Predsjednik Europskog vijeća Charles Michel prošlog je tjedna na Strateškom forumu u Bledu oživio nadu zemljama takozvanog Zapadnog Balkana da bi u nekom razumnom roku mogle postati članice EU-a ako provedu sve potrebne reforme i prilagode svoje zakonodavstvo europskoj pravnoj stečevini. On je spomenuo 2030. kao godinu u kojoj bi te zemlje, ali i EU sa svoje strane, bile spremne za novi val proširenja. Međutim, tom je prilikom Michel upozorio da zemlje koje žele postati članice moraju zadovoljiti još jedan uvjet, a taj je da svoje bilateralne konflikte, čiji početak ponekad seže u daleku prošlost, moraju riješiti prije nego što postanu članice kako ih ne bi uvezli u EU i time zakomplicirali odnose unutar nje same.

Povijesni sukobi

– Kada se bavimo bilateralnim i regionalnim problemima, rješavanje bilateralnih problema iz povijesti moglo bi biti bolnije nego provođenje reformi. Ali je neizbježno. Time ćete ići putem osnivačkih članica EU-a. Nema suradnje bez pomirenja. Želim biti jasan. Nema prostora za povijesne sukobe unutar EU-a. I vaši građani, posebno mladi, žele prosperitetniju budućnost. U idealnom slučaju, vi ćete se svi pridružiti zajedno. Ali buduće članice EU-a su u različitoj fazi na njihovom putovanju prema EU-u. Moramo biti sigurni da povijesni konflikti neće biti uvezeni u EU i korišteni i zloupotrijebljeni da blokiraju pristup njihovih susjeda i budućih zemalja članica. Jedan način bi bio da se doda poseban članak u Ugovor o pristupanju da se osigura da zemlje koje su se baš pridružile ne mogu blokirati buduće zemlje članice, rekao je Michel.

Hrvatski diplomati s kojima smo razgovarali o ovom Michelovom govoru pojašnjavaju da EU od svojih budućih članica uvijek traži da riješe svoje bilateralne probleme sa svojim susjedima prije ulaska u EU. U slučaju zemalja takozvanog Zapadnog Balkana također će se tražiti da se riješe svi povijesni bilateralni konflikti, od kojih je najteži onaj između Srbije i Kosova oko međusobnog priznanja.

To znači da bi i Srbija i Kosovo morali riješiti taj problem prije ulaska u EU. I to na način da to ne budu samo formalne izjave na političkoj razini, već i neka vrsta međunarodnog ugovora koji bi jamčio EU-u da taj sukob neće biti uvezen u nju nakon što bi ove dvije zemlje ušle u punopravno članstvo. Stoga je Michel i predložio da bi u idealnom slučaju bilo najbolje da Srbija i Kosovo, ali i sve ostale zemlje Zapadnog Balkana, istovremeno uđu u EU.

Naime, ako bi jedna od ove dvije zemlje ušla prije druge u EU, a da prethodno nisu riješile bilateralni sukob, onda bi samom činjenicom da je sada članica bila u nadmoćnom položaju prema onoj koja to još nije postala.

Pa bi, recimo, mogla ili blokirati njene pregovore o članstvu ili sam ulazak dok ova ne pristane na ustupke kada je u pitanju njihov međusobni konflikt. Recimo, Slovenija je blokirala hrvatske pregovore o članstvu zbog bilateralnog problema oko Savudrijske vale. Slične smo probleme imali i s Italijom oko gospodarskog pojasa na Jadranu. I Slovenija i Italija bile su u tom trenutku članice EU-a.

Problem priznanja

Međutim, čak i da dvije zemlje, na primjer Kosovo i Srbija, riješe problem oko međusobnog priznanja, pa jedna od njih uđe u EU jer je završila posao prilagodbe zakonodavstva, ona nakon što postane članica može zloupotrijebiti taj svoj status.

Mogla bi naprosto blokirati ulazak ove druge iz nekog drugog razloga. Zbog toga je Michel predložio da se razmisli o mogućnosti da svaka buduća zemlja članica u svom ugovoru o pristupanju ima članak koji joj zabranjuje blokiranje ulaska neke druge zemlje zbog razloga koji nemaju nikakve veze s europskom pravnom stečevinom.

Hrvatski premijer Andrej Plenković koji je također sudjelovao na Strateškom forumu, podržao je ideju da buduće zemlje članice neće moći blokirati svoje susjede zbog nekog problema koji nema veze s prilagodbom zakonodavstva, ali se suprotstavio ideji da sve zemlje zapadnog Balkana jednog dana istovremeno uđu u EU za koju su se zauzeli neki čelnici država Zapadnog Balkana.

– Ne slažem se da svi uđu u EU u isto vrijeme. Zauzimam se za to da se zadrži dosadašnji pristup, a taj je da se svaka zemlja kandidatkinja vrednuje prema zaslugama. Jer to je jedino fer. Ali istovremeno ni jedan bilateralni problem koji se ne odnosi za zakonodavnu stečevinu EU-a ne bi trebao biti pomiješan s procesom proširenja.

To je dio našeg iskustva, to je ono u što ja u potpunosti vjerujem, rekao je Plenković. U skladu s temeljnim ugovorima, svaka zemlja koja je u ovom trenutku već članica ima pravo staviti veto na ulazak bilo koje nove zemlje.

Pa bi tako i Hrvatska mogla staviti veto, recimo, na ulazak Srbije ako se ne riješi problem nestalih tijekom Domovinskog rata. Ali bi se svaka buduća članica, ako bi se prihvatio Michelov prijedlogom, morala odreći tog prava.