Italiji, rekao je da je gol kada lopta ulazi u mrežu. Pobijediti 1:0 ili 7:0 uvijek ti daje tri boda, i ona su tu, po deseti put. Mene to veseli, i, s obzirom na to da sam pobijedio, smatram da je većina Talijana u Hrvatskoj zadovoljna. Osim toga, moj telefon ne prestaje zvoniti ili primati poruke s čestitkama.

Možete li sa sigurnošću reći da vam je ovo ipak zadnji mandat?

– Kao što je poznato, Amerikanci misle da je sigurno samo da moraš umrijeti i plaćati poreze. Mi smo to reducirali na jednu varijantu. Dogovor je da radim s mojim nasljednikom, koji će, negdje oko polovine mandata, biti spreman da se okuša u političkoj areni. To je to.

Je li Corrado Dussich s ovakvom biračkom podrškom na izborima automatski postao favorit za izbore u vašoj jedinici?

– O tome bih mogao dati odgovor za 50 kartica, što naravno neću. Sažeto rečeno: ne, ne mislim. Tempo će diktirati neki novi klinci, koji neće biti ispostava tršćanske radikalne desnice. O sljedećim izborima i ne razmišljam, jer još ne znamo ni kada će biti.

Što je uopće Dussich zastupao u kampanji, je li vas možda kritizirao zbog koaliranja s HDZ-om?

– Ne, nije niti spomenuo HDZ.

Koji su vam politički prioriteti u idućem sazivu Sabora?

– Moj program ima devet točki, neke stare i još neostvarene, i neke nove, kao na primjer uspostavljanje takozvanog tehničkog stola između dviju vlada, Italije i Hrvatske, za konačno ostvarivanje Ugovora o pravima nacionalnih manjina, koji se samo djelomično primijenio. Dvije vlade su ga potpisale, parlamenti ratificirali i na državnim vlastima je da zasuku rukave i provode ga. Imam načelni dogovor s talijanskom premijerkom i hrvatskim premijerom. Još prije, međutim, prioritet je sjesti s mojim manjincima i vidjeti u kojem se kontekstu nalazimo. To će odrediti daljnje korake.

Prije smo se svađali oko problema, sada su, uglavnom, predmet polemika ljudi. To je, ako želimo koristiti eufemizam, kognitivni nedostatak današnjih političara – Furio Radin / Foto Patrik Macek/PIXSELL

Mora biti reda

Budući da uvijek naglašavate zadovoljstvo suradnjom s premijerom Andrejom Plenkovićem, pretpostavljam da ste zainteresiran za njezin nastavak, odnosno da ne dođe do promjene vlasti.

– Da.

Imate li uvjet za tu suradnju, postoji li neka stranka za koju biste željeli da ne bude u koaliciji s HDZ-om, koje biste i vi bili dio?

– Dok ne poznajem kontekst, ne mogu govoriti o uvjetima. A kada ću govoriti, to će prije biti s mandatarom za sastavljanje Vlade, tek kasnije s medijima. Neki red mora postojati.

U redu, ali bi li vas smetalo da HDZ dogovori koaliciju s Domovinskim pokretom?

– Konkretno, zanima me program koji Domovinski pokret misli podržati, ako će postati dio koalicije. Blizak sam svim manjinama, pa tako i srpskoj. S njihovim predstavnicima još nisam razgovarao, osim u izbornoj noći oko tijeka glasovanja. Naravno da ću biti blizak manjinama i naravno da se mora razgovarati i razgovarati, dok se ne nađe rješenje.

Domovinski pokret tvrdi da će surađivati s HDZ-om isključivo ako iz koalicije bude isključen SDSS. Što ako Plenković pristane na takav ultimatum, biste li vi participirali u takvoj koaliciji i bez SDSS-a ili bi se ostali zastupnici nacionalnih manjina solidarizirali s Miloradom Pupovcem i njegovim stranačkim kolegama?

– Svi mogu izgubiti isključivanjem bilo koga, a dobiti dogovorom. Siguran sam da će doći do dogovora jer političari, kada je u njihovom interesu, znaju naći odgovor i na najteža pitanja. Kamo li ne na ova.

Kao znanstveniku i političkom veteranu, što vam se čini zašto je ljevica u Hrvatskoj već godinama podređena HDZ-u, koji je glavni razlog tome?

– Ja sam psiholog, poziv koji je više nego potreban u političkom životu, posebno ako sam odlučiš. Ljevica nije podređena HDZ-u, već u Hrvatskoj, u organiziranom obliku, ne postoji i, osim kod lijevih disidenata, nikada nije niti postojala poslije 1945. To vam kaže čovjek koji je 1968. bio u Parizu, koji je sudjelovao u mnogobrojnim demostracijama u Italiji i koji je, kao student, u Zagrebu, bio više puta predmet obrade sigurnosnih službi, kao blizak praksisovcima. Nema ljevice u Hrvatskoj, nitko se ne bavi sustavno radnicima, već raspravljaju u salonima, u neformalnoj skupoj odjeći, često uz dobru čašu pjenušca.

Svaka majka u pravilu jednako voli svoje dijete. Postoji li jedan vaš saborski mandat koji vam je najdraži, saziv Sabora u kojem ste se kao zastupnik najugodnije osjećali?

– Najdraži mi je bio mandat prije takozvanih demokratskih promjena. Bio sam u oporbi s Vladom Gotovcem, Antunom Vujićem i drugim političarima koji su imali glavu tamo gdje glava mora i biti. Šteta što su se, kasnije, te iste promjene pokazale kao prazna vreća neostvarenih obećanja.

Što se ponajviše promijenilo u hrvatskoj politici od trenutka kada ste prvi put izabrani u Sabor?

– Prije smo se svađali oko problema, sada su, uglavnom, predmet polemika ljudi. To je, ako želimo koristiti eufemizam, kognitivni nedostatak današnjih političara.