U čitavoj niski stradalnika Hrvatskog proljeća, od Savke Dabčević Kučar, Marka Veselice, Dražena Budiše, Ivana Zvonimira Čička… jedno se ime svojom plemenitošću, elokventnošću i nesalomivosti duha svakako dodatno ističe – Vladimir Vlado Gotovac. Iako se nakon pada Berlinskog zida, u praskozorje demokratskih procesa, očekivalo da će upravo netko od navedenih iz 1971. godine prenijeti slobodarsku luč u 1991. godinu, nije se to dogodilo. Pobjedu je odnio manje poznati od njih, bivši general Franjo Tuđman.

Okretanje glave

S druge strane svi su se »proljećari« uključili u tadašnje demokratske procese, no neki su, umorni od povijesti, vrlo brzo odustajali. Ne i Gotovac koji, baš kao što se nije dao slomiti ni 1972. ili u desetljeću kasnije kad je zaradio dodatni »bonus« u obliku dvije godine lepoglavske robije, nije dao slomiti ni devedesetih godina.

Jer Hrvatska kakvu je on sanjao, Hrvatska u kojoj će sve polaziti od svetosti prava da svatko od nas bude upravo onakav kakvim mu je dano, još nije postojala. Bojimo se da do kraja ne postoji ni danas, iako ovodobno limitiranje sloboda dolazi iz sasvim nekih drugih i drukčijih izvora.

Vlado Gotovac. Pjesnik, erudit, osoba fantastične socijalne inteligencije i želje da stalno bude u kontaktu s najrazličitijim nama, prolazio je u tim godinama početaka hrvatske demokracije različite faze odnosa javnosti prema njemu. Od istinske ikone »Proljeća« do osobe koju je 6. lipnja 1997. godine u Puli napao hrvatski vojnik. Bila je riječ o predizbornoj predsjedničkoj kampanji, a jedna od osoba koju se istinski može istaknuti kao borca za slobodnu, u svakom, ne samo državnom smislu, Hrvatsku došla je na – crnu listu. Tadašnji provladini mediji, a nije ih nedostajalo, svrstali su ga na drugu stranu, na listu »izdajica« Hrvatske.

A taj i takav, neosporno jedan od najuzvišenijih hrvatskih političara svih vremena, desetljećima nakon smrti, koja se na liječenju u Italiji dogodila 7. prosinca 2000. godine, ostaje u nekim čudnim vrletima zaborava.

Zvuči uistinu nevjerojatno da se baš nitko od hrvatskih povjesničara, političara, umjetnika, novinara, izdavača nikad nije sjetio posvetiti mu djelo biografskog karaktera. Iako su se u svom radu mnogi na njega kleli, lakše je bilo okrenuti glavu i to tako osebujno, tako ustrajno, čovjekoljubivo hrvatsko biće prepustiti zaboravu.

Pjesnik i erudit

Srećom, dolaze i nove generacije. Među njima i pulski profesor povijesti dr. sc. Filip Zoričić koji je upravo na djelu tog svjetionika hrvatske slobode i demokracije odlučio napraviti – doktorsku disertaciju.

Razloge ne treba pojašnjavati, a da se dobre priče nikad ne događaju u osami pobrinuo se zagrebački izdavač Zvonimir Despot, vlasnik istoimene izdavačke kuće, koji se požurio k Zoričiću ne bi li mu predložio da se, s neznatnim intervencijama, od doktorata napravi – prva politička biografija Vlade Gotovca.

Sadržajno, Gotovčeva biografija iz pera dr. sc. Zoričića podijeljena je u dvadesetak poglavlja od kojih se dio, dakako, odnosi na specifično nacionalno pitanje što je opterećivalo Hrvatsku od 1945. godine. Tu su i odrastanje te formiranje osebujne osobnosti kroz gimnazijsko i fakultetsko obrazovanje. I ma koliko svaki segment Gotovčeva života bio sadržajan, fokus knjige je na Gotovcu, dominatno pjesniku i novinaru, kao i osebujnom filozofu koji kroz »masovni pokret« prerasta u značajnu, moćnu političku figuru. Drugim riječima Zoričić se u prvoj političkoj biografiji Vlade Gotovca fokusirao na period sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća posebno iscrpno istraživši razdoblje koje je od 1972. do 1976. i 1982. do 1984. godine Gotovac proveo u kazamatima Nova Gradiška i Lepoglava.

U vrlo opsežnom uvodu Zoričić Gotovca odmah definira kao »nekonvencionalnog protagonista hrvatske političke, povijesne, literarne i filozofske scene. I u poetici i u politici nastojao je djelovati polazeći od etičkih imperativa, o čemu svjedoči i njegov poznati apel: »Čuvajte mi Hrvatsku od niskosti i mržnje.«

Intelektualna biografija

Ono što Zoričić također ističe je činjenica da je Gotovac pripadao izrazito malobrojnom krugu intelektualaca s uporištem u vjeri, ali izrazito liberalnog opredjeljenja. Ova knjiga o Vladi Gotovcu intelektualna je biografija s elementima kronike, fokusirana na ključno razdoblje hrvatske povijesti u drugoj Jugoslaviji – kraj šezdesetih i početak sedamdesetih godina 20. stoljeća.

»Gotovac je, bez sumnje, po mnogočemu jedinstvena pojava koja je obilježila gotovo pedeset godina najdinamičnijeg dijela povijesti 20. stoljeća u Hrvatskoj. Njegovo je djelovanje imalo neprijeporan utjecaj na politiku, ali i na književne tokove druge polovine proteklog stoljeća. Od objavljivanja prvih pjesama početkom pedesetih godina, preko jedne od ključnih uloga u Hrvatskom proljeću potkraj šezdesetih i početkom sedamdesetih, zatvoreničkih i disidentskih dana kroz sedamdesete i osamdesete, do iznimnog doprinosa stvaranju demokratskih promjena krajem osamdesetih i početkom devedesetih, te političkog angažmana do kraja 2000. godine – kroz njegov se život, ispunjen neprekidnom borbom, mogu pratiti svi procesi i promjene na prostoru bivše Jugoslavije«, naglašava dr. sc. Zoričić.

Zanimljivo štivo

Ostavimo li po strani, koliko je to, dakako, moguće u bilo kojem trenutku bavljenja ovom knjigom, Zoričićev je u osnovi znanstveni rad uistinu i vrlo zanimljivo štivo koje će posebno privući sve ljude koji su aktivno živjeli zadnja tri desetljeća prošlog stoljeća. Vrijeme od 1971. do 3. siječnja 2000. godine, ili simbolički do smrti Vlade Gotovca 7. prosinca te iste godine.

Vrijeme je to najvećih mogućih lomova u hrvatskom nacionalnom biću, vrijeme koje je snažno obilježio Gotovčev rad, čiji se život, kao kad se obavi neka posebno važna misija, simbolički ugasio nakon što je Hrvatska, ma kako ju neki i dan-danas gledali, u svakom smislu – političkom i ekonomskom, prije svega – stala na svoje noge.

Dodatna vrijednost knjige koja na iscrpan, na trenutke skoro i uzbudljiv način na 250 stranica prati Gotovčev život su i brojne fotografije koje je iz obiteljske arhive na uvid javnosti omogućila Gotovčeva kćerka Ana.

Vlado Gotovac – prva politička biografija je djelo koje mora ne samo pročitati, nego baš posjedovati svaka osoba koja se kani baviti politikom, novinarstvom, društvenim radom, nevladinim udrugama…. svim onim djelatnostima koje prečesto u hrvatskom društvenom biću djeluju tako svađalački nezrele.

Kažemo posjedovati jer knjiga je to kojoj se – vraća. Sve dileme i slabosti našeg političkog bića mogle bi se riješiti vraćanjem – Gotovcu. Njegov znameniti govor na početku Domovinskog rata mnogi ističu kao fantastični mirotovorni forte, no ne treba zaboraviti, što je Zoričić posebno lijepo istaknuo, kako se veličina Vlade Gotovca ogledala i u njegovom robijanju za kojeg, koliko god torture bile neprimjerene ljudskim bićima, nikad nije popustio, nikad se nije slomio. Baš kao što to, sanjajući liberalnu Hrvatsku u kojoj svatko pronalazi prostor za sebe, nije učinio ni devedesetih godina u elementarno slobodnoj Hrvatskoj.

Pulska »isprika«

Ono što je također zanimljivo, prvo predstavljanje javnosti ovog značajnog djela bilo je u Puli, na Ekonomskom fakultetu točno na 25. obljetnicu fizičkog napada na Vladu Gotovca u glavnom gradu Istre. Na taj se način dodatno htjelo pokazati veličina djela i osobnosti Vlade Gotovca, ali na neki mu se način još jednom ispričati.