Ministarstvu poljoprivrede kraju se privodi, kako doznajemo, pisanje pravilnika zahvaljujući kojima na tržištu, odnosno trgovačkim policama, ubuduće više ne bi smjelo biti mlijeka u tetrapaku nastalog iz ugušćenog, ili iz mlijeka u prahu. Da kupujemo takvo mlijeko, uglavnom uvezeno, tvrde domaći farmeri, proizvođači sirovog mlijeka, dok mljekarska industrija njihove tvrdnje demantira. Činjenica je da se donedavno, otprilike do početka ove godine, na policama hrvatskih trgovina moglo naći i mlijeko po cijeni od 2,70 kuna po litri, što je tek nešto veći iznos od onoga koje seljaci, proizvođači sirovog mlijeka, dobivaju kao otkupnu cijenu. Jednako tako, međutim, nikad dosad država nije kontrolirala kako je mlijeko, pogotovo tako jeftino, zapravo »napravljeno«, odnosno je li riječ o pravom, sirovom mlijeku, ili mlijeku s dodatkom vode, nastalom iz ugušćenog, odnosno mlijeka u prahu.

Zdravstvena ispravnost

Ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić se, nakon »obračuna« s mesom, odlučio pozabaviti i problemom jeftinog mlijeka, odnosno pitanjem je li to doista mlijeko. Nakon što uskoro svjetlost dana ugledaju pravilnici prema kojima će, osim zdravstvene ispravnosti i masnoće, na kontrolu i sastav mlijeka, krenut će ispitivanje mlijeka na tržištu. Jedan pravilnik će regulirati kakvoću mlijeka, a drugi pak propisati da se, osim mikrobiološke analize i određivanja masnoće, preispituje i je li mlijeko »pravo«. Zakonom o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi, koji je u proceduri donošenja, trebala bi pak biti onemogućena dampinška cijena mlijeka, jednaka ili niža od otkupne cijene sirovog mlijeka od farmera.

»Mlijeko nastalo iz ugušćenog ili mlijeka u prahu nije zdravstveno neispravno, no sigurno nije iste kvalitete kao svježe mlijeko. Mlijeko s hrvatskih farmi koje otkupljuje mljekarska industrija svakodnevno se ispituje na prisutnost vode, i od farmera ne otkupljuje ako se u njemu pronađe voda. S druge strane, nema takve kontrole na ono što dolazi iz uvoza. Ako je nešto nastalo iz ugušćenog mlijeka ili mlijeka u prahu, to onda mora biti deklarirano kao mliječna prerađevina, a ne mlijeko«, ističe Mato Brlošić, prejednik Hrvatske poljoprivredne komore.

Rašeljka Maras, predsjednica Udruge hrvatskih otkupljivača i prerađivača mlijeka CroMilk, ističe kako nema govora o tome da je mlijeko hrvatskih proizvođača nastalo iz mlijeka u prahu. »Postupak dobivanja mlijeka iz mlijeka u prahu je vrlo skup i neisplativ, jer je prah potrebno uparivati da bi se pretvorio u tekućinu. Jeftinije je proizvoditi mlijeko od svježe pomuženog mlijeka. Ono se, osim toga, pretvara u prah tamo gdje postoje njegovi viškovi u proizvodnji, a u Hrvatskoj to nije slučaj jer imamo nedovoljno mlijeka i za vlastite potrebe.

Dampinške cijene

Uvozno mlijeko je također visoke kvalitete, no problem je što se uvozi po dampinškim cijenama«, navodi Maras. Kako ističe, u posljednje vrijeme ipak više nije moguće u trgovinama pronaći ekstremno jeftino mlijeko, jeftinije i od tri kune, jer je EU ponovno uveo manje redukcije njegove proizvodnje na farmama. To je krajem prošle godine smanjilo viškove na tržištu, i cijena mlijeka je porasla. Veliki su viškovi mlijeka, posebno s njemačkih i francuskih farmi, nastali nakon što je EU sredinom 2015. godine, nakon više od trideset godina, ukinuo ograničavajuće kvote proizvodnje mlijeka na farmama, a istovremeno je Rusija stavila embargo na njegov uvoz iz EU-a. Nakon toga su viškovi mlijeka preplavili EU tržište, značajno je pala njegova cijena te su, nema sumnje, viškovi pretvarani i u mlijeko u prahu.