Ova zima godine gospodnje 2021., koja je većinu svjetskog stanovništva natjerala na ostanak kod kuće, u mnogim je dijelovima svijeta, pa i u Hrvatskoj, pažnju skrenula na neke domaće turističke destinacije koje su u običnim »nekorona« godinama bile u sjeni atraktivnih zimskih skijaških destinacija. Uz Gorski kotar o kojem je ovih dana bilo zaista puno govora, tu je svakako i područje Bjelolasice, točnije bivšeg Hrvatskog olimpijskog centra Bjelolasica koji je ovih dana, kao i brojne goranske destinacije, pod naletom brojnih ljubitelja snijega i snježnih radosti.

Nažalost, slično kao i u slučaju nekoliko goranskih skijališta – Petehovac, Tršće, Begovo Razdolje – i u slučaju Bjelolasice, točnije rečeno skijaških terena u naselju Vrelo nedaleko od Jasenka, nikakva infrastruktura više ne postoji i svi koji se dolaze sanjkati ili skijati to mogu činiti onako kako su to radili njihovi djedovi ili pradjedovi – popneš se skijama ili sanjkama na vrh brda, pa se spustiš dolje. A onda skije na ramena ili sanjke za uzicu, pa natrag. I tako dok ne dosadi. A to što je 2021. godina i što su takvi postupci u modernim euroskijalištima dio muzejskih postava – nema veze.

Besmislena kriza

Uz sav taj tužni nedostatak temeljne skijaško-sanjkaške infrastrukture, ono što dodatno boli i smeta u slučaju snježnih padina Bjelolasice činjenica je da je nedugo po osamostaljenju Hrvatske to područje odabrano kao lokacija za pripreme hrvatskih olimpijaca, kako onih koji se bave zimskim, tako i one iz »ljetnih« i dvoranskih sportova. Štoviše, osnovana je i firma Hrvatski olimpijski centar Bjelolasica, izgrađeni su kvalitetni smještajni objekti i apartmani, uređene staze te izgrađena žičara, a da sve bude što šireg i jačeg temelja, u krug djelatnosti HOO Bjelolasica uključen je i svojedobno vrlo poznati i mnogima omiljeni restoran Sabljaci u Ogulinu, odnosno najveći goranski hotel Jastreb u Begovom Razdolju. I neko je vrijeme sve išlo kako treba.

U Jasenak i na terene HOC-a Bjelolasica dolazili su hrvatski reprezentativci, ali i sportaši iz drugih sredina. Mjesto se razvijalo, nicali su apartmani, ljudi iz tih područja počeli su se baviti turizmom, poljoprivredom… Sve je izgledalo baš kako treba. A onda, tipično hrvatski, nešto je negdje krenulo po zlu i umjesto razvoja i napretka, dogodila se totalna, besmislena i razarajuća kriza. Tko je kriv za probleme, gubitke i pad prihoda utvrđivale su brojne istrage, posebno nakon što je najprije 2011. godine do temelja izgorio restoran i upravna zgrada HOC-a Bjelolasica, a dvije godine potom i poznati restoran Sabljaci. Sumnje na namjerni palež bile su sveprisutne, nestale nisu ni danas, ali istraga je utvrdila kako nema sumnjivih okolnosti. No, koliko se rezultatima istrage vjerovalo najbolje pokazuje slučaj Hotela Jastreb u kojem su, u doba kad već nije radio, neki od radnika Bjelolasice dežurali noću i danju plašeći se da i u tom objektu ne dođe do »slučajnog« požara.

Nažalost, nakon svih tih nedaća, firma je potpuno propala i otišla u stečaj koji je kraju priveden prošlog ljeta, kad je stečajni upravitelj Tomislav Đuričin uspio prodati svu preostalu imovinu i to za ukupnih 6,1 milijun kuna. To je, kaže nam Đuričin, malo u odnosu na nekretnine i zemljište, ali tržište je reklo svoje.
– Naravno da bi svi voljeli da je dobiveno više. No, uzme li se u obzir da je za prodaju trebao čak 21 krug, onda je jasno da interesa nije bilo dovoljno i tek kad je cijena došla do određene razine, javila su se dva poduzeća koja su kupila ponuđenu imovinu. Što će ta poduzeća dalje s kupljenom imovinom i zemljištem, nije moj dio posla. Moje je bilo prodati tu imovinu i pri tome sam zadovoljan činjenicom da su svi bivši zaposlenici namireni u stopostotnom iznosu, a bit će određenih namirenja i za drugi uplatni krug, rekao nam je Tomislav Đuričin, bivši stečajni upravitelj Društva HOC-a Bjelolasica d.o.o. u stečaju.

Uložena žalba

Prodani su paviljoni Klek, Kula i Lasica, sportski teren, zgarište bivšeg restorana, skijaški tereni te lokacija Pod branom, a njihovi su vlasnici postala dva društva – Benek d.o.o. iz Zagreba, i Bioelektro energy 3 S.R.O. iz Slovačke. Što će oni i čime se baviti novi vlasnici nekad atraktivnih i potencijalno itekako snažnih lokacija, pokušali smo saznati u Gradu Ogulinu na čijem području se Bjelolasica nalazi. Zamjenik gradonačelnika Daniel Vukelja bio je vrlo precizan i odlično obaviješten.

– Cjelinu Jasenak I je kupila slovačka tvrtka Bioelektro energy, s.r.o. iz Slovačke, a cjelinu Jasenak II je kupila tvrtka Benek d.o.o. iz Zagreba. Navedene tvrtke sam kontaktirao osobno, u ime Grada Ogulina, putem emaila, kako bih se informirao o njihovim investicijskim planovima, te ponudio pomoć Grada pri realizaciji. Iz tvrtke Benek mi je gospodin Bence odgovorio kako oni nisu jedini, a ni većinski vlasnik objekata bivšeg HOC-a Bjelolasica, te da im je trenutna neizvjesna gospodarska situacija uzrokovana COVID-19 virusom promijenila fokus prioriteta pa ne mogu jednostavno odgovoriti na moje pitanje, zaključivši kako će čim se okolnosti bitno promjene, ponovo sagledati svoje namjere i mogućnosti te nas o njima izvijestiti. Iz tvrtke Bioelektro energy mi je odgovorio gospodin Vasek, rekavši kako je drugi ponuđač tvrtka Benek d.o.o. na njihovu ponudu za cjelinu Jasenak I uložio žalbu. Čekaju odluku suda te mi, dok se postupak ne okonča, ne može odgovoriti na pitanje. U međuvremenu smo dobili neslužbenim kanalima informaciju kako je žalba navodno odbijena, međutim ta informacija nije potvrđena, a uz to nemamo niti informaciju ima li kakvih dodatnih žalbenih rokova, kaže Daniel Vukelja.

Sudski spor

Kad je pak riječ o lokaciji bivšeg restorana uz jezero Sabljaci, koji je također izgorio u požaru, nekretninu je još 2016. godine kupila tvrtka Air Albatros d.o.o. Punat, vlasnika Marijana Sokolovića, ističe zamjenik ogulinskog gradonačelnika.

– S obzirom da nismo imali telefonski broj ili email, njemu smo upit poslali klasičnom poštom. Pristigla je povratnica, međutim odgovor nije. Inače, Grad Ogulin je na traženje ovog investitora izmijenio urbanistički plan kako bi mu se omogućila gradnja novog većeg restorana. Izmjene plana su također usvojene u mandatu bivše vlasti, na sjednici Gradskog vijeća održanoj 31. kolovoza 2016. godine. Svi tadašnji vijećnici, i vlast i opozicija, su glasali »za«, dakle izmjena plana je usvojena jednoglasno, sve kako bi se investitoru omogućila što brža realizacija investicijskog projekta.

Međutim, do danas ovaj investitor nije zatražio dozvolu za gradnju, a uz to nije uplatio svoju polovicu iznosa za trošak izmjene plana, što je bilo definirano sporazumom Grada i tvrtke, zbog čega je pokrenut sudski spor koji još uvijek traje. Osim navedenog, što se imovine bivšeg HOC-a Bjelolasice tiče, prodana je i upravna zgrada u centru Ogulina, na adresi Bernardina Frankopana 22, te nekretnina s objektom pod branom jezera Sabljaci. Zgradu uprave Bjelolasice u centru Ogulina je kupila tvrtka Pelut d.o.o. iz Ogulina, vlasnika Milana Turkovića, također u mandatu bivše vlasti. S ovom tvrtkom nemamo kontakt i nemamo informaciju o njihovim investicijskim planovima. Cjelinu III – objekt pod branom kod jezera Sabljaci – je kupila fizička osoba, Ante Bilokapić. Ovaj investitor namjerava rekonstruirati objekt i staviti ga u funkciju. Trenutačno je u izradi projektna dokumentacija za koju je investitor, zbog određenih pojašnjenja koja se tiču uvjeta gradnje, odnosno urbanističkog plana, već kontaktirao Grad Ogulin i Upravni odjel za graditeljstvo i okoliš Karlovačke županije, rekao je Daniel Vukelja.

Milijun eura

Dakle, ostaci HOC-a Bjelolasica oporavljaju se ili teško, ili nikako pa je budućnost poprilično neizvjesna.
Slično je i s jedinim dijelom nekadašnjeg HOC-a koji se ne nalazi na području Grada Ogulina, već je dio goranske Općine Mrkopalj. Riječ je o Hotelu Jastreb u Begovom Razdolju koji je prije četiri godine kupila istarska obitelj Fornezar. Planova je, govori nam načelnik Mrkoplja Josip Brzović, bilo puno, ali realizacije za sada nema.

– Hotel Jastreb kupljen je za milijun eura, odnosno kad je cijena s 12 milijuna kuna pala na oko sedam. Koliko je meni poznato, obitelj Fornezar, koja dulji niz godina u Begovom Razdolju ima kuću za odmor i u Istri se uspješno bavi turizmom, planirala je urediti hotel s četiri vjezdice. Da bi to realizirali, prijavili su se na nekoliko natječaja vezanih uz državna i sredstva iz EU fondova. Nažalost, uspjeha nije bilo, pali su na nekoliko prijavljenih natječaja i tu je, izgleda, došlo do zastoja pa sada, koliko je meni poznato, oni planiraju prodati hotel i traže za njega 9 milijuna kuna, rekao nam je Brozović.

Foto: Kristina Stedul Fabac/PIXSELL

Naglašava kako je zastoj u radu Jastreba veliki minus ne samo za Mrkopalj, već goranski turizam u cijelosti.

– Jastreb je bio najveći goranski hotel, a da se otvori opet bi to bio jer s osamdesetak soba može primiti dva autobusa ljudi. Nadalje, Jastreb je već imao ljude koji su redovno dolazili, a Begovo Razdolje idealno je ne samo za zimski, već i za ljetni turizam. Zato je ogromna šteta što ne radi hotel koji je inače u dobrom stanju i sobe su kvalitetne. Velika je šteta i što ne radi žičara na skijalištu. Obitelj Fornezar čak je nama kao lokalnoj samoupravi željela dati žičaru na upravljanje, ali mi kapaciteta za to nemamo jer za takvo skijalište, kao i Čelimbašu, treba desetak ljudi, ratrak i stalna nazočnost na skijalištu. Mi kao lokalna samouprava tih ljudi nemamo.

Drugi, puno manji problem, je revitalizacija žičare, što zaista ne bi tražilo puno sredstava. Znam da je Tanja Fornezar nastojala doći i do primorsko-goranskog župana Zlatka Komadine, te vidjeti postoji li mogućnost uključivanja Županije u ovu priču, ali nije uspjela. Sve skupa je tužno i ostavlja gorak okus jer je riječ o hotelu koji praktično odmah može početi raditi i infrastrukturi u čiju obnovu treba uložiti malo sredstava. Nažalost, ni država, ni naša županija, ni TZ Kvarnera, ni na jedan način nisu iskoristili činjenicu da baš ovdje postoji najviše naseljeno mjesto u Hrvatskoj – Begovo Razdolje – s infrastrukturom u koju bi puno manje bilo potrebno ulagati no u, primjerice, Platak ili Sljeme, kaže Brzović.

Ne mare za ovaj kraj

Načelnik Mrkoplja na kraju gorko zaključuje:

– Sve skupa je, na našu veliku žalost, još jedna priča o neiskorištenim goranskim potencijalima. Mi sami za njihovo pokretanje sredstava nemamo, a oni koji bi mogli pomoći i pokrenuti kotač revitalizacije su daleko i ne mare za ovaj kraj, gorko je konstatirao načelnik Mrkoplja.
Teško se, nakon svega, oteti dojmu da nad bivšim HOC-om Bjelolasica lebdi neki osjećaj prokletstva. Sve što je bilo dio HOC-a i vrijedilo, uspješno je prodano. No, revitalizacije i rada na tim kupljenim lokacijama nema. Hotel Jastreb zjapi prazan, iako ga ne treba posebno uređivati da bi radio. Zgarište restorana Sabljaci i dalje je, kao i područje nekadašnjeg restorana Bjelolasica – zgarište! Novi vlasnici ne znaju ni što će, ni kako će…