Prostitucija u Hrvata

Prostitutke imaju sve manje klijenata jer propada – građevinski sektor

Tatjana Gromača Vadanjel

Foto Reuters

Foto Reuters

Hrvatska se u što skorije vrijeme mora odrediti prema nekom od dominantnih modela u Europi, jer je model kojega trenutno zastupa zastario. On prezentira dvostruki, patrijarhalni moral koji vjeruje da je promiskuitetno ponašanje žena problem, dok istovremeno drži da identično ponašanje muškaraca to nije



U Zagrebu pokrivamo većinom ulični seksualni rad, u užem centru grada. Oko 99 posto seksualnih radnica su žene. Naše aktivnosti podrazumijevaju podjelu kondoma, lubrikanata, informacije o pravilnom korištenju kondoma, prevenciju spolno prenosivih bolesti… 


  U ovom trenutku imamo oko dvjestotinjak seksualnih radnica koje dva puta na tjedan, to traje već dvanaestu godinu, utorkom i petkom u večernjim satima, pokrivamo našim uslugama. Radimo na večer, bila kiša, bio snijeg, od 22,30 do dva ujutro, nekada i do četiri ujutro, ovisno o tome je li neka racija. Ona bude obično oko 23 sata, a tada im treba u prosjeku oko dva sata da se vrate natrag s Prekršajnog suda. Jedno vrijeme imali smo i besplatne ginekološke preglede, ali to nije baš dobro zaživjelo… kaže nam Iva Jovović iz zagrebačke udruge »Let«. Udruga provodi socijalne i javnozdravstvene programe u cilju unaprjeđenja kvalitete življenja. Ovakvih nevladinih udruga ima diljem Hrvatske, u Rijeci je to udruga »Terra«, u Splitu »Help«. Jedna od njihovih mnogobrojnih djelatnosti su i ove koje se odnose na pomoć seksualnim radnicima, ili prostitutkama. 


  – Ne vidimo neki značajan porast broja djevojaka na cesti. Možda se više žena odlučuje time baviti, ali je zato manje klijenata, jer najviše ih je bilo u građevinskom sektoru koji je propao, kaže nam Iva Jovović. 


  – To je dio takozvanog programa smanjenja štete, što je javnozdravstveni pristup koji je baziran na činjenici da je uvijek bilo i da će biti, bez obzira na preventivne aktivnosti, različitih fizičkih ponašanja, pa uz ostalo i prodaje seksualnih usluga – pojašnjava nam Nevenka Mardešić iz splitske udruge »Help«.  

Zaostajanje za svijetom


Kada je tema ili problem prostitucije u pitanju, Hrvatska jako zaostaje za svijetom, s kojeg god stanovišta da pogledamo – stručnog odnosno znanstvenog, pravnog ili pravosudnog, socijalnog… Doktorica Ivana Radačić, autorica knjige »Seksualno nasilje: Mitovi, stereotipi i pravni sustav« (TIM press Zagreb, 2014.), viša znanstvena suradnica na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar i docentica na Hrvatskim studijima u Zagrebu, diplomirala je na Pravnom fakultetu u Zagrebu, magistrirala kriminologiju na Cambridgeu i pravo na University of Michigan, a također i doktorirala ženska ljudska prava na University College London, čija je povremena gostujuća predavačica, pokušala se na znanstvenoj razini probiti do određene baze kojom bi omogućila kvalitetan pristup ovoj kompleksnoj temi, no za to za sada još uvijek nije dobila potrebnu potporu. Za ovu temu u nas još uvijek nema dovoljno interesa. Zbog čega je tako?  

  – Padaju mi na pamet dva uzroka. Jedan je da se prostitucija ne prepoznaje kao društveno relevantan problem, jer se tiče relativno malenog broja ljudi, i to – kada govorimo o vidljivom dijelu prostitucije – najugroženije skupine ljudi, odnosno žena. Čula sam čak i komentare od nekih znanstvenika, kako ova tema nije društveno relevantna, što nije točno. Problem prostitucije dotiče niz važnih društvenih fenomena i odnosa, kao što su: dominantne konstrukcije roda i seksualnosti, razni oblici nejednakosti uključujući rodne, rasne i etničke, socio-ekonomske, pitanja individualnog i institucionalnog nasilja, trgovine ljudi i organiziranog kriminala, migracijske politike. Možda je dijelom i u tome razlog da je priču teško rasvijetliti. 


    Osim toga, dodaje profesorica Radačić, koja je i članica europskog projekta COST Action Comparing European Prostitution Policies, odnosno mreže znanstvenika iz država članica EU čiji je cilj izmijeniti, usporediti i poboljšati znanja o politikama prostitucije u Europi, to je kontroverzna, »vruća tema«, oko koje postoje brojna ideološka neslaganja u svakome društvu. Prostitucija spada u takozvane politike moralnosti, u čijem kreiranju su ideološki stavovi često važniji od empirijskih podataka, gdje javnost ima bitnu ulogu u stvaranju politika. No, kada govorimo o javnosti, dojam je da hrvatska javnost nije tako patrijarhalno konzervativna kao trenutni zakoni u ovom području, pa bi valjalo ispitati stavove društva po tom pitanju.    Mišljenje je naše sugovornice da bi stvar oko pitanja prostitucije u Hrvatskoj trebalo početi rješavati upravo sa znanstveno istraživačke razine, kroz terenski rad i razgovore sa ženskim, muškim i transrodnim prostitutkama, kako bi se dobio uvid u njihovo viđenje posla kojim se bave. Terensko bi istraživanje dalo prijeko potrebnu sliku toga koliki je opseg prostitucije, koji njegovi oblici postoje, odnosno kakvo je »tržište«, tko su osobe koje se time bave, koji su njihovi razlozi, kako one gledaju na to, kako doživljavaju pravni sustav odnosno kakve su im interakcije s provoditeljima zakona, policijom, sudstvom, državnim odvjetništvom, s kojim rizicima se susreću, koje su njihove potrebe, kako zakonodavstvo i javne politike odgovaraju na te na rizike i potrebe… To je i cilj projekta kojega je doc. dr. sc. Radačić, uz pomoć suradnika različitih znanstvenih disciplina razradila i namjerava provesti čim nađe sredstva.  

Novozelandski model


A kako konkretno stoje stvari sa našim zakonom i osobama koje se »odaju prostituciji«? On te osobe, kako se već moglo iščitati, prekršajno kažnjava, i to Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira koji potječe iz 1977. godine. Sami se pak klijenti kažnjavaju tek u iznimnim situacijama – kada kupuju usluge maloljetnih ili prisiljenih osoba, a znaju ili su morali znati za te okolnosti, i to Kaznenim zakonom iz 2011. godine koji je stupio na snagu 2013. Kazneni zakon također kažnjava takozvane »treće strane« – organizatore, svodnike, poticatelje, pomagatelje, a djelomično se u tome preklapa s prekršajnim zakonom. Kažnjavanja samih osoba koje se bave prostitucijom u suprotnosti su i sa standardima zaštite ljudskih prava Europske Unije, upozorava doc. dr. sc. Radačić. Naime, EU Parlament je u svojoj Rezoluciji (EU Parliament Resolution on sexual exploitation and prostitution and its impact on gender equality (2013/2103(INI)) zatražio od država da ukinu kažnjavanje tih osoba i uspostave sustave pomoći i strategije izlaska za one koji žele izaći iz tog oblika egzistencije. 


  Na nedavno održanom okruglom stolu u Zagrebu koji je tematizirao ove probleme, a koji je ukazao na to da su prostitutke nerijetko žrtve klijenata i represivnog sustava, gostovala je i prof. Carol Harrington sa Victoria University of Wellington. Ona je predstavila novozelandski model regulacije prostitucije. Ondje je zakon usredotočen na dobrobit seksualnih djelatnika, jer su i oni ljudska bića, kazala je. Novi Zeland nai me dekriminalizira prostituciju, a država postavlja minimalna ograničenja, s ciljem zaštite prava osoba koje se time bave. Tako, ukoliko je u pitanju »mali business« – do 4 osobe samostalno koje se time bave, nema posebnih regulacija, dok su pak veći bordeli podvrgnuti sustavu registracije. Jedan od bitnih uvjeta je da se promoviraju prakse sigurnog seksa. Zdravstveni inspektori i policija imaju ograničene ovlasti unutar kojih provjeravaju sigurnost uvjeta rada. 


  – Legalizacija ozakonjuje prostituciju i stavlja je pod kontrolu države prvenstveno s ciljem zaštite javnog reda i zdravlja, dok je na Novom Zelandu cilj bio prvenstveno zaštita prava osoba koje se bave prostitucijom. U modelu legalizacije moguća su obavezna testiranja na spolne bolesti i registracija, što bi bilo u nesuglasju sa standardima zaštite ljudskih prava, navodi doc. dr.sc. Radačić. 


  Prof. Harrington dekriminalizaciju prostitucije smatra dobrom, jer seksualnim radnicima omogućava sigurnost i pravo na obraćanje policiji, u slučaju problema s nasilnim klijentima. Mnogi su, kazala je, mislili da će to povećati broj osoba koje se bave prostitucijom, no to se nije dogodilo. Ističe kako iskustvo s Novog Zelanda pokazuje da se kazneno treba fokusirati na maloljetničku prostituciju, prisiljavanje na prostituciju, kao i na nasilje koje se može dogoditi prema prostitutkama, jer su na tim područjima najveći zakonski problemi. 


Kriminalizacija klijenata


Uz ovaj novozelandski model, poznat je i takozvani švedski model zakona kada je u pitanju prostitucija, koji kriminalizira klijente, a ne osobe koje se time bave. Unutar njega veliki bi naglasak trebao biti na sustavu pomoći osobama koje se time bave i strategijama izlaska. 



Muškarci skuplji na tržištu 


   – Jasno nam je da to nikada neće u potpunosti nestati, ali da bi smanjili štete, odnosno posljedice takvog rizičnog ponašanja, radimo sa ciljanom skupinom, u ovom slučaju to su komercijalne seksualne radnice. One kod nas dolaze na testiranje i retestiranje, informiramo ih o važnosti redovitih kontrola i testiranja na HIV i hepatitis. Dobivaju besplatne kondome, sređujemo im i druge zdravstvene i socijalne usluge, s obzirom na to da veliki dio njih ima uz prodaju seksualnih usluga cijelu lepezu različitih rizičnih ponašanja, između ostaloga i ovisnosti, pomažemo im u svim segmentima. One dolaze kod nas u udrugu, ali radimo i terenski. Točan broj tih osoba ne možemo znati, no kod nas dolaze osobe nižeg platežnog sloja, dakle to nisu osobe koje se bave takozvanom »visokom« prostitucijom.   Imate kućanica koje na taj način stječu svoj crni fond za obitelj, dok obitelj nema pojma na koji način pojačavaju svoj kućni budžet. Tako za vrijeme odlaska na tržnicu, žene obave i ovaj poslovni dio kako bi mogle kupiti »spizu«. Dakle to su uglavnom socijalno siromašnije kategorije. Ima i muških naravno, kod nas oni dolaze zbog testiranja. Oni ili pripadaju skupini homoseksualaca, ili nisu homoseksualci, i uglavnom su prisiljeni prodavati se jer su ovisnici. Na tržištu seksualnih usluga uglavnom višu cijenu postiže seks s muškarcem nego seks sa ženama – pojašnjava nam Nevenka Mardešić iz splitske udruge »Help«.


  Novi prijedlog Zakona o prekršajima protiv javnog reda u Hrvatskoj uvodi kažnjavanje klijenata, pa tako proširuje zonu kažnjivosti i na nuđenje usluga, kao i na jednokratno davanje usluga. Hrvatski se predlagatelj zakona pozvao na švedski model, međutim, pojašnjava nam doc. dr. sc. Radačić, švedski model shvaća osobe koje se bave prostitucijom kao žrtve i njih ne kažnjava, kao što to čini naš. 


  Svi modeli, dodaje ona, imaju određena vrijednosna utemeljenja – novozelandski model stavlja veći naglasak na individualnu autonomiju, švedski na ravnopravnost žena, u smislu kako to shvaća radikalni feminizam. Svi modeli imaju i pozitivne i negativne strane – švedski problematizira potražnju i naglašava rodnu uvjetovanost fenomena, no s druge strane zanemaruje glasove barem nekih žena koje tvrde da svojevoljno prodaju seksualne usluge i da ne žele da njihova djelatnost bude u sferi kažnjivog. Novozelandski model može možda izgledati kao da zanemaruje odnose moći, ali je utemeljen na glasovima osoba koje se time bave, i usmjeren na zaštitu njihovih prava i smanjenje štete.  

Socijalna ugroženost


S obzirom na to da je prodavanje seksualnih usluga dugo i ustrajno prisutno među ljudima, pokazuje se potrebnim raditi na smanjenju uzroka koji do toga dovode – u Hrvatskoj je to uvelike siromaštvo i socijalna ugroženost. Određene skupine feministica vjeruju da bi trebalo raditi na potpunom ukinuću prostitucije, što upravo podrazumijeva rad protiv restriktivnih globalnih politika koje kreiraju sustave nejednakosti i siromaštva. No u danim okolnostima čini se važnim i gledati i raditi metodama »manjega zla«. Osim dekriminalizacije osoba koje se bave prostitucijom i davanja glasa njima pri izradi javnih politika, trebalo bi raditi na njihovom osnaživanju kroz psihosocijalnu pomoć, razvoj radnih i drugih vještina, pravnu pomoć, ali i na spomenutim strukturalnim uzrocima, upozorile su sve naše sugovornice.


Susjedna je Slovenija nedavno dekriminalizirala prostituciju, Austrija i Madžarska su je legalizirale. Hrvatska se u što skorije vrijeme mora odrediti prema nekom od dominantnih modela u Europi, jer je model kojega trenutno zastupa, kao što navodi doc. dr. sc. Radačić, zastario. On prezentira dvostruki, patrijarhalni moral koji vjeruje da je promiskuitetno ponašanje žena problem, dok istovremeno drži da identično ponašanje muškaraca to nije.