Nakon, gotovo pa simboličkih devet mjeseci, Programsko vijeće HRT-a održalo je sjednicu. Na sjednici su se pojavili i Zorislav Lukić i Robert Markt kojima od prosinca na ovamo to nije uspijevalo koliko god da im je termina i poziva za sjednicu nudio dopredsjednik Vijeća Nikola Baketa.

Sjednica je održana i to je, ipak, dobra vijest. Prvih sat i pol Programsko vijeće se međutim bavilo samo sa sobom. I to je, kako god da se gleda, loša vijest, makar daleko do toga da sličnih sjednica nije bilo i ranije. 

Pandorina kutija samoljublja

Pandorinu kutiju svojevrsna samoljublja otvorio je Zorislav Lukić tražeći da se najprije – sada kad je Hrvatski sabor konačno imenovao makar dva nova člana – izabere predsjednik Vijeća.

Uslijedila je žustra rasprava treba li ili ne birati predsjednika s obzirom da je Vijeća i dalje krnje, da i uz dva nova člana broji osam članova i da se još čeka da Sabor imenuje još dva člana, a radnici izaberu još jednog svog predstavnika. 

– Počeli smo katastrofalno. Opet se bavimo sobom. Predsjednika bi imali odavno da su dva člana Vijeća u devet mjeseci jednom došli na sjednicu – kazao je u jednom trenu Dean Šoša. 

Uslijedio je ekspoze Zorislava Lukića iz kojeg se dade iščitati kako Lukić na sjednice nije dolazio jer je odnos snaga u Vijeću bio takav da se za svako glasanje znalo da će rezultat biti 7:4. To što se, tvrdi Lukić, znalo kako će tko glasati za njega je, u nekim situacijama, bilo, kako reče, posve opterećujuće.

Tko je to većina a tko manjine, kakve to političke, svjetonazorske, kulturološke opcije dijeli njih sedam, a kakve njih troje, je li Lukiću smetalo što ništa za što se zalagao nije prolazilo ili je prolazilo teško, kako je moguće da netko ne dolazi na sjednice vijeće jer ga frustrira činjenica da je većina koja je legalno izabrana glasa kako voli, ostalo je nedorečeno.

Polupani lončići

Zato je prihvaćen Lukićev prijedlog da se bira predsjednik. On je predložio Zdravka Kedžu koji je kandidaturu i prihvatio. Baketa predlaže Vlahu Bogišića koji je odbija jer teško može biti predsjednik vijećnicima koji smatraju da ne moraju doći na sjednicu. 

– To se duboko kosi s mojim shvaćanjem što je dužnost člana vijeće – istaknuo je Bogišić.

Bogišić predlaže za predsjednika Ivu Lučića, Lućić međutim lopticu vraća put Kedže uz apel da se nadiđu podjele. Na Lukićevo traženje glasanje je bilo tajno. Kedžo je dobio pet glasova za i tri protiv. Nedostajao mu je jedan glas da postane predsjednikom. Lukić i opet nije bio zadovoljan. 

– Većina od sedam sada je pala na tri. Na svakoj točki završit će ovako. Pitam se čemu to i ima li smisla, ili je bolje to raskrinkati napuštanjem sjednice – kazao je Lukić očito uvjeren da će sada ‘manjina’ rušiti sve što od strane Ravnateljstva HRT-a stigne.

Na to mu je Lučić kazao kako je legitimno glasati kako tko hoće, a onda i to da „nije fer napustiti igru jer ti ne odgovara sastav“. 

– Kome uopće pada na pamet tumačiti kako sam ja glasovao!? Kako ćemo, kad i kako uopće stići ako ćemo se u parlamentu, obiteljima, društvu prebrojavati!? Nikome nije jasno ni tko je danas većina u parlamentu, a kamo li na HRT-u. Nitko ne zna kako sam glasao – žestok je bio Bogišić. 

Invalidno shvaćanje demokracije

U konačnici je Vijeće izbor predsjednika ostavilo za neki drugi put pa ipak nastavilo sa sjednicom, jer ponoviti valja, devet mjeseci to učinili nisu. Prije toga je rasprava „vijeće o vijeću“ pokazali štošta, od invalidnog shvaćanja demokracije kao takve i robovanja podjelama, do notorne istine da je Saboru čim prije popuniti sve stolce u Vijeću makar ni to nije garancija da će uz ovlasti kakve ima Vijeće biti učinkovitije. 

U nastavku sjednice vijećnici su mahom primili na znanje izvještaje vezane uz učinjeno u 2018. godini pa tako i Izvješće o ostvarenju ciljeva i obveza iz Ugovora s Vladom. 

– HRT je u 2018. godino ostvario sve svoje obveze iz Ugovora s Vladom – poručio je ravnatelj programa Renato Kunić. 

Pri tom je među ostalom spomenuo i kako je krenuo serijal EPK za početnike kao uvodu u praćenje velikog projekta EPK Rijeka 2020. Spomen ispunjenih obveza što se izražava u postotcima ujedinio je u tuzi i rezigniranosti Kedžu i Šošu.

– Kad god vidim postotke obuzme me neopisiva tuga. Zadovoljit  ćemo mi postotke uvijek, i 120 posto ako treba, no pitanje je smisla, koliko se preko tih postotaka može doći do temeljne istine o programu, što je tu važno a što nevažno – smatra Šoša. 

Prigovora je bilo primjerice oko vrednovanja teme i vijesti, načina na koji se slažu u informativnom programu, ali i o kvaliteti jezika kojim se na HRT-u govori, ali je blizu istine bio i Bogišić kada se pomalo retorički zapitao: „Može li se od HRT-a očekivati nešto bolje ako živimo živote koji su gori od života HRT-a“.

Koliko su pak spori ili neuništivi neki procesi na HRT-u slikovito je ilustrirao Ivo Lučić podsjetivši koliko je puta rogoborio protiv propagandnih uradaka koji su po njegovu mišljenju nedostojni HRT-a poput onog za afričku šljivu.

– Ali vidim da uredništvo bez afričke šljive ne funkcionira, pa odustajem od toga – zaključio je ovu temu Lučić očito se pomirivši s afričkom šljivom kao takvom.

Gostovanje Dejana Kovača kod Stankovića

Nije prošlo nezapaženo gostovanja aspiranta na predsjedničku funkciju Dejana Kovača kod Aleksandra Stankovića u Nedjeljom u 2. Zdravko Kedžu zanimalo je hoće li Aci u goste i drugi kandidati, ili je odabir na autoru.

Kako reče ravnateljica Informativnog medijskog servisa Katarina Čakarun Periša poziv je upućen svima, neki su ga već i prihvatili i Kovača sigurno neće biti jedini. Uz to je i Kunić podsjetio na činjenicu da službene kampanja nije ni počela, pa i s te strane HRT i kad ugosti kojeg kandidata ne krši zakonski ništa.