Danas sve češće slušamo o važnosti mentalnoga zdravlja koje je izuzetno važno za dobrobit i kvalitetu života pojedinca, a odnosi se na njegovo emocionalno, odnosno psihološko i socijalno blagostanje. Nedvojbena je činjenica da je u današnje vrijeme potrebno (dodatno) ulagati u mentalnozdravstvenu pismenost, isticati dostupnost kvalitetne psihološke skrbi te promicati otvoreni dijalog o mentalnom zdravlju na svim razinama društva.

O važnosti mentalnoga zdravlja općenito, faktorima koji utječu na mentalno zdravlje, poput medija, kompleksne društvene slike danas te tehnoloških dostignuća, kao i o podizanju svijesti o važnosti mentalnoga zdravlja za naš list govori voditeljica Odjela za zaštitu mentalnog zdravlja i liječenje ovisnosti riječkoga Nastavnoga zavoda za javno zdravstvo dr. med. Karmen Jureško, psihijatrica i subspecijalistica dječje i adolescentne psihijatrije.

Kad govorimo o mentalnome zdravlju, koliko je ono općenito važno u životu pojedinca, a posebice danas?

– Mentalno zdravlje sastavni je dio cjelokupnog zdravlja; dakle nema zdravlja bez mentalnog zdravlja. Ono je važno zbog dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, može se nositi sa stresom, biti produktivan te biti sposoban pridonositi zajednici. Problemi mentalnog zdravlja ne znače nužno i duševnu bolest, ali otežavaju naše funkcioniranje u brojnim aktivnostima. Zdravi pojedinci stoga imaju veću kvalitetu života i zajedno čine zdravo društvo.

Zašto se sve češće govori o mentalnome zdravlju kao pandemiji dvadeset i prvoga stoljeća?

– U današnjim socijalnim, ekonomskim i širim društvenim uvjetima življenja i odrastanja teško je realizirati svoje (mentalno) zdravlje u potpunosti. Procjene Svjetske zdravstvene organizacije nam govore kako u godini dana u Europi od mentalnih poremećaja oboli visokih 38 posto stanovništva, a loše mentalno zdravlje čini 20 posto EU »tereta disabiliteta«, mjereno kroz godine života prevedene u nesposobnosti (»Years Lived with Disability« – YLD). Čak 20 posto školske djece suočeno je s mentalnim poteškoćama svake godine, dok njih 10 posto pokazuje i kliničke simptome. Činjenica kako 50 posto svih mentalnih poremećaja počinje prije četrnaeste godine, a čak 75 posto prije osamnaeste godine, ukazuje na to da je zaštita mentalnog zdravlja djece i mladih javnozdravstveni i opći društveni prioritet.

Posljedice poremećenih odnosa

Iako nam brojke na svjetskoj razini govore kako je stanje alarmantno, je li i dalje pitanje mentalnoga zdravlja te traženje pomoći u (našemu) društvu još uvijek tabu tema? Zašto je tome tako?

– Traženje pomoći u našem društvu još uvijek je tabu tema jer predrasude, diskriminacija, stigmatizacija i osude drugih ljudi dovode do toga da pojedinci ne traže pomoć. Informiranjem i educiranjem šire javnosti smanjujemo njihove otpore i strah od stigme, a kroz savjetovališta za mentalno zdravlje nastojimo pomoći osobama »prije nego što dobiju dijagnozu«.

Koji sve faktori utječu na mentalno zdravlje pojedinca?

– Na mentalno zdravlje građana utječu brojni čimbenici: kvaliteta života, sustav vrijednosti, moralno stanje nacije, uređenost države i funkcioniranje njezinih institucija, osjećaj sigurnosti, perspektiva te drugi. Najčešći problemi mentalnog zdravlja nastaju kao posljedica poremećenih interpersonalnih odnosa, vezani su za posao, partnerske probleme, probleme vezane za odgoj djece, zatim kao posljedica izloženosti stresnim događajima ili doživljajima, zlouporabu sredstava za ovisnost te za teškoće prilagodbe, recimo mobing, gubitak posla, smrt i ostalo. Mentalno zdravlje narušeno je i kod poremećaja spavanja, poremećaja seksualnog funkcioniranja, problema s hranom te poremećaja ponašanja dječje dobi. Važna je i kvaliteta sustava za zaštitu i unapređenje mentalnog zdravlja, tako da se osigura dostupnost savjetodavne pomoći i tretman stručno vođenim razgovorom. Naša savjetovališta za mentalno zdravlje pokrivaju područje grada Rijeke i brojnih srednjih i manjih gradova i općina u priobalju, ali i udaljena i nepristupačna područja Gorskog kotara te sjevernojadranskih otoka. Jedno od njih je i Savjetovalište za mlade u Rijeci koje djeluje od 2005. godine, a namijenjeno je djeci i adolescentima koja iskazuju određene teškoće vezane uz odrastanje, školsko ponašanje, vršnjačke odnose, emocionalne poteškoće ili jednostavno osjećaju potrebu za razgovorom i savjetom.

Kakvo je stanje s ovisnostima općenito te kakve sve vrste ovisnosti (danas) postoje? Javljaju li se sve više neke nove vrste ovisnosti koje suvremeno doba donosi?

– Ovisnost o psihoaktivnim tvarima (PAT) je težak problem svakog društva. U nas se godišnje liječi otprilike 6.000 osoba s problemom ovisnosti, što su zadnji podaci za 2020. godinu, a među njima su najbrojniji opijatski ovisnici koji čine udio od 80 posto. Uzimanje droga često je povezano s drugim rizičnim ponašanjima ili ovisnostima kao što su pušenje, alkoholizam, patološko kockanje, nepotrebno i neodgovarajuće uzimanje lijekova, pa i s nizom medicinskih, društvenih i psiholoških problema. Na svjetskom, pa tako i europskom tržištu psihoaktivnih droga, iz godine u godinu pojavljuje se sve veći broj novih sintetičkih droga, primjerice sintetički kanabinoidi i derivati katinona. Nažalost, te nove droge izrazito su toksične, reklamiraju se agresivnim marketingom, recimo proizvodi kao što su osvježivači prostora, hrana za biljke i tome slično, a dodatni je problem to što su lako dostupne i mogu se nabaviti preko interneta ili iz »smart shopova« te ih nije moguće detektirati standardnim testovima iz urina.

Uz to što rezultira sve manjom živom interakcijom i komunikacijom, kakav je utjecaj tehnologije, sveopće digitalizacije te društvenih mreža na zdravlje pojedinca?

– Živimo u doba naglog razvitka znanosti, tehnike i tehnologije, u doba postizanja materijalnih dobara, ali i postojanja teških zločina, nepravde, ratova i gaženja ljudskog dostojanstva. Danas su zato prisutni brojni novi rizici vezani uz konzumerizam, utjecaj medija, ovisnost o tehnologiji, nasilje putem interneta, usamljenost i socijalnu izolaciju. Često se može vidjeti mlade okupljene na jednom mjestu koji međusobno ne komuniciraju u živom razgovoru, već svatko od njih nešto tipka po mobitelu, okupiran nekim osobnim sadržajem. U kontekstu takvog utjecaja tehnologije, za primjer bih uzela svoju unuku od sedam godina koja je za rođendan zaželjela pametni sat – jer to koriste i druga djeca, njezini vršnjaci.

Golem utjecaj medija

Kako pak medijska projekcija poželjnoga izgleda, ponašanja ili kakvih navika utječe na pojedinca, napose mlade i njihov self?

– Utjecaj medija zaista je golem. Nude se usluge ili proizvodi koji će zadovoljiti upravo naše potrebe, pa se tako reklamiraju igre na sreću, nerijetko uz napomenu »da treba igrati pametno«. Pitanje je što to znači za konzumente koji teško ili nikako ne kontroliraju svoje pulzije pa uporno odlaze u kockarnice nadajući se dobitku koji nikada ne može pokriti njihova zaduženja i materijalnu propast. Slično je s reklamiranjem piva; mladi su povodljivi, impulzivni, znatiželjni, skloni eksperimentiranju i traženju izazova što je u skladu s razvojnim procesom sazrijevanja u adolescenciji.

Često se tako uspoređuju s vršnjacima ili identificiraju s osobama iz javnog života, s glumcima, glazbenicima, sportašima i ostalima koji im postaju uzori, a žele izgledati poput njih pa se izlažu strogim dijetama kako bi zadovoljili kriterije supermodela ili pak uzimaju nedozvoljene psihoaktivne supstance kako bi povećali izdržljivost i/ili bolje definirali svoje mišiće, opet po uzoru na popularne sportaše.

Kako sama društvena slika (danas) utječe na pojedinca; primjerice negativne vijesti vezane za korupciju, prirodne nepogode, ili pak izrazito crne vijesti koje svakodnevno već više od godinu dana dolaze s ukrajinske bojišnice? Kakve osjećaje takva društvena situacija u pojedincu može izazvati?

– Vijesti su uvijek zanimljive, no već dugo vremena slušamo i gledamo šokantne prizore ratnih stradanja s ukrajinske bojišnice. Vidjeli smo prognane i ubijene ljude, kao i goleme komplekse uništenih porušenih građevina, a nedavno smo gledali katastrofalne poplave i plač ljudi koji su više puta doživjeli poplavu i propadanje cijele imovine što je godinama stvarano, kao i prizore nakon potresa. Takvi prizori čine nas nemoćnima, izazivaju suosjećanje s onima u nevolji, ali i razmišljanja o tome kako se nešto loše može dogoditi zapravo svakome od nas, potpuno neočekivano.

Školske i ostale vrste masovnih pucnjava samo su donedavno bile vijesti koje su do nas dolazile iz daleke Amerike, no sada su se takvi događaji preselili u naše susjedstvo; što nam ti događaji govore o društvenome stanju danas?

– Nezamislivo! Teško je zaista prihvatiti da se takva tragedija može dogoditi bilo gdje. Roditelji su odgovorni za odgoj i brigu o malodobnoj djeci i prikladan nadzor nad aktivnostima svoje djece, uključujući saznanja i o njihovom društvenom životu, a ovdje se malodobnik hladnokrvno obračunao s djecom uništivši njihove mlade živote i živote njihovih bližnjih. U tom slučaju otvaraju se brojna pitanja u vezi s počiniteljem, od toga jesu li kod njega bili ranije uočeni problemi u ponašanju, je li bila prisutna anksioznost, kakvo je bilo njegovo raspoloženje, kakva je njegova obiteljska pozadina, njegova osobna povijest i doživljavanje te je li na njega bilo značajnih utjecaja iz okoline. Nameće se i pitanje tko je osim roditelja mogao vidjeti promjene u njegovu ponašanju. No još je šokantnija spoznaja da se sličan zločin dogodio samo dva dana kasnije u istoj državi.

Mase koje u susjednoj državi izlaze na prosvjede protiv nasilja ističu kako su upravo necenzurirane reality emisije prikazivane na javnoj televiziji s društveno nepoželjnim ponašanjem, u nekoj mjeri krive za poticanje nasilja te stvaranje negativne društvene slike koja utječe na društvo i pojedinca, posebice mlade. Smatrate li da su te emisije jedan od faktora koji utječe na stvaranje društvene atmosfere i stanja koje je moglo pogodovati nasilju, netoleranciji i sličnim društveno nepoželjnim obrascima ponašanja?

– U potpunosti se slažem s time da necenzurirane »reality« emisije koje se prikazuju na javnoj televiziji i koje su dostupne najširoj javnosti mogu poticati na nasilje, iako im to nije primarni cilj. Mladi će se identificirati s odabranim, odnosno ponuđenim vrijednostima, a ako su izloženi forsiranoj površnoj zabavi koja je sama sebi svrha, a ne obraća se (dovoljno) pažnja na odgovornost za vlastito ponašanje, oni svoju slobodu mogu pogrešno shvatiti, to jest kao apsolutnu, bez obzira na druge osobe. U konačnici to može rezultirati iskaljivanjem svoje samovolje, nasilja i općom anarhijom.

Koliko je pandemija koronavirusa, koja je donijela iznenadni lockdown na svjetskoj razini, utjecala na zdravlje pojedinca, napose mladih koji su u ključnome razvojnome razdoblju?

– Istraživanja su pokazala da je pandemija koronavirusa značajno utjecala na psihičko i tjelesno zdravlje i djece i odraslih. Od psiholoških simptoma u vrijeme pandemije uočeni su oni pojačane anksioznosti, depresije, emocionalne neugode te niskog samopoštovanja, a kod djece uza sve navedeno i porast poremećaja pažnje i koncentracije te nedostatak odnosa s vršnjacima. Uz to što se ono klasično druženje preselilo u prostore virtualnoga bespuća, za vrijeme lockdowna neka su djeca također bila izložena obiteljskome nasilju, a nisu imala mogućnosti odmaknuti se i zaštititi od toga, već su ostala doslovno zatočena u istom prostoru sa svojim zlostavljačem.

Bitan odgojni stil

Koja je uloga roditelja u odgoju i mentalnome zdravlju njihove djece; što roditelji mogu učiniti za zdravlje svoje djece u samome odgoju?

– Kod odgoja je bitan odgojni stil koji roditelj koristi. U tom smislu važno je da roditelji upravljaju odgojem i da su u tome dosljedni. Pred dijete se, naime, postavljaju realni ciljevi u skladu s njegovom dobi i sposobnostima, a istovremeno mu se pružaju toplina, ljubav te emocionalna podrška. Takav stil roditeljstva potiče razvoj samopouzdanja, te se dijete razvija u odgovornu i zadovoljnu osobu.

Koliko je važno općenito rano prepoznavanje problema, u smislu efikasne i pravovremene psihološke pomoći te koliko je u tom kontekstu bitna mentalnozdravstvena pismenost?

– To je zaista jedan od najvažnijih faktora. Naime, za mnoge poremećaje potrebno je što prije uočiti kakvu promjenu, odnosno problem mentalnog zdravlja te potražiti stručnu pomoć. Proaktivnim djelovanjem usmjerenim na čuvanje zdravlja i na ranu intervenciju moguće je riješiti problem dok se nije jače razvio i pretvorio u težu bolest koja se može ispoljiti kasnije i u odrasloj dobi.

Što po tom pitanju radi Nastavni zavod PGŽ-a?

– Vezano uz ranu detekciju ranjive djece i mladih, Nastavni Zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije kao partner na projektu »Živjeti zdravo« Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo organizira trodnevne radionice napredne razine edukativnog programa »PoMoZi Da«. Trodnevna edukacija usmjerena je na promicanje mentalnozdravstvene pismenosti odgojno-obrazovnih djelatnika, učitelja i profesora osnovnih i srednjih škola, a cilj je usvajanje vještina prepoznavanja problema te pružanja psihološke prve pomoći učenicima s problemima mentalnoga zdravlja.

Edukaciju provode educirani stručnjaci za mentalno zdravlje djece i mladih iz županijskog zavoda za javno zdravstvo. Također, važno je napomenuti kako se unazad nekoliko godina sustavno provodi i probir mentalnog zdravlja kroz ambulante školske medicine, koji rade školski liječnici tijekom sistematskih pregleda učenika prvih razreda srednje škole i osmog razreda osnove škole. Cilj je probira utvrditi određen rizik na vrijeme kako bi stručna pomoć bila što uspješnija s očuvanom kvalitetom života, adolescentnog razvoja i samoga obrazovanja.

Što nam dosadašnje brojke kojima Zavod raspolaže govore; kakvo je mentalno zdravlje mladih u PGŽ-u te kako se ono može poboljšati?

– Odsjek za promicanje i zaštitu mentalnog zdravlja još 2005. godine pokrenuo je program Trening životnih vještina koji se danas provodi u gotovo svim županijskim osnovnim školama te u njemu svake godine sudjeluje više od 500 razreda i gotovo 10.000 djece. Programom se općenito u školama promiču zdravlje i osobni razvoj učenika; pružaju se informacije o štetnosti rizičnih ponašanja i konzumiranja cigareta, alkohola i droge te se razbijaju predrasude i moguće zablude koje su često prisutne u vršnjačkim skupinama.

Program razvija samopouzdanje te socijalne i druge životne vještine koje podižu razinu osobne kompetentnosti u svakodnevnom donošenju odluka i suočavanju s pritiskom okoline, pa tako na satovima razrednika učenici od trećeg do sedmog razreda sudjeluju u radionicama na temu samopouzdanja, donošenje odluka, komunikacijskih vještina, socijalnih vještina, zauzimanja za sebe, rješavanja sukoba, kontrole ljutnje, stresa, anksioznosti, odupiranja vršnjačkom pritisku, sigurnosti na internetu, utjecaja medija, a obrađuju se i teme ovisnosti o pušenju, alkoholu, marihuani i druge teme.

Kakvim se dosad pokazao taj program?

– S obzirom na kontinuitet provedbe toga programa, u više od petnaest godina obuhvaćeno je 90 posto učenika u županiji, te intenzitet i kontinuiranost rada s učenicima, dakle četrdesetak školskih sati od trećeg do sedmog razreda, može se reći kako je to rijedak primjer sustavnog i sveobuhvatnog programa prevencije ovisnosti u Republici Hrvatskoj. Još su četiri hrvatske županije prepoznale ovaj program i preuzele ga, pa se on tako provodi i u Zadarskoj, Međimurskoj, Šibensko-kninskoj i Dubrovačko-neretvanskoj županiji te u gradu Umagu. Na inicijativu Ureda za suzbijanje zlouporabe droga Vlade Republike Hrvatske, program je uvršten u Europsku bazu uspješnih projekata kao hrvatski primjer dobre prakse, što dovoljno govori o njegovoj važnosti.

Planirate li još što glede promicanja svijesti o važnosti mentalnoga zdravlja?

– Ove godine pokrećemo i novi program prevencije za najraniju dob. »Na valovima« je naziv programa jačanja socio-emocionalnih kompetencija i otpornosti djece predškolske dobi te jačanja roditelja djece u predškolskoj dobi, čiji je kurikulum razvijen na europskim sveučilištima te evaluiran. Njegov je cilj je poučiti djecu vještinama potrebnim da prođu »životne testove« i svladavaju zapreke na putu odrastanja. Nadalje, novi projekt je i Kazališna predstava za mlade »Mreža«, koja se kreira u suradnji s Udrugom HEPATOS Rijeka, kao aktivnost usmjerena na informiranje i podizanje svijesti o prekomjernoj upotrebi digitalnih tehnologija, ponajprije društvenih mreža, konzumaciji alkohola, online kockanju i drugome. Uz to, u pripremi je mobilna online aplikacija OnMyMind koja će služiti za uvježbavanje vještina i unapređenje mentalne dobrobiti za učenike viših razreda osnovne škole, a sadržajno će se oslanjati na preventivne programe koji se provode u našim županijskim školama, no bit će je moguće koristiti i neovisno o našim programima.