Arhitekt i projektant robne kuće »Petrinjke« Davor Salopek i još četvorica kolega iz struke uputili su javni apel za spas te poznate urbanističke ostavštine grada Petrinje koju su bez posebnih najava bageri počeli rušiti, iako je izdržala potres od 6,2 po Richteru. Apel supotpisuju arhitekti Antun Gajšek, Davor Salopek, Domagoj Vuković te inženjer građevine Ivan Vuković.

Upozoravaju da je riječ o bezumnom činu uništenja zgrade koja se u kratkom roku može prenamijeniti i dobiti novu korisnu svrhu za građane nakon višegodišnjeg nekorištenja njezinih prostora. Kao argument za rušenje pogrešno je navedeno kako su oštećeni vertikalni nosivi elementi, stupovi, u postotku većem od 65 posto.

No, u stvarnosti, od 48 stupova ozbiljno je oštećen tek jedan. »Kao odgovorni ljudi, usmjereni ne na dnevne politikantske ili neke druge dvojbene motive, već s osjećajem odgovornosti za buduće generacije, odbijamo biti suodgovorni za očiglednu devastaciju, dapače nasilje. Ne postoji niti jedan stručni razlog za ovakvo nasilje. Pred svojim sugrađanima i budućnošću ostavljamo trag protivljenja takvoj ludosti« ističe se u dijelu apela.

Umjesto rušenja, zalažu se za uklanjanje svih elemenata građevine koji ugrožavaju prolaznike. To se odnosi na potrošene rubne zidove od opeke i fasadne obloge na ovojnici kata od eternit-ploča.

Atomsko sklonište

O pozadini devastacije u Petrinji razgovarali smo s Davorom Salopekom, arhitektom i publicistom, autorom brojnih stambenih, poslovnih i trgovačkih objekata, dugogodišnjim stručnjakom sa stalnom adresom u Petrinji.

Zašto je uopće došlo do rušenja »Petrinjke« i po čijem nalogu?

– Za mene je to tajna, ne mogu dokučiti smisao ovakvom kafkijanskom scenariju. Ovo što se događa je bezumlje. Formalno, rušenje vodi Stožer za otklanjanje posljedica od potresa, a po nalogu gradonačelnika Petrinje Darinka Dumbovića. Grupa statičara koja je radila tzv. brzi pregled u svom nalazu ističe da je zgrada oštećena 65 posto, što je potpuno netočno. Stvarni razmjer oštećenja potresom je manji od pet posto, samo jedan stup je pretrpio jače oštećenje. Druga je netočna konstatacija statičara da je riječ o dvoetažnom objektu, no to nije točno jer objekt ima i podrumsku etažu, prostor u kojem se nalazi i atomsko sklonište. To znači da statičari zapravo nisu ni ušli u podrum. Na temelju takvih pogrešaka statičari su dodijelili zgradi tzv. crvenu naljepnicu, koja znači da je zgrada neupotrebljiva, ali nipošto ne znači da je treba rušiti. Može se zapravo reći da zgrada nosi crvenu naljepnicu još od Oluje, pa i proteklih 30 godina zbog neodržavanja i nekorištenja kao posljedica dugotrajnih neriješenih imovinskih odnosa. Država je bila u sporu s Gavrilovićem.

Tko je onda sad vlasnik?

– Tek prije 15 dana Republika Hrvatska postala je vlasnik nekretnine. Zapravo i nije bitno tko je vlasnik zgrade koja treba gradu Petrinji poslije potresa i koja se može vrlo brzo staviti u funkciju. Mi ovdje govorimo o 3.750 četvornih metara tlocrtne površine, 22 tisuće kubnih metara gledano po visini prostora, o zgradi armiranobetonske zdrave konstrukcije, pa i vidimo kako se rušitelji sada muče. Ona jest bila neodržavana, ali nije dospjela u stanje neupotrebljivosti. Prazan prostor sa stupovima na svakih deset metara omogućava da osmislite prostor kakav god zaželite. Zato smo uputili ovaj apel da se zaustavi rušenje, taj štetočinski zahvat, a objekt privede korisnoj svrsi za građane. Sanacija od minimalnih šteta od potresa i ranijih atmosferalija bila bi gotova za 30 dana, a u relativno kratkom roku prostor bi se mogao potpuno staviti u funkciju za komercijalne, administrativne ili kulturne sadržaje. Primjerice, unutra bi se mogao smjestiti privremeno Hrvatski dom kulture koji je ionako oštećen u potresu ili Gradska knjižnica, koju su sad smjestili u kontejnere.

Šteta i trošak rušenja

Vi ste projektant zgrade koja je dovršena 1979. godine. Može li ona opstati u ovom vremenu?

– Prostor i konstrukcija apsolutno da, fasadnu oblogu treba zamijeniti. Zgrada je bila »obučena« u eternit-ploče koje su se koristile 80-ih godina prošlog stoljeća. Pola Austrije je bilo je pokriveno takvim pločama, brojni njihovi hoteli u planinama. Danas je taj materijal izvan uporabe, jer u sebi sadrži vlakanca azbesta. Prilikom uklanjanja fasadnih ploča trebali su pažljivo demontirati elemente i pohraniti ih na sigurno, a ne rasipati u okoliš. Eternit-ploče na visećoj fasadi bile su pričvršćene na čelične nosače, a na iste mogu se staviti novi moderni paneli od stakla ili lima čime dobivate potpuno novo suvremeno lice zgrade. No ovdje se ruši potpuno upotrebljiv prostor sa svojom konstrukcijom. Narod bi rekao: od gotovine se stvara veresija, u konkretnom slučaju to nije besplatan gubitak, imate i kamate: troškove rušenja i pohrane građevinskog otpada. Ne znam kako bih ovo rušenje i štetu njime izazvanu nazvao, neznanjem, glupošću ili bezumljem.

Robert Anic/PIXSELL

Koliko je »Petrinjka« važna za memoriju grada, njegove stanovnike i urbanistički okvir sadašnjeg Trga hrvatskih branitelja?

– To je bila prva robna kuća u Petrinji, ali njena uloga nije samo u trgovačkom sadržaju, nego prije svega u formiranju gradskog prostora koji je temeljito prostudiran. Na formiranju trga s robnom kućom radio je i tim poznatih arhitekata, Velimir Neidhardt, Marijan Hržić, Zvonko Krznarić i Davor Mance. To su urbanisti i arhitekti koji su projektirali NSK i Krematorij u Zagrebu. Ja sam ih zamolio za pomoć i savjet i zajedno smo osmislili trg koji ima logične dimenzije za veličinu ovoga grada. Zgrada je koncipirana tako da je komponirana od dva volumena koje spaja most ispod kojeg je pasaž koji vodi dalje do drugog trga, Trga učitelja, a ovaj se nastavlja u Trg Matice hrvatske. Tako se primjerice pretapaju trgovi u Salzburgu.